1. pravilo: Dva ili tri biskupa neka postavljaju biskupa.
Tumačenje: Tri biskupa, bez izuzetka, trebaju postavljati biskupa. Ako nije moguće da se svi biskupi oblasti okupe zajedno, neka ih ne bude manje od toliko.
O ovome pogledaj i 4. pravilo Prvog sabora u Nikeji.
2. pravilo: Jedan biskup postavlja prezbitera, đakona i ostale klerike. Ovo je pravilo lako razumljivo.
3. pravilo: Ako neki prezbiter prinosi u oltaru mlijeko ili med, ili siker ili medovinu umjesto vina, ili nešto životinjsko ili leću, osim mlade leće i grožđa, te ulja i tamjana, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Prinošenje oltaru mlijeka i meda, ili sikera, ili medovine, ili nečega životinjskog, ili leće, običaj je helenski i židovski, te je zbog toga zabranjeno.
Prvence novih plodova, kao što su mlada i zelena leća i grožđe, dolikuje prinositi u vrijeme njihova sazrijevanja kao zahvalnost Bogu koji ih je podario. Tako je zapovjeđeno.
4. pravilo: Svako voće neka se šalje u domove, a prvi neka ga primi i razdijeli.
Tumačenje: Osim grožđa, prvine drugoga voća ne dolikuje prinositi u oltar, nego ih treba poslati u dom biskupa i prezbitera, kako bi oni, okusivši ih, razdijelili đakonima i ostalim klericima.
Grožđe se, mimo ostaloga voća, iznimno prinosi u crkvu jer od njega nastaje vino, pa se prima za obavljanje službe beskrvne Žrtve.
5. pravilo: Prezbiter ili đakon koji otpusti svoju pomoćnicu neka bude isključen. Ako je ponovno ne primi, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Ako neki prezbiter ili đakon otpusti svoju ženu pod izgovorom pobožnosti, a bez opravdane krivnje, neka bude isključen. Ako ni nakon isključenja ne posluša, nego i dalje ne prima svoju ženu, neka bude svrgnut iz čina.
O ovome pogledaj i 13. pravilo Šestog sabora održanog u Trulskoj palači; to je smisao ovoga pravila.
6. pravilo: Klerik koji na sebe prima svjetovne brige nije klerik.
Tumačenje: Biskupu, prezbiteru ili đakonu nije dopušteno opterećivati se svjetovnim brigama i poslovima radi nepoštene dobiti, osim ako su zakonom pozvani upravljati imanjem male i nedorasle djece koja su ostala bez roditelja, ili im je na drugi način zapovjeđeno da zastupaju udovice, siromašne i nemoćne te njihov imetak štite od onih koji im žele nauditi.
Ako se bavi svjetovnim poslovima osim navedenih, i ne pokori se zabrani nego u njima ustraje, neka bude svrgnut iz svojega čina.
7. pravilo: Ako neki biskup, prezbiter ili đakon slavi sveti dan Uskrsa prije vremena, to jest sa Židovima, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Ovo je pravilo jasno.
8. pravilo: Prezbiter koji se ne pričesti neka kaže razlog. Ako ga ne kaže, neka bude isključen, jer izaziva sumnju na onoga koji prinosi Žrtvu.
Tumačenje: Prezbiter, đakon ili netko iz svetoga čina koji se ne pričesti tijekom božanstvene Liturgije mora reći razlog zašto to nije učinio. Ako navede opravdan razlog, neka bude pomilovan. Ako ga ne kaže, neka bude isključen, jer ljudima nameće lošu pomisao o prezbiteru koji prinosi beskrvnu Žrtvu, kao da je nedostojan božanske službe.
9. pravilo: Neka budu isključeni oni koji ne ostanu u crkvi do završne molitve i oni koji se ne pričešćuju.
Tumačenje: Oni koji ne ostaju u svetoj crkvi do završne molitve, nego tijekom svete službe izlaze iz crkve, kao oni koji stvaraju nered u svetoj crkvi, neka budu isključeni.
10. pravilo: Onaj koji se moli s isključenima neka i sam bude tako osuđen.
Tumačenje: Ako se netko u crkvi moli s hereticima ili kod kuće s onima koji su isključeni od Crkve, neka i sam bude isključen.
11. pravilo: Tko se moli s onima koji su svrgnuti neka i sam bude tako osuđen.
Tumačenje: Ako se netko moli, to jest ako prezbiter u crkvi služi s prezbiterom kojega je biskup svrgnuo iz čina, neka i sam bude svrgnut.
12. pravilo: Tko primi neprihvatljivoga, i sam je neprihvatljiv.
Tumačenje: Ako je neki klerik bio ispitan od biskupa glede dostojnosti za prezbiterstvo Svete i Božje Crkve, pa znajući svoje grijehe pobjegne drugom biskupu i bude primljen bez pisma preporuke o njegovu životu i pravovjerju, neka budu isključeni i on i biskup koji ga je primio.
13. pravilo: Isključeni koji laže o svojem isključenju neka se ne prima.
Tumačenje: Ako je netko isključen od svojega biskupa pa, došavši drugom biskupu, to prešuti i bude primljen, neka mu se isključenje produži jer je lagao i sablaznio Crkvu Božju.
14. pravilo: S prijestolja na prijestolje neka se ne prelazi, osim ako je netko korisniji tamošnjima i smatra se da će ih bolje poučavati; ali ni tada bez prosudbe i molbe mnogih biskupa.
Tumačenje: Nije dostojno da biskup ostavlja svoju katedru i prihvaća drugu, osim ako se prethodno ne pokaže da će biti od koristi tamošnjem narodu kao mudar učitelj. I tada prijelaz treba biti uz prosudbu mnogih biskupa, izbor i molbu.
Ovo je pravilo ukinuto jer 16. pravilo Sabora u Antiohiji zapovijeda da slobodan biskup bez Crkve bude uveden u praznu Crkvu koja nema biskupa. Istodobno, po prosudbi punoga sabora i tamošnjeg metropolita, biskupu koji već ima svoju Crkvu nikako se ne zapovijeda prelazak u drugi grad. Isto zapovijedaju i 15. pravilo Prvog sabora u Nikeji, 17. pravilo Sabora u Sardici i 11. pravilo Sabora u Antiohiji.
