1. pravilo: Apostolska je vjera nepromjenjiva i neka se cijela sačuva vjera svetih Otaca u Nikeji, koji su zbog istobitnosti oborili Arijevu tvrdnju, jer je uvodio stupnjeve u Božanstvo.
Tumačenje: Ovaj Sabor, koji se okupio u vrijeme Justinijana Rinotmeta, zapovjedio je da se Apostolska pravila i pravila prije njega održanih šest sveopćih i sedam mjesnih Sabora strogo drže te da budu postojano i nepromjenjivo čuvana. Tada su izložena i ustanovljena pravila za iscjeljenje duša i liječenje strasti. Najprije su utvrdili i zapečatili predaju Apostolskih pravila, a zatim sveta pravila sveopćih i mjesnih Sabora.
Prvi sveopći sabor bio je u Nikeji, gdje su se, za cara Konstantina Velikoga, sveti okupili protiv bezbožnoga Arija, koji je propovijedao pogansko dvoboštvo, štoviše mnogoboštvo, i koji se drznuo Sina Božjega, Gospodina našega Isusa Krista, istinitoga Boga, nazivati stvorenjem, a ne istobitnim Bogu i Ocu. Taj je Sabor izložio i pravila.
Drugi sveopći sabor bio je u Carigradu za vladavine Teodozija Velikoga, protiv Makedonija duhoborca, koji je hulio na Duha Svetoga i tvrdio da On nije Bog, nego da je stran Očevu Božanstvu; i još protiv Apolinarija Laodicejskoga i Sabelija Libijskoga, koji su mudrovali i govorili da je tijelo Gospodina našega Isusa Krista bilo bez duše i uma. Taj je Sabor izložio pravila.
Treći sveopći sabor bio je u Efezu u vrijeme vladavine Teodozija Mlađega, protiv Nestorija, koji je vjerovao u čovjeka, a Krista bezbožno razdvajao i rasijecao, govoreći da je On običan čovjek, a ne Bog koji se utjelovio, te je propovijedao dva sina i dvije osobe u jednom Kristu, Bogu našemu. Zbog toga Prečistu Djevicu, koja je rodila samoga Boga, Gospodina našega Isusa Krista, nije nazivao Bogorodicom, nego Kristorodicom. Oci ovoga Sabora izložili su pravila.
Četvrti sveopći sabor, koji je bio u Kalcedonu u vrijeme vladavine pobožnoga cara Marcijana — a on je po sestri bio zet Teodozija Mlađega — bio je protiv Dioskora i Eutiha, koji su praznoslovili da je utjelovljenje Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista bilo privid, a još su govorili da On ima jednu prirodu, pripisujući Božanstvu stradanje. Na tom su Saboru Oci izložili pravila.
Peti sveopći sabor bio je u Carigradu u vrijeme vladavine Justinijana Velikoga, protiv bezumnoga Origena, Evagrija i Didima, koji su obnovili helenske bajke i nerazumno tvrdili da ova tijela u koja smo sada odjeveni neće uskrsnuti, da osjetilni raj nije bio stvoren od Boga i da ga neće ni biti, da Adam nije bio stvoren u tijelu, da će mukama u paklu doći kraj, da će se demoni vratiti u prijašnju čast, te su buncali mnoštvo drugih hula. Na tom Saboru pravila nisu bila izložena.
Šesti sveopći sabor bio je u Carigradu, u vrijeme vladavine Konstantina Pogonata, protiv faranskoga biskupa Teodora, rimskoga pape Honorija, Kira Aleksandrijskoga, Sergija, Pira, Pavla i Petra, koji su bili biskupi u Carigradu, i drugih koji su obnovili njihovu herezu. Ti bogoborci i bezbožnici učili su da Gospodin naš Isus Krist i nakon utjelovljenja ima jednu volju i jedno djelovanje. Bili su prokleti od ovoga Sabora. Ni na tom Saboru, okupljenom u vrijeme Konstantina Pogonata, pravila nisu bila izložena.
A Šestim se saborom naziva i Sabor koji je bio u vrijeme Konstantina Pogonata i ovaj pri njegovu sinu Justinijanu Rinotmetu, budući da se oba smatraju jednim, jer je ovaj bio dvadeset i sedam godina poslije onoga Sabora, i na njemu se okupilo jednako ili više biskupa nego na onome, te su se okupili zbog istih pitanja i zapovijedi.
Prvo pravilo, također:
Sabor koji je bio pri Teodoziju Velikom neoboriv je. On je svrgnuo Makedonija, koji je tvrdio da je Sveti Duh sluga. To je protumačeno u prvom pravilu.
Pri Teodoziju Mlađem u Efezu su se okupile zauvijek poštovane sluge Božje i protjerale Nestorija, koji je rekao da je Gospodin zasebno čovjek i zasebno Bog. I to je protumačeno u prvom pravilu.
U Kalcedonu su se s Marcijanom okupili uvijek spominjani Oci i svrgnuli Eutiha, jer se drznuo reći da je vršenje velike tajne bilo privid, te Nestorija i Dioskora, koji su djelomično tvrdili isto što i on. I to je protumačeno u prvom pravilu.
U Carigradu se okupilo šezdeset i pet Otaca, u vrijeme Justinijana, koji su prokleli Origena zbog propovijedanja prelaženja tijela i duša, i Teodorita, koji je vikao protiv Dvanaest glava svetoga Ćirila. I to je na istom mjestu protumačeno.
U Carigradu se pri Konstantinu Pogonatu okupio Sabor koji je svrgnuo Honorija Rimskoga i Sergija Carigradskoga, jer su propovijedali jednu volju i jednu energiju. I njegovo je tumačenje u prvom pravilu.
2. pravilo: Neka se odbaci ono što su inovjerci potajno umetnuli u Apostolske ustanove predane od Klementa.
Tumačenje: U Apostolskim pravilima bilo nam je zapovjeđeno da, zajedno s ostalim knjigama Staroga i Novoga zavjeta, priznajemo i kao svete čitamo Apostolske ustanove koje je Klement izložio u osam knjiga. Ovo pravilo, zbog nekih laži stranih pobožnosti koje su inovjerci umetnuli u njih na štetu Crkve, zapovijeda da se one odbace, radi izgradnje i utvrđenja kršćanskoga stada.
3. pravilo: Prezbiteri koji su ženili dva puta i ne pokaju se neka budu izbačeni; oni koji uklone ono što je zlo neka na određeno vrijeme prestanu vršiti službu. Ranjeni ne blagoslivlja! Oni koji su se nezakonito oženili i oni koji su nakon postavljenja stupili u brak neka nakon određenoga vremena budu vraćeni u svoj čin, ali bez napredovanja, to jest neka ostave brak. A oni koji se nakon zapovijedi sjedine neka budu svrgnuti.
Tumačenje: Oci ovoga Sabora, ispravljajući nastalo zlo i zabranjujući zlo koje bi moglo nastati, izložili su ova pravila na utvrđenje i zapovijedaju da svi oni svećenici i đakoni koji su prije njihova Sabora uzeli drugu ženu i ostali tako sve do vremena njihova dolaska, nepokajani zbog bezakonitih brakova i ne raskinuvši ih, trebaju biti podvrgnuti kanonskom svrgavanju i postati svjetovnjaci.
Oni koji su se prije njihova Sabora pokajali, spoznavši što je korisno, i prekinuli svoju nepriličnu i sablažnjivu zajednicu, trebaju prestati sa svećeničkom službom, ali neka imaju čast prema sjedištu i stajanju. I počasno mjesto neka im bude dovoljno; neka plaču Gospodinu da im oprosti grijeh iz neznanja.
Nije prikladno da ranjeni blagoslivlja drugoga.
Ali i oni prezbiteri, đakoni i podđakoni koji su prije postavljenja bili u braku s jednom ženom, ako je ona bila udovica, isto tako i oni koji su u jedan brak stupili poslije postavljenja, ne trebaju od tada biti potpuno ostavljeni bez svećeništva, to jest bez službe, nego neka, nakon što na određeno vrijeme prime zabranu i zapreku svećenodjelovanja, opet stupe u svoj stupanj, javno raskinuvši bezakoniti brak, to jest razvevši se; i neka se nikako ne uzvode na viši stupanj, nego u kojem su činu zatečeni, u tom neka i budu.
Oci su zbog čovjekoljublja i milosrđa zapovjedili da tako bude onima koji su to učinili prije Sabora. Nakon Sabora, poslije ove zapovijedi i poslije pravila, ne dopuštaju ništa takvo, kao ni da netko poslije krštenja bude u braku s dvije žene ili da ima priležnicu, ili da je uzeo udovicu, ili onu koju je drugi otpustio, ili bludnicu, ili robinju, ili plesačicu. Zapovijedaju da takav ne može biti biskup, prezbiter, đakon ili podđakon, prema 17. i
18. Apostolskom pravilu.
4. pravilo: Klerik koji sebi uzme nevjestu Božju neka bude svrgnut, a svjetovnjak neka bude isključen.
Tumačenje: Ovo pravilo podvrgava izbacivanju iz čina, ako je klerik, i isključenju, ako je svjetovnjak, onoga koji se brakom sjedinio s djevicom koja je sebe posvetila i zaručila Bogu. Osamnaesto pravilo Bazilija Velikoga takvoga smatra preljubnikom i drugačije ga ne prima u zajednicu osim ako najprije ne ostavi taj grijeh.
