Pozdrav toga svetog Sabora blagovjernom caru Teodoziju Velikome, kojemu uputiše pravila koja su izložili.
Bogoljubivom i blagovjernom caru Teodoziju, sveti Sabor biskupa koji su iz različitih oblasti došli u Carigrad.
Početak našega pisanja tvojoj blagovjernosti neka bude zahvalnost Bogu, koji nam pokaza carstvo vaše blagovjernosti na opći mir Crkvama i na utvrđenje zdrave vjere. Odajući Bogu dužnu zahvalnost, s marljivošću šaljemo pismeno tvojoj blagovjernosti o onome što je bilo na Saboru.
Okupivši se u Carigradu, po pozivu tvoje blagovjernosti, najprije obnovismo jedinstvo jedni s drugima. Potom i pravila ukratko izložismo, utvrdivši vjeru svetih Otaca iz Nikeje i proklevši hereze koje su ustale protiv nje. Uz to, zapovjedismo i jasna pravila za dobro uređenje Svetih Crkava.
Molimo sada tvoju blagost da gramotom tvoje pobožnosti utvrdi sud ovoga svetog Sabora. Da, kao što si nas, sazivajući nas gramotama, počastio kao Crkvu, tako i na djelima Sabora zapečatiš završetak.
Gospodin neka utvrdi tvoje carstvo u miru i pravdi, i neka zemaljskoj sili doda i naslađivanje Nebeskim Kraljevstvom. Neka te, zdrava i u svim dobrima proslavljena, Bog daruje svijetu molitvama svetih, kao uistinu pobožnog i bogoljubivog cara.
Ova pravila izložiše oni biskupi koji, blagodaću Božjom, dođoše u Carigrad po zapovijedi cara Teodozija Velikoga — njih 150 iz različitih oblasti.
1. pravilo: Neka se vjera svetih Otaca iz Nikeje čvrsto drži i stoji. Ono što je rečeno i napisano od krivovjernika protiv nje neka bude prokleto, kao i sami heretici.
Ovo pravilo je razumljivo.
2. pravilo: Nitko neka ne smućuje Crkvu zbog oblasti, niti neka postavlja prezbitera ili biskupa.
U Crkvama koje su među neznabošcima treba čuvati običaj svetih Otaca.
Tumačenje: U mnogim je pravilima rečeno da biskupu ne priliči upadati u tuđu biskupiju, nego da svaki bude u svojoj oblasti i da u svojoj oblasti postavlja prezbitere i đakone; isto tako i metropolit biskupe u svojoj oblasti. Neka ne izlaze izvan oblasti i ne uznemiruju Crkvu.
Crkve Božje koje su među stranim narodima, kao u Egiptu, Libiji i Pentapolju, neka drže drevne otačke običaje, kako zapovijeda 6. pravilo Prvoga sveopćeg sabora u Nikeji.
3. pravilo: Biskup Carigrada neka se poštuje poslije rimskoga.
Tumačenje: Onom prvenstvu i onoj časti koju ima rimski biskup pridružuje se i biskup Carigrada, i neka bude tako poštovan, kao što i 28. pravilo Sabora u Kalcedonu zapovijeda jednako ovom pravilu.
Budući da je Carigrad Novi Rim, i bijaše poštovan zbog cara i velikaša, jer se car i velikaši iz Rima ondje preseliše, a ovo pravilo kaže da se poštuje poslije rimskoga, ono ne govori da je čast rimskoga veća, a da poslije nje treba biti poštovan Carigrad, nego je to rečeno misleći na vrijeme. Kao kad bi netko rekao da se poslije mnogo godina biskup Carigrada udostojio jednake časti kao rimski biskup.
4. pravilo: Maksim, nazvan Kinik, stran je biskupima, i svaki koji je od njega primljen u kler nije svećenik.
Tumačenje: Ovaj Maksim — kinik znači bestidnik — razdera Crkvu Božju i ispuni je mnogim metežom i bukom. Pokazao se kao vuk umjesto pastira i bio je spreman opraštati sve grijehe onima koji su griješili, samo zato da ne poštuje naredbe, tj. da prestupa zapovijedi. Tako o njemu kazuje veliki Grgur Bogoslov.
Zbog toga je Maksim lišen biskupstva, a svi prezbiteri, đakoni i ostali klerici koje je on postavio strani su svećeništvu.