15. pravilo: Svaki klerik koji ostavi svoju zemlju i živi u tuđoj, pa se na poziv svoga biskupa ne vrati, neka bude bez zajedništva.
Tumačenje: Ako neki prezbiter, đakon ili drugi klerik napusti svoju zemlju i ode drugamo te se ne želi vratiti, a njegov ga biskup poziva, pa ga ne posluša, neka ne služi. Ako se ne vrati s pokajanjem nego ostane u neredu, neka bude svrgnut iz čina i neka se pričešćuje kao običan čovjek.
O ovome pogledaj 16. pravilo Prvog sabora u Nikeji, 5. pravilo Sabora u Kalcedonu i 3. pravilo Sabora u Antiohiji.
16. pravilo: Tko zna za nekoga da je takav i zadrži ga, sam je sebe osudio.
Tumačenje: Ako biskup zna za zabranu izrečenu takvom kleriku od njegova biskupa, pa ga ipak prihvati kao klerika i zapovjedi mu da služi, neka bude isključen kao učitelj nereda.
17. pravilo: Nijedan dvobračni niti onaj koji uzdržava priležnicu nije za svećenika.
Tumačenje: Onaj koji se dvaput ženio ne prima se u svećenički čin; tim prije u čin ne ulazi onaj koji ima priležnicu.
18. pravilo: Ako se netko oženio otpuštenicom, udovicom, robinjom ili plesačicom, ne može biti svećenik.
Tumačenje: Ako netko ne uzme za ženu onu koja je bez poroka i djevojka, nego se oženi onom koju je muž otpustio, ili uzme udovicu, robinju ili plesačicu, takav ne može biti primljen u svećenički čin.
19. pravilo: U kler se ne prima onaj koji je uzeo dvije sestre ili sestričnu.
Tumačenje: Ako se netko oženi ženom, a ona umre, pa za ženu uzme njezinu sestru, ili ako se netko oženi svojom sestričnom, takav nije samo nedostojan svećeničkog čina, nego podliježe i težim zabranama; po građanskom zakonu treba biti kažnjen, a prije toga bezakoni brak treba razriješiti.
20. pravilo: Klerik neka ne jamči. Ako to čini, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Kleriku ne priliči uvlačiti se u svjetovne stvari, niti odlaziti na sud, niti govoriti radi neke sramotne dobiti, kao što Pavao govori.
Ako između dvojice nastane spor oko imetka ili zlata, pa jedan drugome ne vjeruje i traži svjedoka protiv njega, klerik koji pristane biti svjedok, kao netko tko radi dobiti ne mari za ono što mu je zabranjeno, neka bude svrgnut.
Ako pak klerik nađe čovjeka koji je oklevetan, mučen i držan u tamnici, a nikako odande ne može izaći osim ako ima jamca da neće pobjeći, pa ga klerik radi milosrđa i čovjekoljublja prihvati i zauzme se za njega, jamčeći za njega kada bude tražen, takvoga ne samo da ne treba svrgnuti iz čina, nego ga treba i pohvaliti, jer je svoju dušu položio za drugoga.
Ako je klerik pozvan na sud, pa zamoli da netko jamči za njega da neće pobjeći, nego da će doći na suđenje u zakazano vrijeme, takvo jamstvo također nije razlog za svrgnuće. Tako je bilo i na Četvrtom saboru u Kalcedonu, gdje su s božanstvenim Ocima sjedili i boljari koji su prisilili egipatske biskupe da nađu jamce kako neće izlaziti iz Carigrada do određenog vremena; a ako ne nađu jamce, da ih zakletvom uvjere.
O ovome pogledaj 30. pravilo Kalcedonskog sabora; također i Gradski zakon zapovijeda da se kleriku kojemu se sudi daje jamstvo.
21. pravilo: Onaj koga su ljudi uškopili ili je od rođenja uškopljenik može biti svećenik. Ako je sam sebe uškopio, nipošto.
Tumačenje: Ako je netko uškopljenik mimo svoje volje, prema ovom pravilu nije kriv; stoga, ako je dostojan biti svećenik, uškopljenje ga ne sprječava. Ako je netko sam sebe uškopio, takav nikako ne smije biti primljen u kler; a ako klerik sam sebe uškopi, neka bude svrgnut kao onaj koji čini zlo svome životu i kao neprijatelj Božje tvorevine.
22. pravilo: Ako svjetovni čovjek sam sebi odsiječe spolni ud, neka bude isključen i neka se ne prima u kler.
23. pravilo: Ako neki klerik sam sebi odsiječe spolni ud, neka bude svrgnut, jer je ubojica samoga sebe.
24. pravilo: Ako svjetovnjak odsiječe spolni ud, neka bude isključen na tri godine, jer je zločinitelj prema vlastitom životu.
25. pravilo: Klerik koji je zatečen u bludu, gaženju zakletve ili krađi neka bude svrgnut, ali ne i isključen, jer je u Pismu rečeno da se ne kažnjava dvaput za isto.
Tumačenje: Biskup, prezbiter, đakon ili netko iz klera, ako je zatečen u bludu, ako je pogazio zakletvu ili je krao, neka mu svrgnuće bude dovoljna osuda. Takvoga ne priliči isključiti, da ne bi trpio dvije kazne, što bi bilo posve nečovjekoljubivo.
26. pravilo: Tko želi biti klerik, neka se ženi prije posvećenja. Jedino čitači i pjevači mogu se ženiti poslije posvećenja.
Tumačenje: Nije dolikovalo da se prezbiter ili đakon ženi poslije postavljenja, nego trebaju ući u brak prije posvećenja, a potom primiti odgovarajući čin. Samo čitačima i pjevačima, budući da su prethodno posvećeni, odnosno postavljeni u čin, dolikuje potom se ženiti.
27. pravilo: Ako klerik udari vjernika ili nevjernika, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Biskup, prezbiter ili đakon, ako tuče onoga koji ga vrijeđa, bio on vjernik ili nevjernik, i tako želi uliti strah drugima da i oni ne bi zgriješili poput prvih, čini protivno evanđeoskom zakonu koji zapovijeda: ako te netko udari, okreni mu i drugi obraz. Takav klerik neka bude svrgnut, jer iz oholosti i neobuzdane srdžbe ranjava bližnjega.