5. pravilo: Ni prezbiter koji je uškopljenik ne treba držati robinju ili druge žene, osim onih koje ne izazivaju sumnju.
Tumačenje: Ovo pravilo zabranjuje svećenicima, to jest prezbiterima, da u svojem domu imaju robinju ili druge žene, pa makar bili uškopljenici ili veoma stari. I poslanica Bazilija Velikoga upućena prezbiteru Grguru zabranjuje da to bude, osim ako netko sa sobom ima ženu koja pripada onima koje ne izazivaju sumnju, od kojih nema bojazni ni pokvarenosti, kao što su majka, sestra, tetka po ocu ili majci i njima slične. Pravilo zapovijeda da oni koji to prestupaju budu svrgnuti. Štoviše, ovo pravilo kaže da i uškopljenici svjetovnjaci trebaju biti isključeni ako žive u kući s tuđim ženama koje im nisu bliske srodnice i čija prisutnost može izazvati sumnju ili sablazan.
6. pravilo: Tko je postavljen pa stupi u brak, neka bude svrgnut. Ako to želi, dužan je oženiti se ranije.
Tumačenje: Deseto pravilo Ankarskoga sabora zapovijeda da se dopusti onome koji želi biti prezbiter ili đakon, a prethodno za sebe posvjedoči da će se oženiti, da nakon postavljenja, ako ne može trpjeti bezbračni život nego poželi oženiti se, uzme ženu i nakon postavljenja te ostane u svojoj službi. Ovo pravilo odbacuje to pravilo i potpuno ga ukida. Slijedeći dvadeset šesto Apostolsko pravilo, ovo pravilo zapovijeda da onaj koji se nakon postavljenja u prezbitera, đakona ili podđakona drzne bračno sjediniti radi zajedničkoga života, bude svrgnut. Svakome je dopušteno prije rukopoloženja sjediniti se sa ženom u zakonitom braku.
7. pravilo: Ako đakon ima neku vlast i sjedi iznad prezbitera, osim ako je izaslanik patrijarhov ili biskupov, treba biti posljednji među svima.
Tumačenje: Božanstveni Oci, progoneći iz Crkve svjetovnu nadmenost i vladanje, zapovijedaju da nitko od đakona, ma kakvo crkveno dostojanstvo imao, ne sjedi iznad prezbitera, osim ako je đakon čuvar mjesta, to jest izaslanik. Takav je u ime svojega patrijarha, metropolita ili biskupa poslan u drugi grad radi kanonskih i crkvenih pitanja, i tada mu treba iskazati čast koju ima onaj koji ga je poslao. Inače, ako se neki đakon drzne, mučen ohološću, sjediti više od prezbitera, takav treba biti sveden sa svojega stupnja i postati posljednji među đakonima.
8. pravilo: Budući da je nemoguće dvaput, neka Sabor bude jednom godišnje, između Pashe i mjeseca listopada.
Tumačenje: Zbog nevolja koje su se događale biskupima i napada barbara, ovo je pravilo ukinulo održavanje Sabora dvaput godišnje i odredilo da Sabor bude jednom godišnje, između Pashe i mjeseca listopada.
9. pravilo: Ako je kleriku zabranjeno ulaziti u krčmu, tim mu je više zabranjeno imati je. Ili neka prestane s tim, ili neka bude svrgnut.
Tumačenje: Kleriku ne priliči imati krčmu niti u njoj raditi, to jest prodavati vino; krčma je zgrada u kojoj se prodaje vino. Ako je klericima zabranjeno ulaziti u tuđu krčmu, osim ako to čine iz nužde, mnogo je nepriličnije da sami imaju krčmu i u njoj služe drugima. Tko se drzne to činiti i, nakon opomene, ne okani se toga, neka bude svrgnut.
10. pravilo: Biskup, prezbiter i đakon koji uzima lihvu, ako s time ne prestane, neka bude svrgnut.
Ovo je pravilo razumljivo.
11. pravilo: Judejski beskvasni kruhovi odbačeni su. Onaj koji priziva njihove liječnike ili se s Judejcima kupa, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Nema nikakvoga zajedništva između Židova i kršćana. Stoga, ako se dogodi da netko jede njihove beskvasne kruhove, ili poziva njihove liječnike da ga izliječe, ili se kupa u kupelji s njima, ili se na kakav drugi način s njima zbližava, ako je klerik, podliježe svrgavanju, a ako je svjetovnjak, neka bude isključen.
12. pravilo: Iako je rečeno da se žena ne otpušta, ipak radi boljega napretka zapovijedamo biskupu koji se postavlja da od tada ne živi sa ženom.
Tumačenje: Peto Apostolsko pravilo ni biskupu, ni prezbiteru, ni đakonu ne dopušta da, izgovarajući se pobožnošću, otpusti svoju ženu, nego i prijeti onome koji to učini, to jest koji otpusti ženu. Ako se nakon zabrane ne ispravi i ne bude je htio ponovno uzeti, svrgava se iz čina. Ovo pravilo ne dopušta biskupima da nakon postavljenja žive sa svojim ženama, ali to ne čini radi odbacivanja ili ukidanja onoga što su Apostoli ranije ozakonili, nego to promišlja radi spasenja i boljega napretka ljudi, ne dopuštajući nikakvu mrlju na svećeničkom zvanju.
Božanski Apostol reče: Sve činite na slavu Božju. Budite bez spoticanja i Judejcima i Helenima i Crkvi Božjoj, kao što i ja u svemu ugađam svima, ne tražeći korist sebi, nego mnogima, da se spase. Budite slični meni, kao što sam i ja Kristu.
A biskupa koji to čini te i poslije postavljenja u biskupstvo živi sa svojom suprugom, zapovijeda da bude svrgnut.
13. pravilo: Iako Rimljani zapovijedaju da oni koji se postavljaju za đakona ili prezbitera ostave svoju ženu, mi zapovijedamo da đakonski i prezbiterski bračni život ostane cjelovit.
Tumačenje: Iako u Rimskoj Crkvi u činu rukopoloženja stoji da onaj koji želi postati prezbiter ili đakon treba prije postavljenja dati obećanje da se više neće sastajati sa svojom ženom, nego da će raskinuti brak s njom, to, kao protivno Gospodnjem i apostolskom učenju, nije prihvaćeno ni ovim pravilom. Pravilom se određuje da prezbiteri i đakoni nikako ne rastavljaju svoje brakove koji su zakonito sklopljeni, nego da žive sa svojim ženama. Od supruga neka se uzdržavaju u određeno vrijeme, to jest u vrijeme kada treba postiti i kada se dotiču Svetinje, to jest kada trebaju vršiti Božansku službu, kako bi mogli brzo dobiti od Boga ono za što se mole. A onoga koji odluči otpustiti svoju ženu pod izgovorom pobožnosti pravilo zapovijeda isključiti; ako potom ostane neispravljen, odnosno ako je ne htjedne uzeti natrag, neka bude svrgnut iz dostojanstva, prema petom Apostolskom pravilu.
14. pravilo: Prezbiter prije tridesete godine, đakon prije dvadeset pete godine i đakonisa prije četrdesete godine neka ne budu postavljeni.
15. pravilo: Oni koji prije dvadesete godine postanu podđakoni neka budu svrgnuti.
Tumačenje oba pravila: Ako se i pokažu da su veoma dostojni, nitko ne smije biti postavljen u čin prije vremena određenoga za svaki stupanj. Ako netko postane prezbiter prije tridesete godine, ili đakon prije dvadeset pete, ili podđakon prije dvadesete godine, treba biti svrgnut. Isto tako i đakonisa ako bude postavljena prije četrdesete godine.
16. pravilo: Neka bude razumljivo ono što je rečeno u Djelima apostolskim: da bude sedam đakona. To se odnosi na one koji služe kod stolova, a ne na one koji služe Svetim Tajnama.
Tumačenje: Četvrto pravilo Sabora u Novoj Cezareji zapovijeda — a smatra se da to potječe iz Djela apostolskih — da se u svakom gradu postavlja sedam đakona koji služe Svetim Tajnama, pa makar grad bio i veoma velik. Ovo pravilo govori da Oci toga Sabora nisu dobro razumjeli riječi o sedam đakona koje se nalaze u Djelima apostolskim, to jest da se ondje ne govori o onim muževima koji služe Božanskim Tajnama, jer su tada one bile briga svetih apostola, nego o onima koji služe kod stolova, kojima je bilo povjereno staranje o zajedničkim potrebama onih vjernika koji su se tada okupljali. Zato se od crkava neće zahtijevati da, prema onom pravilu, imaju po sedam đakona za služenje Božanskim Tajnama, nego neka svaka crkva, prema prihodima koje ima, ima koliko može prezbitera, đakona i ostalih klerika.
17. pravilo: Tko primi i postavi tuđega klerika, neka zajedno s tim postavljenim i sam bude svrgnut.
Tumačenje: Nijednom kleriku nije dopušteno da bude pribrojen drugoj Crkvi bez suglasnosti svojega biskupa. Ako neki biskup primi tuđega klerika i pribroji ga svojoj Crkvi bez otpusnoga pisma njegova biskupa, bilo da ga ostavi u dostojanstvu u kojem je bio, bilo da ga postavi u viši stupanj, to jest u prezbitera ili đakona, neka obojica budu svrgnuti.