5. pravilo: Zapovijed zapadnih biskupa, koja ispovijeda istobitnosti jedno Božanstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, a koja je izložena na svitku, neka bude blagoprihvatljiva svima.
6. pravilo: I zlovjeran, ako mu je nanesena nepravda, može optužiti biskupa. Ako je riječ o crkvenim sagrešenjima, neka ga ne optužuje. Neka ne govori ni drugi koji je ranije bio poznat kao poročan; neka ne govori ni onaj koji je isključen od općenja, ili onaj koji je za nešto optužen, dok ne opovrgne optužbe protiv sebe. Neka optužuje pravovjerni koji je u zajednici, koji nije poznat po porocima i nije optužen. Optužbu neka izloži onima u svojoj oblasti. Neka ide pred veliki sabor, i to ne bez pisane optužbe, govoreći: „Neka ja postradam ako lažno govorim.“ Neka ne bude uslišan onaj koji bez toga odlazi Crkvi, stvara metež, i neka bude odbijen.
Tumačenje: O osobama koje optužuju i okrivljuju biskupe ili klerike potrebno je ispitati njihov život, da to ne bi činili heretici, ili oni koji su pali u kakve poroke, ili su odbačeni od Crkve ili od Pričesti, ili su optuženi zbog nekih grijeha, a još nisu dokazali svoju nevinost. Ako takvi optužuju biskupa, to neka se ne prihvaća.
Ako je pravovjeran, živi neporočno i pričesnik je Katoličke Crkve, a iznosi crkvenu optužbu protiv biskupa, neka bude primljen i neka izloži sagrešenje pred svim biskupima oblasti. Ako oni ne mogu odgovoriti na iznesena sagrešenja biskupa, neka onaj koji optužuje biskupa pristupi velikom saboru i neka najprije preda saboru pismo, napisavši u njemu: „Ako budem otkriven da lažno klevećem biskupa, neka budem kažnjen tom i tom kaznom.“ Tako učinivši i potvrdivši, njegova će optužba biti primljena.
Ako se tako ne postupi, nego se ide Crkvi i stvara metež govoreći protiv biskupa, ili se zbog toga ide na svjetovni sud boljara, takvoga se optužbe ne prihvaćaju.
Ako je krivovjerniku nanesena nepravda od biskupa, nije mu zabranjeno optužiti ga i opravdati se.
7. pravilo: Četrnaestnici, koji se nazivaju i srijednici, zatim arijanci, novacijani, makedonijani, savatijani i apolinarijevci, kada predaju pismo, neka se primaju pomazivanjem svih osjetila.
Tumačenje: Svi spomenuti jesu heretici. Ako pristupaju Katoličkoj Crkvi, neka napišu svoju herezu i, pročitavši je pred svima, neka je prokunu; i s njom neka prokunu i sve ostale hereze. Poslije toga neka budu primljeni samo pomazivanjem svetim mirom po čelu, očima, nosnicama i ustima. Kada ih označujemo mirom, govorimo: „Pečat dara Duha Svetoga.“
Heretici „srijednici“ tako se zovu jer srijedom jedu meso, a poste subotom; a „četrnaestnici“ zato što praznuju Pashu četrnaestoga dana punoga mjeseca.
8. pravilo: One koji krštavaju jednim uranjanjem — eunomijane, sabelijane i frigijce — treba primati kao neznabošce.
Tumačenje: I ovi su heretici, ali se krštavaju jednim uranjanjem, a ne trima, kao pravovjerni. Kada pristupaju Katoličkoj Crkvi, primaju se kao pogani, i prije krštenja trebaju biti dovoljno poučeni i slušati Božanska Pisma, a potom se potpuno krstiti i pomazati.
Ove primamo kao Helene: prvi dan ih činimo kršćanima, drugi dan činimo ih oglašenima, da se uče vjeri, a treći dan vršimo zaklinjanje trokratnim puhanjem u lice i uši. I tako ih poučavamo i zapovijedamo im da dovoljno vremena provode u crkvi i slušaju Božansko Pismo, i tek se onda krštavaju. Ali prije svega toga neka pismeno prokunu svoju i sve druge hereze, kao i ranije spomenute krivovjernike.
Pridodana su prethodnima, u Gospodinu, i pravila ovoga svetog Drugog sveopćeg sabora.