Ako je to učinio razborito prema onome koji čini bezakonje protiv svete Crkve ili na svetom mjestu, takav se ne svrgava, jer je i Gospodin naš Isus Krist, načinivši bič od uzica, istjerao iz hrama one koji su ondje kupovali i prodavali.
Crkveni čuvari, koji se nazivaju i branitelji, ako su od Otaca postavljeni, neka takve kazne.
28. pravilo: Tko je po pravilu svrgnut, ako se ponovno dotakne Božanskoga, neka bude isključen do kraja.
Tumačenje: Biskup, prezbiter ili đakon koji bude svrgnut iz svoga čina zbog pravednog razloga i otkrivenih grijeha, pa se nakon svrgnuća prihvati Božanske službe, to jest počne služiti, neka se kao truli ud potpuno odstrani od Crkve.
29. pravilo: Ako neki biskup, prezbiter ili đakon novcem dobije čin, neka bude svrgnut i on i onaj koji ga je posvetio. Također neka bude odstranjen od Pričešća i Crkve, kao Šimun Vračar od mene, Petra.
Tumačenje: Ovdje se zajedno daju dvije zabrane: onome koji je postavljen pomoću novca i onome koji ga je postavio, jer se obojica svrgavaju iz čina. Također se zapovijeda da takvi budu zauvijek nepričešćeni i isključeni od Crkve zbog velikog prijestupa.
30. pravilo: Ako je biskup postavljen silom vlastelina, neka bude svrgnut i isključen.
Tumačenje: Ako je neki biskup bio izabran svjetovnom vlašću i njihovom silom primio Crkvu Božju da u njoj bude biskup, takav, kao onaj koji je učinio velik grijeh, neka bude svrgnut i isključen. Onaj koji treba biti biskup treba biti postavljen od svih biskupa u toj oblasti. Ako nije moguće da se svi okupe, neka bude bez ikakve zabrane postavljen od trojice biskupa. Također neka se slože i potpišu gramatu svi odsutni biskupi.
31. pravilo: Tko se bez razloga otrgne od biskupa i ustroji drugu crkvu, neka bude svrgnut zajedno s onima koji su ga primili.
Tumačenje: Ako neki prezbiter bez razloga ostavi svoga biskupa, ne utvrdivši nikakav njegov grijeh protiv pravovjerja ili istine, pa ode, okupi sabor ljudi i stvori drugu Crkvu, neka bude svrgnut kao vlastoljubiv, a s njime i klerici koji su ga slijedili; obični ljudi neka budu isključeni. Sve to treba biti učinjeno ako se ne obrate nakon što ih njihov biskup dva ili tri puta opomene.
32. pravilo: Onaj koji je isključen od još živoga biskupa neka se ne prima od drugoga.
Tumačenje: Ako neki prezbiter ili đakon, koji je isključen od svojega biskupa dok je ovaj još živ, ode drugome, nije dostojan da ga on primi.
33. pravilo: Tuđi prezbiter neka se ne prima bez pisma preporuke. Ako ga ima, i tada neka se ispita je li pravovjeran. Ako nije, neka mu se da ono što mu je potrebno za put i neka se otpusti.
Tumačenje: Bez preporučne gramate ne treba primati tuđeg prezbitera. Pismo preporuke jest ono u kojem biskup nekoga grada napiše svoje ime i ime prezbitera, potvrđujući da ga je po svetim pravilima postavio i u miru otpustio. Čak i ako ima takvo pismo, ipak ga treba ispitati. Ako se nađe da je bez svake sumnje pravovjeran, dostojno ga je primiti. Ako govori ili čini nešto protivno pravoj vjeri, treba mu dati ono što je nužno za putovanje i otpustiti ga.
34. pravilo: Biskupi bez znanja najstarijeg biskupa neka ništa ne čine, nego svaki samo u svojoj oblasti; ni najstariji bez njihova znanja, radi svima korisnog jednodušja.
Tumačenje: Ne priliči biskupima bez volje svojega najstarijeg, to jest bez volje metropolita ili nadbiskupa, činiti išta značajnije: ni postavljati biskupe, ni ispitivati nove zapovijedi i pravila, niti prodavati ili davati neke crkvene stvari. Ali neka je svakome dopušteno upravljati u svojoj oblasti, krajevima i selima koja su pod njim. Ni najstariji, to jest metropolit ili nadbiskup, bez volje svih biskupa ne može činiti ništa takvo. Oni koji tako postupaju čuvaju zapovijed zajedništva i ljubavi.
35. pravilo: Ne postavljati iz tuđe niti u tuđe oblasti. Ako je bez volje tamošnjeg biskupa takvo što učinjeno, neka i postavljeni i onaj koji ga je postavio budu smatrani nepostavljenima.
Tumačenje: Nijednom biskupu ne priliči izvan svoje oblasti postavljati, niti one koji dolaze iz tuđih oblasti postavljati za prezbitere ili đakone. Ako netko takvo što učini bez volje tamošnjeg biskupa, neka bude svrgnut i on i onaj koga je postavio.
36. pravilo: Novopostavljeni biskup, ako zbog lijenosti ne poučava, neka bude isključen dok se ne ispravi. Ako ne bude prihvaćen od naroda, tada neka se isključe klerici jer nisu poučili narod. Biskup neka ostane.
Tumačenje: Ako se novopostavljeni biskup ili prezbiter ne povinuje primiti povjereno mu staranje, neće pasti Kristovo stado niti poučavati ljude pod sobom, neka bude isključen dok se ne ispravi i ne počne revno učiti svoje stado. Ako, kada dođe, ne bude prihvaćen od ljudi toga grada, ne zbog svojega prijestupa nego zbog zlobe ljudi, biskup neka ostane, a prezbiteri i đakoni cijeloga toga grada, kao i ostali klerici, neka budu isključeni jer nisu poučili nepokorne ljude.
37. pravilo: Dvaput neka se biskupi okupljaju radi crkvenih pitanja i božanskih zapovijedi: prvi put u četvrtu nedjelju poslije Pashe, drugi put dvadesetoga dana listopada.