18. pravilo: Onaj koji se zbog barbarskoga napada preselio, kada napad prestane, treba se opet vratiti u Crkvu kojoj je bio pribrojen. U protivnom neka bude isključen zajedno s onim koji ga je primio.
Tumačenje: Klerik koji bez ikakve prisile ostavi Crkvu kojoj je pribrojen, pa ode u drugu Crkvu i bude primljen od tamošnjega biskupa te pribrojen među njegove klerike, svrgava se zajedno s onim koji ga je primio, kako određuje gore navedeno 17. pravilo Sabora u Sardici.
Onaj klerik koji je boravio izvan svoje Crkve zbog napada barbara ili zbog neke druge prisile, ako nakon prestanka navale barbara ili druge opasnosti zbog koje je otišao ne želi da se vrati u svoju Crkvu kojoj je bio pribrojen, neka bude isključen zajedno s onim biskupom koji ga je primio, sve dok se ne vrati u svoju Crkvu. Krivica zbog koje se ovaj isključuje, a onaj svrgava, slična je, ali nije ista kao kod onoga u sedamnaestom pravilu. Onaj prethodni otišao je od svoje Crkve bez potrebnoga razloga i time je osramotio i narugao se onome koji je na njega položio svoju ruku, a ovaj je od svoje Crkve otišao iz nužde.
19. pravilo: Predstojnik Crkve osobito svake nedjelje treba poučavati ljude Božjim zapovijedima i govoriti ne po sebi, nego kako su predali božanstveni oci.
Tumačenje: Biskupi su svakoga dana obvezni crkveni narod učiti božanskim zapovijedima i pravovjerju, a nedjeljom više nego drugim danima. Ako ih netko upita za riječi Svetoga pisma, neka o tome ne govori po vlastitom umu, nego onako kako su crkveni svjetionici i učitelji protumačili u svojim spisima. Neka im bude na volju da znaju i razumiju predaje bogonosnih otaca i da po njima razrješavaju postavljena pitanja, kako ne bi, ne znajući sami razriješiti ih, daleko otpali od istinskoga tumačenja. A nemarnoga biskupa koji ne uči svoj kler ni svoj narod pobožnosti, 58. Apostolsko pravilo najprije isključuje, a ako u tome ostane uporan, i zbacuje s dostojanstva.
20. pravilo: Biskup koji u tuđem gradu, zbog oholosti i drskosti, poučava narod prezirući tamošnjega biskupa, te narod uči nastojeći ovoga posramiti i poniziti, i sebi zaručiti tuđe prijestolje, neka prestane s vršenjem biskupske vlasti. Jer tko želi tuđe, neka bude lišen i svojega; takav neka bude sveden na prezbitersko mjesto i neka prezbiterski služi. I obrati pažnju kada se biskup svodi na prezbitersko mjesto, jer 29. pravilo Sabora u Kalcedonu svođenje biskupa na prezbiterski stupanj naziva krađom svetinje. Smatraj ovo pravilo jačim od onoga sveopćeg pravila.
21. pravilo: Tko je potpuno svrgnut i odgurnut među obične ljude, ako se pokaje, neka samo ima oblik kose kao klerik. Ako se ne pokaje, neka mu kosa raste.
Tumačenje: Ako je prezbiter ili đakon svrgnut iz dostojanstva, ima čast i mjesto sjedenja kao i drugi koji su u kleru, i neka strižu glavu, to jest tjeme, u obliku kruga. Ako zbog grešne krivice bude potpuno svrgnut i postavljen među obične ljude, ako se dobrovoljno odrekne grijeha zbog kojega je lišen Božje milosti i časti te se okrene pokajanju, takav neka kao klerik striže glavu. Ako ne odstupi svojom voljom, nego želi činiti grijeh, tada neka mu vlasi rastu kao svjetovnjaku, jer je zavolio prebivanje u svijetu više od nebeskoga života.
22. pravilo: Biskup, prezbiter, đakon i svaki klerik koji je bio postavljen za novac neka bude svrgnut zajedno s onim koji ga je postavio.
Ovo je pravilo razumljivo.
23. pravilo: Tko razdaje Prečiste Tajne, Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista, i pričešćuje ljude, ako traži novac ili bilo što od onih koji se pričešćuju, neka bude svrgnut.
24. pravilo: Ako klerik ili monah odlazi na hipodrome, ili ako sa svadbe ne ode prije nego što uđu igrači, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Klerik se ne svrgava olako. Ako je pozvan na svadbu i, kada trebaju ući igrači da zabavljaju i sablažnjavaju ljude, ne ustane prije toga i ne ode, nego ostane dok oni to čine, pa opomenut ne posluša i to ne napusti, neka bude svrgnut. Isto treba učiniti s onima koji odlaze na hipodrome i kazališta. Hipodromima se nazivaju mjesta na kojima se utrkuju konji i kočije.
25. pravilo: Okolni predjeli i predjeli po selima, ako su trideset godina pod nečijom vlašću, neka i dalje budu; ako su manje od trideset godina, može se o njima raspravljati.
Tumačenje: Rubnim predjelima nazivaju se, kao što smo napisali i u 17. pravilu Kalcedonskoga sabora, crkvene njive ili neka mjesta koja se nalaze izdvojeno, nemajući ni s kim nikakvo zajedništvo, ni s jednim gradom ili selom; takve predjele sada nazivaju i samostalnima. Mjesnima se nazivaju one njive, sela ili neka druga mjesta koja leže između sela i gradova. Ako neki biskup uzme takav predio — koji leži ili između sela ili negdje na rubu — a koji pripada drugom biskupu, i drži ga tijekom trideset godina, pa ga taj biskup za to vrijeme ne opomene zbog toga, neka nakon toga taj predio ostane njemu nepromjenjivo. Ako prije nego se navrši trideset godina nastane spor između ta dva biskupa, prikladno je da biskup koji tvrdi da je taj predio njegov traži svoje na sudu biskupa te oblasti.
26. pravilo: Prezbiter koji padne u bezakoniti brak i bude svrgnut neka samo sjedi s prezbiterima, ali tek kada nečisti brak bude razriješen.
Tumačenje: Ako neki prezbiter prije postavljenja uzme za ženu udovicu, bludnicu, plesačicu ili bilo koju od onih koje su zabranjene onima u čistoći, neka prestane sa službom. Neka ima sjedenje s prezbiterima nakon što raskine spomenuti brak zbog kojega je i lišen svećenodjelovanja.
27. pravilo: Nijedan klerik, ni na putu ni u domu, neka se ne oblači u njemu nepriličnu odjeću. Ako se obuče, neka bude isključen na tjedan dana.
Ovo je pravilo razumljivo.
28. pravilo: Neki grožđe sjedinjuju s Beskrvnom Žrtvom. Zapovijedamo da se od sada nitko ne drzne to činiti.
Tumačenje: Prinositi grožđe k žrtveniku u određeno vrijeme, da ga prezbiter blagoslovi i razdijeli onima koji to traže, dopušta treće Apostolsko pravilo. Ali da se ono sjedinjuje s Beskrvnom Žrtvom i da se oboje zajedno razdaje narodu, ovo pravilo zabranjuje te propisuje da se od sada nijedan prezbiter ne drzne to činiti. U protivnom, onaj koji to čini treba biti svrgnut.
29. pravilo: Neki od Otaca su na dan Božanstvene večere prinosili Beskrvnu Žrtvu poslije večere. Ovaj Sabor odlučuje da to ne smije biti, niti da se u Velikom postu razrješava post četvrtka posljednjega tjedna i time sav post omalovažava.
Tumačenje: Četrdeset prvo pravilo Sabora u Kartagi određuje da Božansku službu vrše ljudi koji nisu jeli, osim jednoga dana u godini, na koji se vrši Večera Gospodnja. Na Veliki četvrtak poslije večere vršili bi svetu službu. Ovo pravilo, da bi se očuvala strogost, ni taj dan ne dopušta, nego zapovijeda da i toga dana, to jest na Veliki četvrtak, svećenici prije jela vrše Beskrvnu Žrtvu, i da se ljudi također prije jela njome pričešćuju, kako se prestupanjem jednoga dana ne bi omalovažavao cijeli post.
30. pravilo: Ako se u crkvama barbara svećenici po dogovoru uzdržavaju od približavanja svojim ženama, neka im se od sada ne približavaju ni na koji način.
Tumačenje: Apostolsko pravilo određuje da bude isključen onaj prezbiter ili đakon koji, izgovarajući se pobožnošću, otpušta svoju ženu, ili da bude svrgnut ako ne posluša i ubrzo je ponovno ne primi. Neki svećenici u barbarskim crkvama, misleći da čine nešto više od Apostolskoga pravila, nisu otpuštali svoje žene, nego su se, složivši se s njima, uzdržavali od međusobnoga općenja. Ne odbacujući takav dogovor ovih svećenika među barbarima, ovo im pravilo zapovijeda da od sada više ni na koji način ne žive sa ženama, kako bi se u cijelosti i savršeno pokazalo njihovo obećanje. Sabor to dopušta zbog njihovih stranih i kolebljivih običaja i malodušne volje.
31. pravilo: Neka ne prinosi Beskrvnu Žrtvu u crkvici koja je unutar kuće, osim po dopuštenju biskupa.
