Treći sveopći sabor bio je u vrijeme vladavine Teodozija Malog, odnosno Mlađeg. U Efezu se okupilo dvjesto svetih Otaca protiv prokletoga Nestorija, koji je o Kristu, Bogu našemu, govorio kao o običnom čovjeku, propovijedajući da se On po ljubavi sjedinio sa Sinom Božjim. Zato ni Svetu Djevicu nije htio nazivati Bogorodicom, nego Kristorodicom. Njega su sveti Oci svrgli i prokleli. Na tom je saboru izloženo devet pravila.
Sveti i veliki sveopći Sabor u Efezu sazvao se po zapovijedi pobožnoga cara Teodozija, svim biskupima, prezbiterima, đakonima i svim ljudima koji žive u svim oblastima i gradovima.
Od nas, okupljenih po pobožnom pozivu, to jest po zapovijedi našega pobožnog cara, u efeškoj metropoliji, neki se odvojiše — njih malo više od trideset — koji nisu imali nikakve oblasti s kojom bi crkveno općili, jer su neki od njih bili svrgnuti sa svećeničkoga dostojanstva, kojim bi mogli nekome činiti korist ili štetu.
To su prije svih oni koji su u sebi nosili Nestorijevo i Celestinovo mudrovanje te ga tada javno pokazali, jer nisu htjeli s nama osuditi i prokleti Nestorija. Zajedničkom odlukom sveti ih je Sabor proglasio stranim crkvenoj zajednici i oduzeo im svako djelovanje, to jest svećeničku vlast, kojom su mogli nekome nanositi štetu ili činiti korist.
1. pravilo: Ako neki metropolit ili biskup ostane i ne dođe na sabor zato što mudruje kao Celestin, ili želi tako mudrovati, neka bude svrgnut i isključen iz Crkve.
2. pravilo: Ako neki biskup mudruje jednako kao Nestorije i slaže se s njime, neka bude svrgnut.
3. pravilo: Ako je neki biskup, prezbiter ili đakon bio lišen svećeništva od strane Nestorija, neka mu se svećenstvo vrati. A tko je od njega primio svećenstvo, taj nije svećenik.
4. pravilo: Ako neki iz klera mudruju po učenju Celestinovu ili po Nestorijevoj herezi, neka budu svrgnuti.
5. pravilo: Ako je neki klerik osuđen od svojega biskupa, pa ga potom primi Nestorije, takav je opet nepotreban.
Tumačenje pet navedenih pravila: Kada su se sveti Oci okupili na Saboru u Efezu, neki su se među metropolitima odvojili od pravovjernih i mudrovali po heretičkim zapovijedima zločestivoga Nestorija, biskupa Carigrada, koji je vjerovao u čovjeka i mislio poput Židova, te Celestina, rimskoga biskupa. Neki su biskupi ostali i nisu došli na Sabor, niti su htjeli osuditi i prokleti te nesvećene i bezbožne biskupe, nego su ih čak podupirali i pomagali im.
Zato je sveti Sabor zapovjedio da se oni koji pomažu Nestoriju i Celestinu — to jest oni koji podupiru herezu i tako razmišljaju — svrgne iz čina i isključi iz Crkve.
Biskupi ili svećenici koje su Nestorije i Celestin svrgnuli iz čina zato što su ispravno mislili i vjerovali, neka opet prime svoj čin. S druge strane, oni koje je njihov biskup svrgnuo zbog nekih zlih djela, a Nestorije ili Celestin ih primio i opravdao, opet nisu svećenici i neka ponovno budu svrgnuti.
6. pravilo: Svjetovnjak koji se protivi Saboru neka se ne pričešćuje, a ako je klerik, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Sveti Oci na Saboru u Efezu zapovjediše i narediše: ako se netko usudi odbaciti ili bitno promijeniti odluke Sabora, ako je biskup ili klerik, neka sasvim otpadne od svojega čina; a ako je svjetovnjak, neka bude isključen.
7. pravilo: Biskup koji Nikejskoj vjeri dodaje drugu vjeru, ako je biskup, stran je biskupstvu, a ako je svjetovnjak, neka bude isključen.
Tumačenje: Onaj koji vjeri što su je sastavili sveti Oci okupljeni u Nikeji — to jest: „Vjerujem u jednoga Boga...” — doda nešto drugo zlo, na kvarenje i propast onih koji se obraćaju poznanju istine iz židovstva, helenstva ili iz bilo koje hereze, ako je biskup ili klerik, neka bude prognan iz biskupije i svrgnut iz čina.
8. pravilo: Oblasti svake biskupije koje su pod njezinom upravom neka se čuvaju čisto i neizmjenjivo. Ako netko uvodi ono što je protivno ovdje ustanovljenom, uzalud se trudi.
Tumačenje: Ako biskup od druge oblasti nešto otme i pod svoju ruku uzme ono što isprva nije bilo pod njim — bilo njivu, vinograd, zemlju ili nešto drugo što otme od druge biskupije — ništa od toga neka ne učini svojim niti neka zadrži. Neka to što prije vrati biskupiji pod kojom je ranije bilo, jer imanje svake oblasti treba čuvati čisto i nepromijenjeno, kako ludost svjetovne vlasti ne bi pod izgovorom svećeništva ušla u nju.
Ako netko uvede druga pravila, taj govori i bori se protiv zapovijedi ovoga Sabora. Ništa neće postići, nego se uzalud trudi.
9. pravilo: Eustatije je trebao odlučno podnositi trud biskupstva, kao što je dužnost svakoga biskupa, ali se odrekao podmetnuti leđa. Teodor je postavljen na njegovo mjesto, a on je plakao i molio, tražeći čast, iako nije bio optužen. Onaj koji je postavljen na njegovo mjesto i ima njegovo javno odreknuće, bez grijeha je.
Tumačenje: Taj Eustatije bio je biskup u Pamfiliji, a to je atalijska oblast. Budući siromašan, nije bio kadar upravljati crkvenim poslovima, niti podnositi brige koje su navalile na njega, niti njima ovladati. Zato se odrekao uprave crkvenim poslovima, to jest pismeno je ostavio biskupiju, pa je umjesto njega postavljen drugi, po imenu Teodor.
Potom Eustatije dođe na Efeški sabor, klanjajući se i moleći — ne zato što je htio ponovno primiti biskupiju, jer i da ju je tražio, ne bi ga poslušali, budući da se jednom već odrekao i da je na njegovo mjesto drugi postavljen — nego moleći za biskupsku čast i općenje.
I bio je opravdan od svetoga Sabora bez ikakva protivljenja, te se ponovno poče nazivati biskupskim imenom, imati čast arhijerejskoga prijestolja, služiti i postavljati prezbitere i đakone. Ali ne samovlasno i po svojoj volji kad god hoće, nego kada mu neki brat biskup dopusti da u njegovoj Crkvi služi ili koga postavi, po njegovu prijedlogu i radi Kristove ljubavi.
Iz milosrđa Oci ovoga Sabora dodadoše i ovu riječ koju kazaše pamfilijskom saboru: „Ako o njemu sada ili kasnije promislite nešto bolje, po volji je Saboru — bilo da ga uvedete za biskupa prazne Crkve koja nema biskupa, bilo da mu pomognete nekim drugim darom.”
Blagodaću Božjom spojismo s prethodnima i pravila ovoga svetog sveopćeg Sabora koji bijaše u Efezu.