Tumačenje: Ovo pravilo preslavnih Apostola zapovijeda da tijekom godine budu dva sabora, ali je ono napušteno jer 8. pravilo Šestog sabora u Trulskoj palači i 6. pravilo Drugog sabora u Nikeji zapovijedaju da u nekoj oblasti tijekom godine bude jedan sabor svih biskupa zbog crkvenih pitanja, ispitivanja božanskih zapovijedi, rješavanja nedoumica i nejasnih stvari, te zbog toga ako je neki biskup nekima nametnuo teške epitimije, to jest zabrane, ili ih vezao isključenjem, da o takvim stvarima rasuđuju svi biskupi. Ustanovili su jedno vrijeme za sabor: od Pashe do mjeseca listopada.
38. pravilo: Biskup neka domaćinski upravlja crkvenim imetkom i neka ništa ne daje svojim rođacima, osim ako su siromašni.
Tumačenje: Ne priliči biskupa ispitivati o upravljanju crkvenim imetkom. Njemu priliči da njime s vlašću upravlja kao pred licem samoga Boga. Zato mu ne dolikuje da išta od toga prisvaja sebi niti da svojim bližnjima razdaje od doma Božjega. Ako su siromašni, neka im daje potrebno kao i ostaloj sirotinji. Ništa crkveno neka pod tim izgovorom ne prodaje.
39. pravilo: Bez odobrenja svoga biskupa prezbiter i đakon neka ništa ne čine, jer su ljudi povjereni biskupu.
Tumačenje: Nije dostojno prezbiteru ili đakonu da bez dopuštenja svoga biskupa prima ljude, isključuje ih, povećava ili smanjuje epitimiju, to jest zabranu, prima pokajanje, veže i razrješuje, ili čini bilo što slično, ako mu to biskup nije pismeno odobrio. Inače ne može ništa činiti. Jer biskupu su Gospodnji ljudi predani na staranje i on će dati odgovor za njihove duše.
40. pravilo: Crkveni imetak i osobni imetak biskupa neka budu poznati. Svoj imetak biskup neka oporučno ostavlja kako želi, a crkveni neka ostane nepovrijeđen.
Tumačenje: Priliči da biskup, kada treba biti postavljen, javno predoči sav svoj imetak i popiše ga pred svima, a tako i crkveni. Ono što je njegovo može za života davati kome hoće i nakon smrti oporučno ostaviti kome hoće. Ono što je crkveno neka se ne dira.
41. pravilo: Zapovijedamo biskupima da raspolažu crkvenom imovinom. Ako su im povjerene časne ljudske duše, tim prije im priliči povjeriti crkvenu imovinu, da njome po svojoj vlasti upravljaju, da sirotinji daju potrebno rukama časnih prezbitera i đakona, sa strahom Božjim i pobožnošću. Priliči i njemu samome da uzima za sebe ono što je neophodno kada hoće, te da braću koja dolaze sa strane ugosti i nahrani, i da ih ne liši ničega što im je potrebno. Jer i Zakon Božji zapovijeda da se oni koji služe oltaru od oltara hrane, kao što ni vojnik koji ide na neprijatelja ne kupuje oružje od svojega imetka.
Tumačenje: Ako se biskupu u oblasti daju crkvena imanja, ne daju mu se da njima sam upravlja, nego sa znanjem svojih prezbitera i đakona i uz savjetovanje s njima. Da se tako uredi, nalažu božanska pravila. Biskupima priliči da od crkvene imovine za sebe uzimaju samo za neophodne potrebe.
42. pravilo: Klerik koji je kockar ili pijanica, ako se toga ne ostavi, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Ako neki biskup, prezbiter ili đakon kocka, glumi ili zabavlja ljude, i opija se, ako od toga ne odstupi, neka bude svrgnut.
43. pravilo: Podđakon, pjevač, čitač ili svjetovnjak, ako isto ili slično čini i toga se ne ostavi, neka bude isključen.
44. pravilo: Klerik koji uzima kamatu od dužnika, ako se toga ne ostavi, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Gospodin je rekao da prodamo što imamo i damo sirotinji, da su blaženi milostivi jer će biti pomilovani, i da On hoće milost, a ne žrtvu. Zato, ako neki biskup, prezbiter ili đakon ne samo da ne pokazuje milost i ne daje od svojega imetka, nego još želi tuđe i traži lihvu od dužnika, ako s time ne prestane, neka bude svrgnut.
45. pravilo: Tko se moli zajedno s hereticima, neka bude isključen; a ako ih primi kao klerike, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Biskup, prezbiter ili đakon, ako se pomoli zajedno s krivovjernikom bilo u domu bilo u crkvi, neka bude isključen. Ako im dopusti da služe u crkvi kao prezbiteri ili da vrše nešto drugo od svetih radnji kao klerici, neka bude svrgnut.
46. pravilo: Klerik koji prihvati krštenje i žrtvu krivovjernika više nije u svećeničkom činu.
Tumačenje: Biskup, prezbiter ili đakon, ako ne prekori i ne odbaci heretičko krštenje, nego prihvati od njih krštenoga ili uzme od onoga što oni prinose na žrtvu, to jest na službu, neka bude svrgnut iz čina. Jer što je zajedničko Kristu s đavlom, ili kakav je udio vjernika s nevjernikom?
47. pravilo: Tko drugi put krštava one koji su kršteni istinskim krštenjem, ili ne krštava onoga koji je oskvrnjen od krivovjernika, takav svećenik nije svećenik.
Tumačenje: Nedostojno je dvaput krštavati čovjeka. Ako neki biskup ili prezbiter nekoga dva puta krsti potpunim krštenjem, neka bude svrgnut iz čina. Može se dogoditi da je netko kršten u pravoj vjeri; takvi se samo pomazuju mirom i posvećuju. Tko pak ne krsti potpunim krštenjem drugi put one koji su prvo krštenje primili od krivovjernika, nego ih primi kao vjerne, neka bude svrgnut iz čina.
48. pravilo: Svjetovnjak koji otpusti svoju ženu i drugu uzme, ili se oženi otpuštenicom, neka bude isključen.
Tumačenje: Ako neki svjetovnjak, osim zbog zakonom određenih razloga, otpusti svoju ženu i uzme drugu, ili se oženi onom koja je otpuštena od svoga muža, neka bude isključen.