Tumačenje: Pedeset osmo pravilo Sabora u Laodiceji zabranjuje biskupu ili prezbiteru da vrši Božansku službu u crkvicama koje su u kućama. Ovo pravilo to ukida i određuje da, s dopuštenjem biskupa toga mjesta, svećenici to mogu činiti u crkvicama koje su u domovima. Ako to čine bez dopuštenja, neka budu svrgnuti.
32. pravilo: Osporavajući herezu vodopredstojatelja, Zlatousti govori: Kada Gospodin postrada i uskrsnu, primi vino i predade. Armenci su to prihvatili te prinose samo vino, ne znajući da su i sam Zlatousti, i Bazilije, i Jakov u Beskrvnoj Žrtvi prinosili vino pomiješano s vodom, i nama predali da prinos vršimo na taj način. Stoga, ako netko prinosi samo vino ili samo vodu, a ne jedno sjedinjeno s drugim, neka bude svrgnut.
Tumačenje: Armenci su, pogrešno razumijevajući Zlatoustovo tumačenje Matejeva Evanđelja, kada je on nastojao opovrgnuti herezu hidoroparastata, koji su za Beskrvnu Žrtvu upotrebljavali samo vodu, počeli prinositi samo vino. Ti bezbožnici nisu razumjeli da su riječi svetoga usmjerene na to da se opovrgne hereza onih koji bogosluže s vodom i da se oni privole prinositi i vino u Svetim Tajnama, nego su, misleći da se zabranjuje ulijevati vodu u Svetoj Tajni, na poniženje svojega svetitelja prinosili jedino vino. Nisu znali da su i sam Zlatousti, i Bazilije Veliki, i Jakov, brat Božji, miješajući vino s vodom, prinosili Beskrvnu Žrtvu, predajući nam da tako služimo. Zato, ako neki biskup ili prezbiter ne prinosi Prečistu Žrtvu po ovoj predaji Apostola i bogonosnih Otaca, neka bude svrgnut kao onaj koji tajnu drži za nešto obično i odbacuje predaju.
33. pravilo: Ako kandidat nije dostojan rukopoloženja, pa bio i svećeničkoga roda ili nekoga drugoga, neka se ne postavlja. Nepostriženi, kao ni onaj koji nije dobio blagoslov, neka s ambona ne čita svećane riječi.
Tumačenje: Oni koji žive u armenskoj zemlji, slijedeći judejske običaje, primaju u kler samo one koji su podrijetlom iz svećeničkoga reda. Također, bez blagoslova biskupa i bez svetoga postriga, postavljaju svećenopjevače i dopuštaju im da s ambona čitaju narodu svete knjige. Zato ovo pravilo odbacuje oboje i zapovijeda da se ne gleda na rod niti da se ispituje je li svećeničkoga roda ili nekoga drugoga onaj koga treba postaviti u kler, nego da se jedino ispita je li on sam dostojan. I ne dopušta nikome da čita ili pjeva s ambona ako od svojega biskupa nije dobio blagoslov i svećenički postrig. Oni koji postupaju suprotno ovoj zapovijedi neka budu isključeni.
34. pravilo: Ako se neki klerici ili monasi zaklinju ili dogovaraju radi činjenja zla, ili se dogovaraju protiv biskupa ili protiv svojega druga klerika, neka otpadnu od svojega stupnja.
Ovo je pravilo razumljivo.
35. pravilo: Poslije smrti biskupa klerici neka čuvaju imetak. Ako nije ostalo klerika, neka ga metropolit čuva do izbora drugoga biskupa.
Tumačenje: Ni klericima nakon smrti njihova biskupa, kao ni metropolitu, nije dopušteno da za sebe uzimaju bilo što od imetka Crkve koja je ostala bez biskupa, nego su klerici dužni sve potpuno sačuvati sve dok ne bude postavljen drugi biskup. Ako se dogodi da u toj Crkvi nije ostalo klerika, neka metropolit to čuva netaknuto dok sve ne preda biskupu koji treba biti postavljen.
36. pravilo: Biskup Carigrada neka primi isto starješinstvo poslije rimskoga, a za njim aleksandrijski, potom antiohijski i naposljetku jeruzalemski biskup.
Tumačenje: Da biskup Carigrada primi isto starješinstvo poslije rimskoga — ovo je pravilo protumačeno u trećem pravilu Drugoga sveopćeg sabora koji je bio u Carigradu, i u 28. pravilu Sabora u Kalcedonu, tako da nije po časti drugi poslije rimskoga, nego po vremenu. Tako i ovdje treba razumjeti: kada se kaže poslije rimskoga, govori se o vremenu, a ne o časti. Nakon mnogo godina i ovo je, carigradsko prijestolje, zadobilo starješinstvo jednako Rimskoj Crkvi. Budući da je gradu bilo iskazano poštovanje od cara i boljara, Carigrad je primio starješinstvo jednako Starome Rimu.
37. pravilo: Biskup koji zbog najezde barbara ne stupi na prijestolje neka ima svoju katedru, neka postavlja i neka punovažno čini sve svećeničko.
Tumačenje: Ako neki biskup bude postavljen, a zbog najezde barbara ne može doći u grad za koji je postavljen, kako bi u njemu uspostavio svećenički poredak i sjeo na prijestolje, takvoga ne treba sprječavati da čini ono što je svojstveno biskupima, nego neka čini sve i uređuje, neka ima čast svoje katedre, neka po pravilima postavlja sve klerike, i sve što on učini, prema svjedočanstvu pravila, neka bude postojano. Sila vremena neće mu biti na štetu i neće uništiti njegovo biskupsko dostojanstvo.
38. pravilo: Ako neki grad bude osnovan ili obnovljen po carevoj zapovijedi, neka poredak crkvenih poslova slijedi građanski i javni zakon.
Tumačenje: Stari grad koji je car obnovio, ili koji bude novoosnovan na nekom mjestu, treba biti pod prijestoljem onoga biskupa pod kojim je već upisan, i neka daje utvrđene daće. Ako bi se područje drugoga biskupa nalazilo i bliže tomu gradu, to neće pomoći njegovu biskupu, nego neka slijedi gradske i javne zakone, kako je rečeno u 17. pravilu Kalcedonskoga sabora.
39. pravilo: Novi Justinijanov grad treba imati vlast kao Carigrad, i njegov prvoprijestolnik treba imati starješinstvo nad svim biskupima u Helespontu kojima se preselio, i neka ga postavljaju njegovi biskupi, kao što su ustanovili Oci u Efezu.
Tumačenje: Ovaj Ivan, u to vrijeme prvoprijestolnik otoka Cipra, a to je Novi Justinijanov grad, zbog barbarskih napada i želeći se osloboditi poganskoga ropstva te se čisto podložiti vlasti kršćanskoga cara, preselio se s otoka Cipra i prešao u oblast Helesponta. Njemu je bilo dopušteno da ima vlast Carigrada nad helespontskim biskupijama, da bude prvoprijestolnik svim biskupima koji su u toj oblasti, da ima zasebnu vlast i da ga postavljaju njegovi biskupi, onako kako je odredio i Sabor u Efezu. A kada se Cipar oslobodio od poganske ruke, Helespontska se metropolija ponovno vratila prijestolju Carigrada.
40. pravilo: Onaj koji želi monaški živjeti, neka bude primljen u monaštvo barem od desete godine. Božanstveni Bazilije zabranjuje postrig prije sedamnaeste godine, ali budući da Apostol Crkvi povjerava udovice od šezdeset godina, a Oci određuju da se đakonise postavljaju od četrdesete godine, jer su Crkve ojačale, i mi strožim pečatom za monahe naznačujemo.
Tumačenje: Osamnaesto pravilo Bazilija Velikoga kaže da djevojka koja sebe privodi Gospodinu i odriče se braka mora biti starija od šesnaest ili sedamnaest godina, kako bi njezini zavjeti bili postojani i kako bi, ako ih se odrekne, neizbježno bila kažnjena. Dječje riječi, kaže, ne treba držati istinitima u takvim stvarima. Ovo pravilo prima onoga koji se želi postrići s najmanje deset godina, prepuštajući vrijeme iskušeništva sudu igumana. Ako smatra da je korisnije da on uzrasta u monaškom poretku življenja, skratit će vrijeme koje je odredio Bazilije Veliki, zato što vidi Crkvu kao snažniju Božjom milošću, kako napreduje i uspijeva, a vjerni se pokazuju postojanijima i sposobnijima za čuvanje božanskih zapovijedi. Zbog te riječi Crkva je i uznapredovala nabolje. I vrijeme za đakonise sveta su pravila skratila i predala da se postavljaju nakon navršene četrdesete godine, premda Apostol propisuje da među udovice u Crkvi može biti ubrojena ona koja ima šezdeset godina.
41. pravilo: Oni koji se namjeravaju zatvoriti neka prethodno tri godine prožive u samostanu, i još jednu godinu neka provedu prije zatvaranja, pa neka tako uđu; i neka ne izlaze osim u smrtnoj opasnosti ili ako je na korist zajednici.
