41. Poglavlje: (PISMO) DIMITRIJA METROPOLITA KIZIČKOG, O JAKOVITIMA I HACICARIMA

Jakoviti su poput onih koji su oboljeli od Eutihove hereze, koji su jednovoljci i jednoprirašnici. Oni pogrešno naučavaju o utjelovljenju Gospodina našega, jer obje prirode stapaju. Pokazuje se da su i bogo-stradalnici, jer Božanstvu pripisuju stradanje.

Jakoviti se nazivaju po onome koji je širio tu herezu, po nekom Jakovu, koji je zbog svoje prljavštine i siromaštva bio nazvan i Canzal, što na našem jeziku znači poderani. Oni hodaju u poderanoj odjeći ili su nečisti. Trisvetoj pjesmi pridodaju riječi „raspeti za nas“, i križaju se jednim prstom, i to s lijeve na desnu stranu. Svoj prinos, tj. prosforu, miješaju s uljem, a vino ne upotrebljavaju u službi. Pričešćuju se – a zapravo ne, i klanjaju se ikonama – a zapravo ne. Iz neznanja koje je među njima jedu meso tijekom Siropusnog tjedna.

Druga hereza

Heretici zvani melhiti, koji su slijedili pobožnog cara Marcijana (jer se car naziva melhi), zovu se i hacicari, jer vjeruju samo u križ (na njihovu jeziku haci znači križ). Posred njega ukivaju čavao, propovijedajući stradanje Božanstva i klanjajući se križu kao moćnijemu od Krista, kao Njegovu ubojici.

Ne prihvaćaju poštovanje ikona. Istodobno su i bogo-stradalnici i nestorijanci: bogo-stradalnici jer Trisvetoj pjesmi pridodaju riječi „raspeti nas radi“, a nestorijanci jer govore o dva lica u Kristu. U svetom i Velikom postu subotom i nedjeljom jedu mlijeko, sir i jaja. Služe na beskvasnim kruhovima, ne ulijevaju vodu u vino te u neka posebna vremena svoje križeve križaju, tj. posvećuju.