49. pravilo: Ako neki biskup ili prezbiter ne krštava po Gospodnjoj zapovijedi u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, nego u ime tri Bespočetna, ili tri Sina, ili tri Utješitelja, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Gospodin, šaljući svoje učenike na propovijed, reče: “Idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.” Po toj zapovijedi svakom pravovjernom priliči krštavati, a ne u tri Bespočetna, ili u tri Sina, ili u tri Utješitelja, jer je to strano običaju crkvene predaje. Crkva je primila da kao Bespočetnoga štuje jednoga Oca, jer je bez uzroka; i jednoga Sina, zbog neizrecivog Rođenja; i jednoga Utješitelja, Presvetoga Duha.
50. pravilo: Ako neki biskup ili prezbiter ne krštava trokratnim uranjanjem i jednom molitvom, nego samo jednim uranjanjem učinjenim u smrt Gospodnju, neka bude svrgnut. Gospodin nam nije rekao: “U smrt moju krstite”, nego: “Idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.”
Tumačenje: Pravilo zapovijeda da se krštava s tri uranjanja uz jednu molitvu, to jest jednim krštenjem, tako da se pri svakom uranjanju krštavanoga izgovara ime jedne od osoba Svete Trojice. Krštavati samo jednim uranjanjem u svetoj kupelji i činiti uranjanje samo u smrt Gospodnju jest krivovjerno. Tko tako krštava, neka bude svrgnut.
51. pravilo: Svaki klerik i svjetovni čovjek koji se gnuša vina, mesa ili braka, osim zbog uzdržavanja, ako se ne ispravi, neka bude isključen iz Crkve.
Tumačenje: Biskup, prezbiter, đakon ili bilo tko iz svećeničkog čina koji se gnuša vina, mesa ili braka ne zbog uzdržavanja, nego zato što ih smatra mrskima na štetu duši, zaboravio je riječi Pisma da je sve veoma dobro. Jer ništa što je Bog stvorio nije zlo. I opet: Bog je čovjeka stvorio kao muško i žensko. Ako hule klevetajući Božju tvorevinu, neka se isprave. Ako to ne učine, neka budu svrgnuti i do kraja izbačeni iz Crkve. Isto neka se učini i sa svjetovnjacima.
52. pravilo: Svetitelj, to jest biskup, ili prezbiter, ako ne prima onoga koji se obraća od grijeha, nego ga odbija, neka bude svrgnut kao onaj koji žalosti Krista, koji je rekao da na nebesima biva radost zbog jednoga grešnika koji se kaje.
Tumačenje: Gospodin naš Isus Krist radi grešnika prikloni nebesa i siđe. On sam reče: “Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.” Ako netko ne prima onoga koji se kaje zbog grijeha, čini protivno Kristu Bogu našemu. Onaj koji čini protivno i protivi se Njegovim zapovijedima nije Njegov učenik. Ako nije Njegov učenik, nije ni dostojan služiti Mu. Jer kako može služiti pretvarajući se u antikrista i protiveći se Kristovoj volji? Neka bude svrgnut.
53. pravilo: Ako neki biskup, prezbiter ili đakon u dane Gospodnjih blagdana ne okusi mesa ili vina, gnušajući ih se i smatrajući ih nečistima, a ne zbog uzdržavanja, neka bude svrgnut kao onaj čija je savjest spaljena i koji mnoge sablažnjava.
Tumačenje: Sveti apostoli i prepodobni Oci odrediše da u sve subote, osim jedino Velike, i u sve nedjelje i u dane Gospodnjih blagdana nikako nema posta. Ali mnogi od Svetih Otaca ponekad su postili deset, dvadeset ili više dana. Neki od njih produživali su post i na 40 dana, i, kako su oni prosudili, nije prijestup pravila ako se i u te subote i nedjelje posti. Tako, ako netko želi u određene dane držati uzdržavanje i postiti upola toliko, pa se u te dane dogodi subota ili nedjelja, ili neki od Gospodnjih blagdana, takav se ne osuđuje pravilom kao prijestupnik.
Ako netko posti samo subotom ili nedjeljom, a ostale dane jede, ili ako se gnuša mesa ili vina i udaljava se od njih ne želeći ih okusiti ni na Gospodnje blagdane, takav se ne može nazvati uzdržljivcem ili postnikom, nego je dostojan svrgnuća i osude, jer mnogima ubacuje pomisli i ruži Božju tvorevinu. Za njih ništa nije zlo ni strano. O ovome još traži 14. pravilo Ankarskog sabora.
54. pravilo: Ako klerik bez ikakve nužde jede u krčmi, neka bude isključen.
Tumačenje: Klericima, osim u nekoj nuždi, ne priliči da u krčmi jedu, piju ili provode vrijeme. Ako se dogodi da zbog dugotrajnog putovanja ne mogu stići do grada pa iz nužde borave u gostionici, takvi neka budu pomilovani. Ako netko bez ikakve nužde u krčmi jede i pije, neka bude isključen.
55. pravilo: Ako neki klerik uvrijedi biskupa, neka bude svrgnut. Pisano je: „Starješini svoga naroda ne govori zlo.”
56. pravilo: Ako neki klerik uvrijedi prezbitera ili đakona, neka bude isključen.
Tumačenje: Biskupi, koji su ikone Gospodina našega Isusa Krista i koji su nazvani glavom Crkve, dostojni su zato i veće časti. Zato, ako ih netko uvrijedi, neka bude svrgnut. Prezbiteri i đakoni jesu slike ruku, jer biskup njima vrši upravljanje Crkvom; i jedni i drugi dostojni su časti, ali ne kao biskupi. Glava je poštovanija od ruku, zato tko njih uvrijedi biva manje kažnjen i samo biva isključen.
57. pravilo: Onaj koji ismijava slijepoga, gluhoga ili hromoga, neka bude isključen.
Tumačenje: Ako neki klerik izruguje i ismijava slijepoga, gluhoga, hromoga ili nekoga s tjelesnom bolešću, neka bude isključen, jer se ruga Bogu koji ga je stvorio.
58. pravilo: Biskup ili prezbiter, ako ne brine o svojim klericima i ljudima i ne usmjerava ih prema pravovjerju, neka bude isključen. Onaj koji ustraje u takvoj lijenosti neka bude svrgnut.