Tumačenje: Tko želi ući u zatvorništvo i paziti samo na sebe, prethodno treba stupiti u samostan i biti postrižen, te se tijekom tri godine pokoravati igumanu toga samostana u strahu Božjem. Na taj način biskup toga kraja ispituje njegovu odluku: ako on to čini dobrovoljno i iz svega srca ljubi takav način života, onda će i ostati te tako posvjedočiti da ga želi. Još jednu godinu provodi izvan zatvorništva, kako bi pružio još veći dokaz da ne teži tihovanju radi isprazne slave, nego radi svojega dobrog udjela. Nakon isteka tolikoga vremena, ako se nađe da sve dotad prebiva u takvoj volji, neka ga zatvore, i otada neka odatle nikako ne izlazi, osim zbog neke opće koristi koja predstoji ili ako mu neka nevolja prijeti smrću. Ako mu se što takvo dogodi, tada može izaći s blagoslovom mjesnog biskupa. Ako sam izađe iz drugih razloga, tada ga najprije treba i protiv njegove volje zatvoriti, a potom mu naložiti post i druge oblike strogog življenja, kako bi kroz to našao lijek za svoju malodušnost, znajući prema napisanome da nitko tko stavi svoju ruku na plug, a osvrće se natrag, nije pripravan za Kraljevstvo Nebesko.
42. pravilo: Monah, ako nosi raspuštenu kosu kao pustinjak, ako se ne ošiša i ne ode u samostan, neka se progna iz grada.
Tumačenje: Oni koji se drže za pustinjake, i nose crne haljine ili kostrijet, i glava obraslih dugom raspuštenom kosom obilaze gradove, takvi neka odu u samostan i svoje vlasi postrižu, te neka i u ostalome prime monaški oblik. Ako to ne htjednu, neka budu prognani iz grada kako ne bi omalovažavali svoje zavjete, i neka žive u pustinjama po kojima su i ime stekli.
43. pravilo: Svakome tko, želeći izbjeći životne oluje, stupi u samostan, neka to bude dopušteno.
Tumačenje: Gospodin i Spasitelj naš rekao je: Onoga koji dolazi k Meni neću izbaciti van. Priliči svakom kršćaninu da izbjegava oluje ovoga života, i da ode u samostan i bude postrižen, pa makar bio počinio svaki grijeh. One koji se neprestano kaju Bog prima, i neka mu nikakav način ranijeg življenja ne smeta da ispuni svoju namjeru.
44. pravilo: Monah, ako se oženi ili čini blud, neka ponese kaznu za bludnika.
Tumačenje: Monah treba ponijeti jednaku kaznu i ako bludniči i ako uzme ženu u bračnu zajednicu. Kazna za bludnike jest sedam godina, prema 59. pravilu Bazilija Velikoga: dvije godine neka plače, dvije neka sluša, dvije neka pripada, a jednu godinu neka stoji s vjernima, i osme neka bude primljen u zajednicu pričestivši se Božanskim Tajnama.
45. pravilo: Roditelji neka onu koja se želi postrići ne oblače u svadbene haljine da bi tako primila monaški oblik. To je podsjećanje na svijet koji prolazi.
Tumačenje: Oci su zapazili da neke žene koje žele biti postrižene u monaški oblik oni koji ih privode prethodno oblače u svadbene haljine i u svu drugu odjeću ukrašenu zlatom i dragim kamenjem, te ih tako skupocjeno ukrašene privode oltaru. Tada, skinuvši sve to s njih, odmah uzimaju blagoslov monaškog oblika i oblače ih u crne haljine. Oci zapovijedaju da od sada to ne biva, jer je i neplemenito i nesveto da se one koje su se svojom voljom odrekle svjetovne ljepote i zavoljele život po Bogu, i svoje misli nepromjenjivo utvrdile te takve došle u samostan, opet navode da se sjećaju truležnih i prolaznih ljepota koje su već položile u zaborav. Time samo dušu, kao valovima potapanu, smućuju i tjeraju amo-tamo, tako da ni suzu ne smiju pustiti ni pokazati pokajanje svojega srca.
46. pravilo: Monahinja neka ne izlazi iz samostana osim s blagoslovom igumanije, i to ne sama, nego sa starijom sestrom. Izvan samostana neka nikada, bez iznimke, ne noće. Isto se odnosi i na monahe: bez dopuštenja igumana neka ne izlaze iz samostana.
Tumačenje: Ovo pravilo potpuno zabranjuje monahinji da, iz bilo kojeg razloga, provede noć izvan samostana. Ako se dogodi velika nevolja, pa želi izaći iz samostana, neka izađe s dopuštenjem i blagoslovom igumanije i, opet, vrativši se neka spava unutra; to se ne zabranjuje, nego se i zapovijeda da se tako učini. Još se i ovo dodaje: da iz samostana ne izlazi sama, nego s nekom od starijih sestara koje su među prvima u samostanu. Također, ni monasima se ne dopušta da bez dopuštenja igumana izlaze iz samostana. Oni koji prestupaju ovo pravilo podvrgavaju se odgovarajućoj kazni.
47. pravilo: Žena u muškom, kao ni muškarac u ženskom samostanu, neka ne prenoći.
Ovo je pravilo razumljivo.
48. pravilo: Ona koja se razilazi od onoga koji treba primiti biskupsko prvoprijestolje, nakon njegova postavljenja neka ode u samostan koji je daleko od biskupije, i neka prima skrb od biskupa.
Tumačenje: Kako bi se izbjegla sablazan i smetnje, priliči da se onaj koji treba postati biskup sporazumno razvede od svoje žene. Ona potom, nakon njegova postavljenja, neka ode u samostan koji se nalazi daleko od biskupije. Sve što joj je potrebno neka prima od biskupa.
49. pravilo: Samostani koji su ustrojeni s dopuštenjem biskupa ne trebaju postajati svjetovna prebivališta niti se davati svjetovnim ljudima.
Tumačenje: Ovo pravilo govori slično kao i 24. pravilo Sabora u Kalcedonu. Četvrto pravilo Sabora u Kalcedonu zabranjuje podizanje samostana bez dopuštenja biskupa toga mjesta.
50. pravilo: Ni svjetovni ljudi ne trebaju se kockati.
51. pravilo: Ne treba biti komedijaš, niti gledati kazalište, niti loviti. Isključuju se oni koji to čine, a klerici se svrgavaju.
Tumačenje: I od kršćana svjetovnjaka traži se da žive čistim životom. Zbog toga pravilo isključuje one među njima koji se predaju kocki, plesu, komedijaštvu, tj. glumi, ili na neki drugi način okupljaju ljude oko pozornice, ili su strastveni lovci. Klerici koji nešto od toga čine trebaju biti svrgnuti.
52. pravilo: Tijekom čitavoga Velikog posta, osim nedjeljom, subotom i na dan svetoga Blagovještenja, neka se služi služba unaprijed posvećenih Darova.
Tumačenje: Razlog zbog kojega se tijekom Velikog posta, osim subotom, nedjeljom i na dan Blagovijesti, ne prinosi prosfora, nego je propisano da se služi Pređeosvećena Liturgija, izložen je, po našem mišljenju, u 49. pravilu Laodicejskog sabora.
53. pravilo: Oni koji kumuju djetetu na svetom krštenju ne smiju stupiti u brak s njegovom majkom. Ako bi netko ipak stupio u brak, nakon što se rastavi, takvoga treba podvrgnuti kazni.
Tumačenje: Duhovno srodstvo veće je od tjelesnoga. Zbog toga ovo pravilo podvrgava kazni za bludnika onoga koji se bračnom zajednicom sjedinjuje s majkom djeteta kojemu je kumovao na svetom krštenju. Najprije neka se raskine bezakonito zajedništvo, a potom neka primi kazne za bludnika.
54. pravilo: Ne dopusti da rođak uzme rođakinju, niti otac i sin kćer i majku, niti dvije sestre djevojke otac i sin, ni dva brata majku i kćer, ni dva brata dvije sestre. Ako bi se što takvo dogodilo, nakon što se brak prekine, neka se sedam godina kaju.
Tumačenje: Ovi su brakovi zabranjeni i moraju biti prekinuti, a oni koji su u njih stupili, nakon razrješenja, prema ovom pravilu i 78. pravilu Bazilija Velikoga, jednu godinu trebaju biti s onima koji plaču, dvije godine s onima koji slušaju, tri godine s onima koji pripadaju, a sedme godine mogu stajati s vjernima. Na taj način, ako se u suzama pokaju, mogu biti udostojeni Svetih Tajni, tj. prečistoga Tijela i prečiste Krvi Gospodina našega Isusa Krista.
55. pravilo: Rimljani tijekom Velikog posta poste subotom, a ovaj Sabor napominje da je i za njih obvezno Apostolsko pravilo.
Tumačenje: Saznavši da se u gradu Rimu prestupa 64. Apostolsko pravilo, koje zapovijeda da se, osim Velike Subote, u druge subote i nedjelje ne posti, ovaj sveti Sabor zapovijeda da se i u Rimskoj Crkvi neizmijenjeno treba čuvati to Apostolsko pravilo.
56. pravilo: Armenci u sve subote svetoga Velikog posta jedu sir i jaja. Zbog toga Sabor određuje da se i od toga udalje, a ako netko ne posluša, neka bude isključen. Ako je klerik, neka bude svrgnut.
Ovo je pravilo razumljivo.
57. pravilo: Ne priliči da se u oltar unose med i mlijeko.
Ovo je pravilo razumljivo.
58. pravilo: Svjetovnjak neka samoga sebe ne pričešćuje. U protivnom neka bude na sedam dana isključen.