Tumačenje: Biskupi su bez pogovora dužni učiti ljude koji su im podložni pobožnim zapovijedima i usmjeravati ih na pravovjerje i neporočan život. Bog je kroz proroka rekao ljudskim vladarima: „Ako ne poučiš i ne govoriš, umrijet će bezakonik u bezakonju svojemu, a krv njegovu iz tvojih ću ruku tražiti.” Zbog toga biskup koji ne poučava svoje ljude neka bude isključen. Ako ni tada ne odstupi od nemara, neka bude svrgnut. Isto tako i prezbiteri, po izrečenom pravilu, trebaju poučavati.
I veliki Pavao zapovijeda da biskup bude sposoban poučavati, da bude trijezan i da bdije, a nikako slab i lijen. Jer i samo ime biskupsko potiče na trijeznost: skopos je ime za visoko brdo; na njemu prebiva straža, a onaj koji stoji na njegovu vrhu, straži i gleda tamo i ovamo, naziva se biskupom, to jest stražarom ili motriteljem. Da mora stra, nadzirati i bdjeti, a ne biti lijen, zato je biskupu unutar oltara postavljeno više prijestolje. To nam govori da njima dolikuje s uzvišenja gledati na svoje ljude, nadgledati ih i čuvati. I prezbiteri su ondje s biskupom i po zapovijedi sjede; uzdignuta sjedišta pokazuju da su uzvedeni kako bi nadzirali ljude i izgrađivali ih kao Bogom dani pomoćnici biskupu. O ovome zapovijeda i 19. pravilo Sabora u Trulskoj palači.
59. pravilo: Ako biskup ili prezbiter siromašnom kleriku ne daje ono što je potrebno, neka bude isključen. Ako ostane nemilostiv, neka bude svrgnut kao ubojica svoga brata.
Tumačenje: Sveto Pismo crkveno bogatstvo naziva bogatstvom sirotinje i treba ga davati sirotinji. Ako su crkveni upravitelji dužni davati onima koji oskudijevaju u svemu, kao što je pisano, još su više dužni biti milostivi i davati ono što je potrebno klericima koji su pod njima. Onaj koji to ne čini neka bude isključen. Ako ostane nepopravljen, neka bude svrgnut, jer je postao bratoubojica. Jer onaj koji nema ono što je nužno za život, umire; a ako i ne umre, to je zbog Božanskog promisla koji mu daruje potrebno za život.
60. pravilo: Ako netko lažnim spisima bezbožnih heretičkih knjiga kao svetima u crkvi pred svima iskazuje poštovanje, na propast ljudima crkvenog stada, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Mnoge su knjige heretici unakazili na štetu prostijih ljudi, kao na primjer „Apostolske ustanove” svetoga biskupa Klementa, i zato su na saboru bile odbačene. Neke koje su napisali heretici imale su lažne naslove, to jest kao da su ih tobože napisali Sveti Oci. Pravilo nalaže da se takve knjige odbace i ne daju ljudima na čitanje. Ako ih netko pred ljudima u crkvi iznese i usudi im se iskazivati poštovanje, ako je biskup, prezbiter ili đakon, neka bude svrgnut.
Knjige Staroga i Novoga Zavjeta koje su dostojne poštovanja jasno su nabrojane: najprije u posljednjem pravilu Apostolskih pravila, a zatim i od Atanazija Velikog, svetog i premudrog oca Grgura Bogoslova i svetog Amfilohija; svi su ih oni naveli po broju.
61. pravilo: Vjernik koji je razotkriven u preljubi ili bludočinjenju ili u drugim grijesima, neka ne bude klerik.
Tumačenje: Ukoliko neki vjernik bude optužen zbog preljube ili bluda ili zbog nekih drugih sličnih grijehova i bude razotkriven, takav ne treba biti primljen u kler. Ako je neko od nevjernika i zgriješio nešto od navedenih grijehova, a potom se krsti i poslije krštenja svoj život čuva neporočnim, takav bez zabrane može biti primljen u kler.
62. pravilo: Odstupnik od Krista isključen je iz Crkve; onaj koji se odrekne imena svećenoslužitelja, pa se opet obrati, prima se kao običan čovjek.
Tumačenje: Ako se neki klerik iz ljudskoga straha pred Židovima, poganima ili hereticima odrekne Kristova imena, neka se potpuno odsiječe od Crkve. Ako se ne odrekne Kristova imena, nego imena klerika, to jest ako se kao biskup uplaši i kaže: „Nisam niti ću biti biskup”, ili isto kaže kao prezbiter, đakon ili neki drugi klerik, ako se odrekne svoga imena, neka bude svrgnut iz svoga čina. Ako se obrati i pokaje, neka bude primljen kao svjetovnjak.
63. pravilo: Ako neki biskup, prezbiter, đakon ili bilo tko iz svetoga čina jede meso s krvlju njegove duše, a to je udavljeno — svakoj je životinji krv umjesto duše — ili ako netko jede udavljeno, ono što su zvijeri jele ili strvinu, neka bude svrgnut iz čina, jer je to još Mojsijev Zakon zabranio. Ako to čini svjetovnjak, neka bude isključen.
64. pravilo: Tko posti nedjeljom ili subotom, osim jedne subote, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Ako neki klerik posti nedjeljom ili subotom, osim na Veliku subotu, neka bude svrgnut. Ako je svjetovnjak, neka bude isključen.
65. pravilo: Tko se moli sa Židovima, neka bude isključen.
Tumačenje: Tko uđe u židovsku zbornicu, heretički ili poganski hram i pomoli se s njima, ako je svjetovnjak, neka bude isključen. Ako je klerik, neka bude svrgnut jer misli poput Židova. Ako se biskup, prezbiter ili đakon pomoli samo u domu s hereticima, neka bude isključen, kako zapovijeda 45. pravilo ovih Apostolskih zapovijedi.
66. pravilo: Klerik koji je ubojica neka bude svrgnut. Ako je svjetovnjak, neka bude isključen.
Tumačenje: Ako neki klerik u svađi udari nekoga i jednim ga udarcem ubije, neka bude svrgnut zbog svoje surovosti. Ako je svjetovnjak, neka bude isključen.
67. pravilo: Tko napastuje djevojku, neka bude isključen i neka se njome oženi čak i ako je siromašna.
Tumačenje: Ako netko napastuje djevojku koja nije zaručena, neka bude isključen. Također mu ne priliči tražiti drugu, nego neka uzme onu koju je sam izabrao, čak i ako je siromašna. Osma zapovijed u 78. glavi 37. grane 60. Carske knjige zapovijeda da se takvome odreže nos i da se trećina njegova imetka da djevojci koju je oskvrnuo.