Tumačenje: Svjetovnjaku ne priliči da samoga sebe pričešćuje Božanskim Tajnama, prečistim Tijelom i prečistom Krvlju Gospodina našega Isusa Krista, u prisutnosti biskupa ili prezbitera ili đakona. A tko tako učini, po zapovijedi Sabora neka bude na tjedan dana isključen, kako bi se naučio da ne misli o sebi više nego što treba misliti.
59. pravilo: U crkvicama koje su unutar domova neka ne bude krštenja. Ako se klerik ovoga ne pridržava, neka bude svrgnut, a svjetovnjak neka bude isključen.
Tumačenje: Trideset prvo pravilo ovoga Sabora dopušta da se u crkvicama koje se nalaze u domovima svećenosluži s dopuštenjem biskupa toga kraja, iako 58. pravilo Laodicejskog sabora to zabranjuje biskupima i prezbiterima. A činiti krštenje djece u crkvicama koje su unutar kuća — to djelo ovo pravilo zabranjuje, i zapovijeda onima koji se žele udostojiti Božanskog prosvjetljenja da dolaze u glavne crkve i u njima primaju taj dar. Ako netko prestupi zapovjeđeno, ako je klerik, neka bude svrgnut, a svjetovnjak neka bude isključen.
60. pravilo: Onaj koji se svojom voljom prikazuje kao opsjednut demonom neka primi kaznu za đavomučene.
Tumačenje: Ako je, po Apostolu, onaj koji se priljubljuje uz Gospodina istoga duha s Njim, jasno je da se i oni koji sebe prisvajaju đavlu, sjedinjenjem nalaze istoga duha s njime. Zbog toga, onaj koji se svojom voljom prikazuje kao đavomučeni i onim što čini oponaša djela đavomučnih, neka bude podvrgnut takvom napornom životu, trudu i postu kao da je istinski đavomučeni, kako bi se povratio od djelovanja demona.
61. pravilo: Onaj koji sebe predaje vračarima ili demonima, kako bi od njih saznao nešto neizrecivo, treba primiti šestogodišnju kaznu. Također, i oni koji slijede one koji vode medvjede, i bajače, i oblakogonitelje, i vjeruju u rodoslove i sudbinu, trebaju biti udaljeni od Crkve.
Tumačenje: One koji slijede poganske običaje i odlaze vračarima i bajačima, ili ih pozivaju u svoje domove kako bi od njih nešto saznali, a također i one koji hrane i drže medvjede ili neke druge životinje radi oponašanja i varanja prostijih ljudi, one koji vjeruju u sudbinu i rodoslove, odnosno roždanike, i u čaranja koja se zovu oblakogonitelji — one koji to čine i u to vjeruju, Sabor je zapovjedio podvrgnuti šestogodišnjoj kazni, tako da četiri godine stoje s onima koji pripadaju, a sljedeće dvije godine stoje zajedno s vjernima, i tek onda da budu udostojeni Božanskih Darova. Ako ostanu neispravljeni te nakon kazne ostanu u tim helenskim pokvarenostima, neka se isključe iz Crkve. O čarobnjacima i bajačima govorili su bogonosni Oci i crkveni učitelji, a osobito Zlatousti, da treba bježati i odvraćati se od onih koji čaraju i bajaju, čak i ako spominju ime Presvete Trojice, ako i svete prizivaju, i ako čine znamenje časnoga Kristova križa.
62. pravilo: Iz života vjernih treba odbaciti vote, brumalije, kalende, plesove u čast bogova, komične, satirske i kozje maske, prizivanje Dionisa nad tijeskovima i smijeh nad vrčevima. Oni koji nešto od ovoga čine, prema ovom pravilu neka budu svrgnuti ako su klerici, a isključeni ako su svjetovnjaci.
Tumačenje: Kalende su prvi dani u mjesecu, kada je kod Helena bio običaj prinositi žrtve, a vate i brumalije jesu helenski praznici. Brum je nadimak Dionisov, a sve ostalo su idolatska praznovjerja i prelest, koje su Sveti Oci odstranjivali iz života vjernih, zabranjujući kršćanima da to čine. Također se zabranjuju ženski plesovi u narodu, kojima raspaljuju blud kod onih koji ih gledaju, i ono što su helenski muškarci i žene činili u vrijeme svojih lažno nazvanih bogova. Zabranjuje se da se muškarci oblače u žensku odjeću, kao i ženama u mušku, što se činilo uz ples u vrijeme Dionisova praznika. Isto se odnosi i na stavljanje na sebe kosmatih, jarećih i satirskih maski. Kosmata lica bila su uređivana na porugu nekima; jareće maske da bi potaknule žalost i plač; satirske maske koristili su oni koji su slavili Dionisov praznik. Satiri su sramotni igrači oko Dionisa, ili govore za sebe da su on. Ne treba ni ime Dionisovo prizivati kada se vino pretače, niti kada se ulijeva u vrčeve, niti se nad njim naginjati i grohotom smijati. Dionis je bilo ime helenskoga boga, učitelja pijanstva i davatelja vina. Ovo što sada seljaci čine, ne znaju što čine. Ovo pravilo zapovijeda da se onaj koji ovo sa znanjem čini svrgne ako je svećenik, a isključi ako je običan čovjek.
63. pravilo: Ne treba unositi u crkvu zapise o mučeništvima svetih koje su Heleni sastavili.
Tumačenje: Kazivanja o mučenicima koja su lažno napisali Heleni kako bi omalovažili Kristove mučenike ne treba čitati u crkvama, nego ih treba ognjem spaliti. Ako se nađe netko tko ih čita i prihvaća, neka bude proklet.
64. pravilo: Svjetovnjak ne treba podučavati, jer nisu svi proroci i nisu svi apostoli.
Tumačenje: Svatko je dužan znati svoj čin, i budući ovca, ne činiti sebe pastirom, i noga neka ne umišlja da je glava, nego neka se pokorava činu koji je predan od Gospodina, i neka svoje uši otvori za slušanje onih koji su primili milost učiteljske riječi. Nisu svi proroci, nisu svi apostoli. Zbog toga svjetovnjaci neka ne poučavaju, niti neka započinju riječ o zapovijedima prisvajajući time sebi učiteljsko dostojanstvo.
65. pravilo: Neka prestane običaj da se u vrijeme mladoga mjeseca pred trgovinama pale vatre i potom preskaču.
Tumačenje: Neki su, po nekom drevnom običaju, ispred svojih zdanja u kojima se kupuje i prodaje, ili pred vratima svojih domova, palili vatre, a potom ih preskakali. Oci i to ukidaju, zapovijedajući da, ako se nađe da klerik čini takvo što, neka bude svrgnut, a ako to čini svjetovnjak, neka bude isključen. Jer i kralj Manaše provede svoju djecu kroz plamen i, vračajući, razgnjevi Boga.
66. pravilo: Čitav tjedan nakon Uskrsnuća svaki vjernik treba prebivati u crkvi.
Tumačenje: Vjerni trebaju provoditi vrijeme u svetim crkvama i radovati se u psalmima i pjesmama tijekom čitavoga tjedna koji je nakon svetoga Uskrsnuća Krista Boga našega.
Iz drugoga zakonika, 66. pravilo: Od svetoga Uskrsnuća Krista Boga našega pa do Nove nedjelje, tijekom čitavoga tjedna vjernici trebaju postojano biti u hramovima, radujući se u psalmima, pjevanjima i duhovnim pjesmama, i praznujući u Kristu. Neka slušaju čitanja iz Svetoga Pisma, i neka se hrane Svetim Tajnama, jer ćemo na taj način, zajedno s Kristom, i mi uskrsnuti i biti uzneseni. Nikako u spomenute dane neka ne bude konjskih utrka ili kakvih drugih zabavnih igara.
Tumačenje: Mi koji smo nazvani po Kristu dužni smo slaviti ne u hrani i ukrasima, niti sjedeći i ugađajući sebi, nego duhovno se veseleći. Duhovno veselje jest pjevati i proslavljati Gospodina za čudesa koja je učinio izbavivši nas iz ropstva đavlu. Stoga pravilo i nalaže da se na takav način proslavlja blagdan Pashe, tijekom čitavoga tjedna po crkvama posvećujući se Gospodinu, i tako u Kristu praznujući, i prema čuvanom učenju hraneći se Njime i Božanskim Tajnama, da na taj način budemo s Kristom uskrsnuti i uzneseni — uskrsnuti iz grešnog pada, i od nižega, zemaljskog života uzneseni k višnjem, duhovnom i istinitom življenju. Zato tijekom čitavoga tjedna Pashe, tj. do Antipashe, Sabor ne dopušta da se priređuju konjske utrke niti kakva druga kazališta. Neka njihovim družinama bude poznato da se Sabor okupio i ukinuo ono što je bivalo.
67. pravilo: Božansko Pismo zapovijeda nam da se udaljavamo od krvi, od udavljenoga i od bluda. Neki, radi ugađanja trbuhu, krv raznih životinja nekom vještinom čine jestivom, što nazivaju kobasicom, i tako jedu krv. Ako netko od sada počne jesti krv u bilo kojem obliku, ako je klerik, neka se svrgne, a ako to čini svjetovnjak, neka se isključi.
Ovo je pravilo razumljivo.
68. pravilo: Knjigu ne trgaj i nemoj je davati na uništenje sve dok sama do kraja ne propadne.
Tumačenje: Nikome ne priliči bilo koju knjigu Staroga i Novoga Zavjeta, kao ni knjige premudrih svetih učitelja naših, iskvariti ili uništiti, ili ih dati podrugljivcima knjiga ili prodavačima mirisa da ih unište i istrgaju, ako se nisu do kraja raspale, ili ih moljci izjeli, voda upropastila ili na neki drugi način uništila. Tko ovo prestupi, isključuje se na jednu godinu.
69. pravilo: Osim samoga cara, nitko drugi od svjetovnjaka neka ne ulazi u svetište.
Tumačenje: Ne priliči nikome od svih onih koji žive svjetovni život da ulazi u sveti oltar. Samo se carskoj vlasti i gospodstvu, kada hoće prinijeti dar svojemu Tvorcu, po nekom pravilu drevnih otaca, to nikako ne zabranjuje.
70. pravilo: Ženama nije dopušteno govoriti u crkvi.
Tumačenje: Žene, ako nešto žele naučiti, neka pitaju svoje muževe u svojim domovima.
71. pravilo: Isključuje se svatko tko se uči zakonu, a pridržava se helenskih običaja, odlazi u kazališta i na igre, ili se oblači u neuobičajenu odjeću.
Tumačenje: Ako netko od onih koji se uče gradskom zakonu prihvaća helenske običaje, i kad ima priliku odlazi u kazalište, ili sudjeluje u igrama, ili se oblači u neku odjeću koja je izvan općeg običaja, neka bude isključen.
72. pravilo: Brak s krivovjernikom nije čvrst. Oni koji su se sjedinili prije ovoga pravila, ako to žele, neka ostanu zajedno.
Tumačenje: Pravovjernom muškarcu ne priliči uzeti za ženu onu koja je krivovjernik, niti pravovjerna žena treba uzeti krivovjernika za muža. Ako su neki kao nevjernici stupili u zakonit brak, a potom muž povjeruje, dok žena još uvijek bude u ropstvu laži, i ako vjerujući muž izabere živjeti s nevjerujućom ženom, ili vjerujuća žena s nevjerujućim mužem, neka se ne razdvajaju, po božanskom Apostolu: Posvećuje se, reče, nevjerujući muž vjerujućom ženom, i nevjerujuća žena vjerujućim mužem.
73. pravilo: Križ koji je načinjen na zemlji neka se zagladi.
Tumačenje: Potrebno nam je imati svaku brigu kako bismo dostojno poštovanje odavali Životvornom Križu, kojim smo spašeni od staroga prijestupa. I ako netko načini ili složi prikaz križa na zemlji, njega treba zagladiti ili rastaviti, kako ga ne bi gazili oni koji ne znaju ili životinje, i da tako oružje naše pobjede ne bude porugano.
74. pravilo: U crkvama se ne prave gozbe, niti se postavljaju trpeze. Oni koji se toga ne ostave, neka budu isključeni.
Tumačenje: Ne priliči dom Božji pretvarati u običan dom, niti u njemu priređivati gozbe, ni postavljati trpeze, ni unutar njega jesti. Tko se drzne to činiti, ako ne prestane, neka bude isključen.
75. pravilo: Nepoželjni su neuzdržani krici onih koji pjevaju u crkvi. Također, ne prihvaća se ni dodavanje crkvenom pjevanju nečega što je neprilično.
Tumačenje: Sa skrušenošću i s mnogo pažnje priliči prinositi pjevanje Bogu tajnovidcu, a ne klicati neuzdržanim uzvicima i time prirodu prisiljavati na viku. Pobožni i smjerni neka budu sinovi Izraelovi, poučava sveta riječ. No ne treba pjevati ni bilo što neprilično i nespojivo s crkvenim ustrojem.
76. pravilo: U svetoj priprati ne treba praviti krčme, i štetno je ondje trgovati hranom. Tko čini nešto od toga dvoga, neka bude isključen.
Tumačenje: Spasitelj naš i Bog zapovjedio je da se od doma Božjega ne čini dom trgovine, a to znači da se u njemu ne kupuje ni prodaje. Zbog toga unutar crkvenih priprata ne treba praviti krčme, tj. prodavati vino, ni nuditi hranu na prodaju, niti vršiti ikakvu drugu trgovinu. Ako se pokaže da netko tako griješi, neka bude isključen.
77. pravilo: Nijedan kršćanin neka se ne kupa zajedno sa ženama u kupeljima. Ako to čini klerik, neka bude svrgnut; svjetovnjak neka bude isključen.
Ovo je pravilo razumljivo.
78. pravilo: Tko želi biti prosvijetljen, neka ispovijeda vjeru četvrtkom svakoga tjedna.
Tumačenje: Priliči onome koji pristupa božanskom krštenju, prema 46. pravilu Laodicejskog sabora, da se uči vjeri, tj. da nauči Vjerujem u jednoga Boga..., i neka četvrtkom svakoga tjedna prije svojega krštenja pred biskupom ili pred prezbiterima ispovijeda takvo izloženje vjere.
79. pravilo: Treba isključiti svakoga koji nakon Kristova Rođenja, za blagdan Presvete Bogorodice, pripravlja brašno ili bilo što slično u čast Rođenja.
Tumačenje: Nije to čast Prečistoj Vazdadjevici, koja je nadumno i neizrecivo tjelesno rodila Nesmjestivu Riječ, da se i za njezino neizrecivo rođenje uređuje i čini prema običaju rađanja drugih, običnih žena, koje su u skladu s našom naravi. Zbog toga, ako netko nakon svetoga Rođenja Krista Boga, ujutro, kuha brašno i to razdaje drugima pod izlikom da na taj način nakon rođenja poštuje Prečistu Majku Djevicu, ako je klerik neka bude svrgnut, a ako je svjetovnjak neka bude isključen. Mi ispovijedamo da je Božje Rođenje od Djevice bilo bez boli, kao što je i začeće bilo bez sjemena.
80. pravilo: Ako netko bez nužde izostane iz crkve dulje od tri tjedna, neka ne bude pričešćen.
Tumačenje: Ako netko bez ikakve nužde i velike nevolje tri tjedna bude izvan crkve, ako je klerik neka bude svrgnut, a ako je svjetovnjak neka bude isključen.
81. pravilo: Tko Trisvetoj pjesmi dodaje riječi Raspeti za nas, inovjeran je.
Tumačenje: Kazuje se da je u vrijeme vladavine Teodozija Mlađega, kada su car i patrijarh sa svim narodom izašli na polja s križevima, pred carem, patrijarhom i svim ljudima jedno dijete bilo uzneseno u zrak, i da je nekoliko sati bilo na visinama te slušalo Božanski glas koji je zapovijedao da se Trisvetoj pjesmi ne dodaju riječi Raspeti za nas. Prema tome, tko Trisvetoj pjesmi dodaje takve riječi, taj treba biti proklet kao inovjernik.
82. pravilo: Ne prikazuj Krista u liku janjeta, nego Njega samoga.
Tumačenje: Janje nam je dano kao slika istinitoga Krista Boga našega, i ne priliči sliku poštovati više od istine, niti slikati janje na koje Preteča prstom pokazuje na časnim ikonama. Treba samoga Krista Boga našega slikarskim bojama prikazivati po ljudskom liku.
83. pravilo: Roba koji je pred dvojicom svjedoka oslobođen od svojega gospodara neka nitko više ne učini robom.
Ovo je pravilo razumljivo.
84. pravilo: Mrtvome tijelu ne treba davati Pričest.
85. pravilo: Oni koji ne znaju jesu li kršteni i nemaju svjedočanstvo o tome trebaju biti kršteni.
Tumačenje: Oni koji ne znaju jesu li kršteni u dječjoj dobi, a ne nađu se ni neki pouzdani svjedoci koji će bez kolebanja potvrditi da su kršteni, neka se bez ikakve zapreke krste.
86. pravilo: Oni koji skupljaju bludnice i drže ih u svome domu, na grijeh i obaranje duša, neka budu isključeni.
Ovo je pravilo razumljivo.
87. pravilo: Žena koja, otpuštena od muža, pođe za drugoga, preljubnica je. I onaj koji, otpustivši svoju ženu, uzme drugu, čini preljub prema riječima Gospodnjim.
Ovo je pravilo razumljivo.
88. pravilo: Unutar svetišta neka se ne uvodi životinja, osim kada na putu zadesi neka nevolja.
Tumačenje: Ako zaista nije velika nužda te nema drugog smještaja, a netko u svetu crkvu uvodi svojega konja ili magarca, ako je klerik neka bude svrgnut, a ako je običan čovjek, neka bude isključen.
89. pravilo: Na Veliku Subotu dovoljno je postiti do ponoći.
Tumačenje: Matej kaže da je Gospodin uskrsnuo kasno u subotu, a Luka da je to bilo vrlo rano u nedjelju. Stoga je prikladno da se na Veliku Subotu posti do ponoći, a otada tko hoće neka uzima hranu, budući da smo poučeni ovim evanđelistima koji govore da je Krist uskrsnuo oko ponoći.
90. pravilo: Nakon večernjega ulaza u subotu ne klečati prije večernjega ulaza u nedjelju.
Tumačenje: Od bogonosnih otaca ispravno smo primili da se nedjeljom ne kleči iz poštovanja prema Uskrsnuću Gospodnjem. Da ovo predanje ne bi bilo zaboravljeno, Oci su ga objavili vjernima. Ovim su pravilom pokazali da se od večernje u subotu, nakon svećeničkoga ulaza u oltar, koljena ne pregibaju sve do ulaza svećenika u oltar na večernjoj koja se služi u nedjelju, tako da se čitavu noć i dan proslavlja Uskrsnuće Gospodnje.