68. pravilo: Onaj koji je dva puta postavljen neka bude svrgnut zajedno s onim koji ga je rukopoložio, osim ako prvo rukopoloženje nije bilo heretičko.
Tumačenje: Ako neki biskup, prezbiter ili đakon primi drugo postavljenje od nekoga, odbacujući prvo, neka bude svrgnut, kao i onaj koji ga je postavio, to jest rukopoložio po drugi put; osim ako se nije dogodilo da je prvi put bio postavljen od krivovjernika. Jer tko je od njih kršten — nekršten je; i tko je od njih postavljen — nije klerik.
69. Apostolsko pravilo od drugog tumača: Ako neki biskup, prezbiter, đakon, čitač ili pjevač u dane svete Četrdesetnice, to jest Velikog posta Pashe, ne posti, i tijekom čitave godine srijedom i petkom, neka bude svrgnut, osim ako ga sprječava tjelesna bolest. Nemoćnome je oprošteno da umjereno jede ulja i vina. Ako svjetovnjak ne posti, neka bude isključen.
70. pravilo: Ako neki biskup, prezbiter, đakon ili bilo tko iz klera posti sa Židovima, ili svetkuje s njima, ili prima od njih dio beskvasnih kruhova u dan njihovih blagdana, ili što slično čini, neka bude svrgnut. Svjetovnjak neka bude isključen.
71. pravilo: Ako neki kršćanin prinese ulje u židovsku zbornicu, u heretički ili poganski hram tijekom njihova blagdana, ili zapali kandilo ili svijeću, neka bude isključen.
72. pravilo: Neka bude isključen onaj koji je ukrao vosak ili ulje iz crkve. Što ukrade neka vrati i još petinu tome doda.
Tumačenje: Ako neki klerik ili svjetovnjak ukrade iz crkve vosak ili ulje, neka vrati ukradeno i doda još petinu, a potom neka bude isključen.
73. pravilo: Posvećena zlatna ili srebrna posuda, to jest ona koja je u Crkvi posvećena, ili zavjesu, zlatotkanu tkaninu ili pokrov, nitko neka ne uzima za svoju potrebu. Ako se zatekne u takvom bezakonju, neka bude kažnjen isključenjem.
Tumačenje: Ono što je Bogu posvećeno ne priliči oskvrnjivati, jer je posvećeno. Ako je posuda ili nešto drugo, zavjesa, zlatotkana tkanina ili pokrov, ili ako je ulje ili vosak prineseno u crkvu Božju, time je posvećeno. Ne priliči od crkve uzimati ni vosak ni ulje, niti kakvu drugu posudu, ni zavjesu, ni pokrov, ni odjeću, ni platno, jer je sve to Bogu prineseno i ne dolikuje uzimati to za svoje potrebe. Zbog toga takvi bivaju isključeni. Jer Ahar ukrade ono što još nije bilo ni prineseno ni Bogom posvećeno, nego samo obećano, pa ipak primi kaznu: bio je kamenovan sa cijelim svojim rodom.
74. pravilo: Biskup koji je optužen i pozvan na sud, pa to ne posluša, neka i dva i tri puta bude pozvan od dvojice biskupa. Ako ne dođe, Sabor neka ga osudi kako želi.
Tumačenje: Biskup koji je optužen zbog nekog grijeha od ljudi dostojnih povjerenja i bude pozvan od Sabora na sud, a to ne posluša, Sabor ne treba takvoga naglo osuditi, nego ga treba pozvati dva i tri puta, i pri svakom pozivu poslati k njemu dva biskupa. Ako nastavi prezirati poziv i ne dođe na sud, neka Sabor ispita krivnju i osudi ga prema krivnji, kako ne bi pomislio da će izbjeći osudu.
75. pravilo: Krivovjernik neka se ne prihvaća kao svjedok protiv biskupa, kao ni samo jedan vjernik, jer „na ustima dva ili tri svjedoka neka ostane svaka riječ”.
Tumačenje: Ne samo da se tužba od krivovjernika ne prihvaća, nego ni svjedočenje. Ako jedan svjedoči, makar bio i vjernik, ne prihvaća se. I veliki Pavao, kada piše Timoteju, govori da se ne prima optužba na prezbitera ako nije posvjedočena dvojicom ili trojicom svjedoka. Sada se smatra da za optužbu koja izaziva gubitak čina biskupu ili prezbiteru nisu dovoljna ni dva svjedoka, makar bili i pouzdani i besprijekorni.
76. pravilo: Biskup koji je na samrti ne može umjesto sebe postaviti drugog biskupa.
Tumačenje: Biskup na samrti ne može brata ili sina ili nekoga od rodbine, ili iz ljubavi koga želi, postaviti. Nije pravedno činiti biskupe nasljednicima te ono što je Božje darovati ljudskim strastima. Nije korisno Božju Crkvu podvrgavati nasljednicima. Ako netko ovo čini, takvo postavljenje nije valjano, to jest postavljeni nije biskup, a onome koji je postavio bližnjega neka se zaprijeti isključenjem.
77. pravilo: Ako je netko slijep na jedno oko ili ima drugu ozljedu, a dostojan je biskupstva, neka bude. Tjelesni nedostatak ga ne oskvrnjuje, nego duševni porok.
78. pravilo: Tko je gluh ili slijep, neka ne bude biskup, ne zbog mane, nego da bi crkvena djela bila bez štete.
Tumačenje: Mojsije je Izraelu dao izričitu zapovijed da onaj koji treba biti svećenik mora biti tjelesno čitav i bez ikakvog nedostatka, i nitko s nedostatkom na bilo kojem dijelu tijela ne prima se u svećenstvo; štoviše, ako se nakon primanja svećenstva dogodi neka ozljeda ili nešto s tijelom, napušta svećenstvo.
Kod nas onoga koji treba biti biskup tjelesna mana ne onemogućava, nego se zapovijeda da ima dušu čistu i nepovrijeđenu i udaljenu od prljavštine. Ako je pak slijep na jedno oko ili ima razroke oči, ili je malo hrom ili ima neki drugi nedostatak, a on ga ne ometa da obavlja službu biskupa, i dostojan je prema sudu svih biskupa, neka mu ne bude zabranjeno postavljenje za biskupa. Ali ako je slijep na oba oka, ili gluh na oba uha, ili ima neku drugu ozljedu zbog koje ne može obavljati biskupsku službu, takav ne može biti biskup. Jer onaj koji ne vidi ili ne čuje ili ima suhu desnu ruku, kako može služiti ili svećenodjelovati, pričešćivati ili drugo što činiti što vrši biskup?