91. pravilo: I oni koji daju i oni koji uzimaju djecoubojite trave ubojice su.
Tumačenje: Razbojničkoj kazni treba podvrgnuti i žene koje uzimaju otrove da bi ubile djecu koja su im u utrobi, i one koji im tako nešto daju.
92. pravilo: Žena koja nema vijesti o mužu, pa ne saznavši o njemu pođe za drugoga, čini preljub. Muž, kada se vrati, neka je uzme ako zaželi.
Tumačenje: Slično ovom pravilu jest i 17. Justinijanova Nova zapovijed, koja se nalazi u sedmoj grani 28. Carske knjige, koja zapovijeda da, ako žena ima muža vojnika i on ode u rat, pa ona čuje da je umro, neka ne pođe za drugog muža drugačije osim ako dobije obavijest od zapovjednika jedinice u kojoj je njezin muž ratovao, pred položenim Svetim Evanđeljem, te joj, uz spominjanje okolnosti, izjavi da je njezin muž zaista umro. Primivši takvo objašnjenje i nakon takve izjave, neka čeka još jednu godinu. Ako pođe za drugoga ne sačuvavši zapovijed, i nju samu i onoga koji ju je uzeo treba kazniti kao preljubnike. Ako se nakon toga čekanja i njezine udaje pokažu lažljivcima oni koji su sa zakletvom izjavili da je njezin muž umro, neka oni budu udaljeni iz vojske i neka deset litara zlata dadu onome za kojega su slagali da je umro. A njemu, ako hoće uzeti svoju ženu, ne brani se.
93. pravilo: Tko se zaklinje helenskim zakletvama, neka primi kaznu isključenja.
Ovo je pravilo razumljivo.
94. pravilo: Oni koji radi braka otimaju žene, i njihovi suučesnici, i oni koji im u tome pomažu, ako su klerici neka budu svrgnuti, a ako su svjetovnjaci neka su prokleti.
Tumačenje: Slično ovom pravilu zapovijeda i 27. pravilo Sabora koji bijaše u Kalcedonu. U njemu smo napisali da, dok otetu djevojku onaj koji ju je oteo ne postavi pred njezina zaručnika, ako je prethodno nekome zaručena, ili pred njezine roditelje, ako je slobodna, klerici neće izbjeći svrgnuće, a svjetovnjaci prokletstvo.
95. pravilo: Od krivovjernika koji se obraćaju ovako primamo arijance, makedonijane, novacijane koji sebe nazivaju čistima, nestorijane, četrnaestnike koji su srednici, apolinarijane, eutihijane, sevirijane i one koji su iz sličnih hereza: kada prokunu sve hereze, a s njima i svoju, mažemo im svetim mirom čelo, oči, nosnice, usta i uši, i čineći to govorimo: Pečat dara Duha Svetoga.
Tumačenje: Neke od krivovjernika krštavamo, druge samo mažemo svetim mirom, a neki bivaju primljeni u zajednicu kada prokunu svaku herezu pa i svoju. Koje među hereticima krstiti, koje mazati svetim mirom, a koji trebaju prokleti hereze, među njima i svoju, te im je samo to dovoljno da budu primljeni u zajednicu — o tome se govori u ovom pravilu. Arijanci, dakle, i makedonijani, i novacijani zvani čisti i lijevi, i četrnaestnici odnosno srednici, i apolinarijani, pošto prokunu svoju herezu i sve druge hereze, bivaju primljeni u zajednicu tako što im se mirom mažu čelo, oči, nosnice, usta i uši, i znamenjuju se uz riječi: Pečat dara Duha Svetoga.
Nestorijanima, eutihijanima, sevirijanima i drugim hereticima sličnima njima dovoljno je samo da svoju i sve druge hereze prokunu, i bit će primljeni u zajednicu.
Iako su mnoge hereze izostavljene, čak i pavlijane koji proizlaze od Pavla Samosatskoga, i eunomijane, i montaniste, i sabelijane, i manihejce, i valentijane, i marcionite, i one od hereza sličnih ovima, kada pristupaju pravovjernoj vjeri, primamo kao Helene. Prvoga dana zapovijedamo im da prokunu svoju herezu i sve druge hereze, te ih tako donekle učinimo kršćanima. Drugoga dana poučavamo ih riječju istine. Trećega dana zaklinjemo ih, puhnuvši im tri puta u lice i u uši, te ih tako činimo oglašenima, i zapovijedamo im da nemalo vremena provode u crkvi i slušaju Božanska Pisma, a potom ih krštavamo i priopćujemo Božanskim Tajnama.
96. pravilo: Oni koji kosu pletu u pletenice, ili je uvijaju, ili je nekom vještinom boje, a sve to na štetu onih koji ih gledaju, neka budu isključeni.
Tumačenje: Sabor zapovijeda da budu isključeni oni koji puštaju kosu svoje glave da raste, i raspuštaju je ili pletu pletenice ili je boje raznim bojama, ili bijele vlasi čine crnima, crvenima ili smeđima, na štetu prostijih i onih koji lijeno žive. Nama priliči imati čist život i u strahu se približavati Bogu koliko je moguće, čistoćom života i vrlinama ukrašavajući unutarnjega i vanjskoga čovjeka.
97. pravilo: Tko ima ženu i vrijeđa Crkvu Božju živeći u priprati ili unutra, neka bude izbačen i iz mjesta za oglašene. Ako se ne pridržava, neka bude svrgnut ili isključen.
Tumačenje: Oni koji svete crkve pretvaraju u opće domove i vrijeđaju ih, i žive u pripratama ili unutar crkava, ako i nemaju žene, neka budu izbačeni i iz oglašenih; isto tako i oni koji žive sa ženama, a prebivaju u crkvama. Ako se netko ovoga ne pridržava, nego bude nemaran prema takvim Božanskim hramovima, ako je klerik neka bude svrgnut, a ako je svjetovni čovjek neka bude isključen.
98. pravilo: Tko uzima onu koja je zaručena za drugoga, dok je zaručnik živ, preljubnik je.
Ovo je pravilo razumljivo.
99. pravilo: Neki, slijedeći Židove, kuhaju meso u svetištima. Ako netko dopušta da se to radi, ili primi nešto od njih, nije prezbiter. Ako mu netko donese od kuće, neka to svećenik primi da ugodi onome koji prinosi, ali neka to bude izvan crkve.
Tumačenje: Neki su u Armenskoj zemlji kuhali meso unutar svetih crkava i prinosili određene dijelove toga prezbiterima, čineći po judejskom zakonu. Saznavši Oci za ovo, zabranjuju da to biva i određuju da ne priliči svećenicima tražiti odvojene komade mesa, nego da budu zadovoljni čime god ih obdari onaj koji to prinosi. Njihovo prinošenje neka bude izvan crkve. Ako netko počne drugačije postupati, neka bude isključen.
100. pravilo: Neka se ne slikaju slike koje potiču na sramna djela. Tko ovo prestupi, neka bude isključen.
Tumačenje: Oči tvoje neka gledaju ravno, i na svaki način čuvaj srce svoje — zapovijeda Premudrost. Zbog toga su i Oci zapovjedili da se na daskama ili zidovima ne slikaju prikazi koji one koji ih gledaju potiču na sramna djela i slabe im um. Ne priliči da to biva. Za one koji ovo prestupaju, zapovijedaju da budu isključeni.
101. pravilo: Onaj koji se treba pričestiti neka križno sastavi dlanove i u usta primi Svetinju. A onaj koji koristi kakvu zlatnu primateljicu ili od neke druge tvari umjesto ruku, neka bude isključen.
Tumačenje: Čovjek, koji je stvoren po Obrazu Božjem, bolji je od svake osjetilne stvari i, prema božanskom Apostolu, on je i Tijelo Kristovo i Crkva Božja. Stoga, ako se netko želi pričestiti Božanskim zajedništvom, ne želeći ga primiti ustima s križno složenim rukama, nego postavlja posudicu od zlata ili od neke druge tvari umjesto ruku, da bi u nju primio Božanski Dar, i nju udostojio Pričesti, takav treba biti isključen, kao i onaj koji mu je dao, jer od Božjega obraza smatra časnijim beživotno zlato ili neku tvar danu da služi čovjeku.
102. pravilo: Neka se posebno razmotri uzrok učinjenoga grijeha, i neka se razmotri obraćenje pokajnika, te neka se tako odmjeri milost.
Tumačenje: Oci su zapovjedili kazne za sve grijehe, prepuštajući sav sud onome koji je od Boga primio vlast vezivati i razrješavati, kako bi taj gledao i na mnoštvo ili malobrojnost grijehova, i na obraćenje onoga koji je zgriješio i kaje se, te da tako odmjeri milost i lijek prinese u skladu s bolešću. Jer Bogu Riječi, a i onome komu je predana pastirska vlast, sve je djelovanje u tome da obrati zalutalu ovcu kako ne bi pala u propast očajanja, i da iscijeli onoga kojega je zmija ujela ili jačim i bolnijim, ili slabijim i blagim biljem.
I sveta pravila ovoga Šestog sveopćeg sabora, idući prema prethodnima, dobro u Kristu okončaše svoj tijek.