79. pravilo: Tko je bjesomučan, neka ne bude klerik niti neka se moli s vjernima. Po očišćenju, ako je dostojan, neka bude.
Tumačenje: Onaj u kojem je demon ne može biti klerik dok ne bude izbavljen od njega. Također nije dostojan ni da se moli s vjernima. Ako se oslobodi stradanja, neka bude primljen na molitvu i u kler; ako je dostojan, neka uđe.
80. pravilo: Novokrštenoga, ni onoga koji se skoro odvratio od zloga života i pristupio pokajanju, ne primati za biskupa.
Tumačenje: Tko je tek pristupio Katoličkoj Crkvi i nedavno se krstio ili je od zloga života došao u pokajanje, kockar ili onaj koji je bio glumac ili činovnik, ne priliči brzo postavljati u biskupski čin, nego ga prvo treba provjeriti i uvjeriti se u njegov život. Također treba proći kroz sve stupnjeve bez spoticanja, to jest biti čitač, pjevač, podđakon, đakon i prezbiter, pa tek onda priliči da bude postavljen za biskupa.
81. pravilo: Biskup nije biskup ako se upliće u svjetovne stvari.
Tumačenje: Onaj koji se bavi svjetovnim stvarima i ne izgara za potrebe Crkve, bio on biskup, prezbiter ili đakon, neka prestane s time, a ako je nepokoran, neka bude svrgnut, jer prema Gospodnjoj riječi ne može sluga dvojici gospodara služiti.
82. pravilo: Rob neka se ne prima u kler osim po dopuštenju svoga gospodara. Ako je dostojan da dobije slobodu, neka bude klerik.
Tumačenje: Nedopušteno je robove uvoditi u kler osim po volji njihovih gospodara, kako se ne bi uvrijedili oni koji su ih stekli, jer bi to djelo dovelo do ozlojeđenosti njihova doma. Ako se negdje pojavi rob dostojan da bude postavljen u svećenički čin, kao što se naš Onisim pokazao, i njegov mu gospodar dopusti, oslobodi ga i otpusti iz svoga doma, takav neka bude klerik.
83. pravilo: Svećenik, a vojnik — nije svećenik, jer caru carevo, a Bogu Božje.
Tumačenje: Biskup ili prezbiter ili đakon koji se uključi u vojnu službu i želi oboje zadržati: vojvodsku vlast i svećeno upravljanje, neka bude svrgnut. Jer carevo je caru, a Božje Bogu.
84. pravilo: Ako netko nepravedno uvrijedi cara ili boljara, ako je klerik, neka bude svrgnut. Ako je svjetovnjak, neka se isključi.
Tumačenje: Mojsijev zakon kaže: „Knezu naroda svoga ne govori zlo.” I vrhovni apostol Petar zapovijeda da se car poštuje, kao i veliki Pavao, koji kaže da se za cara molimo kao i za velikaše, to jest vlast, iako tada još nisu bili vjernici.
Uvreda cara ili kneza svima je zabranjena, ali opravdan prijekor nije zabranjen, iako se ljute riječi ukoravanja onima koji se ukoravaju pretvaraju u vrijeđanje. Pravilo ne dopušta neopravdano vrijeđanje.
Pravilo se može različito razumjeti, jer onaj koji s pravom kritizira cara ili kneza nije dostojan mučenja. Trideset šesta grana 60. Carske knjige u 13. glavi govori da se, ako netko zlo govori o caru, stavlja na muke, ali da se o svemu mora obavijestiti i car. Ako je nešto rekao zbog maloumnosti, ne dirati ga; ako je iz bezumlja, neka bude pomilovan; ako je oklevetan, neka mu se oprosti.
85. pravilo: Svima vama, i klericima i svjetovnim ljudima, neka bude poznato da su ovo časne i svete knjige:
Od Staroga zavjeta: pet Mojsijevih knjiga — Postanak, Izlazak, Levitska, Brojevi i Ponovljeni zakon; jedna knjiga Isusa Navina, jedna knjiga Sudaca, jedna knjiga Rutina, četiri knjige Kraljevstva, dvije knjige Ljetopisa, dvije knjige Ezdrine, jedna knjiga Esterina, tri knjige Makabejske, jedna knjiga Joba, jedna knjiga Psalama, tri Salomonove knjige — Izreke, Propovjednik i Pjesma nad pjesmama, Premudrosti, dvanaest proročkih knjiga, jedna Izaijina, jedna Jeremijina, jedna Ezekielova i jedna Danielova.
Osim ovih, preporučujemo vam da vašim mladima čitate knjigu Premudrosti mnogoučenog Siraha.
Naših knjiga, to jest Novoga zavjeta: četiri Evanđelja — Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo; Pavlovih je četrnaest Poslanica; Petrove su dvije Poslanice; Ivanove su tri Poslanice; Jakovljeva je jedna Poslanica; Judina je jedna Poslanica; Klemenntove su dvije poslanice i zapovijedi vama biskupima od mene, Klemennta, predane u osam knjiga. Njih ne treba pred svima čitati zbog tajni koje su u njima. I Djela nas apostola.
Tumačenje: U pravilima časnih Apostola zapovijeda se kako priliči vjernicima da žive, a na kraju navode i knjige koje priliči čitati. Nabrojene su kako je gore rečeno.
I različiti Sveti Oci nabrajali su knjige koje treba poštovati. To su učinili jer su postojali, ili još postoje, različiti tuđi spisi lažno naslovljeni; drugi su bili iskvareni, kao i zapovijedi koje je iznio i predao Klement, a koje su neki zlovjernici iskvarili i unakazili. Kao takve ih zabranjuje i Šesti sveopći sabor u drugoj glavi pravila koja je predložio. Neki dopuštaju da se, uz knjige pobrojane u ovom pravilu, čitaju i druge knjige: Premudrosti Salomonove, Judita, Tobija i Otkrivenje Ivana Bogoslova.