1. pravilo: Sveta pravila svetih apostola, šest sveopćih sabora, a s njima i mjesnih sabora, te još i svetih otaca, s ljubavlju prihvaćamo i držimo kao ona koja su nadahnuta jednim te istim Svetim Duhom. One koje su oni prokleli, proklinjemo; koje su oni svrgli, odbacujemo; koje su oni isključili, isključujemo; onima kojima su oni zabranili, zabranjujemo.
Tumačenje: U vrijeme cara Konstantina, unuka i bogomrskoga Lava Kopronima, i u vrijeme njegove majke Irene, koja bijaše iz Atene, održan je ovaj Sedmi sabor 367 bogonosnih otaca, po savjetu i molbi Tarazija, svetoga patrijarha Carigrada. Ovaj je Sabor bio protiv ikonoboraca, to jest protiv onih koji su oklevetali kršćane; njih su Oci prokleli, a Crkvi su darovali njezinu drevnu ljepotu: da ima oslikane ikone, te su dobro zapovjedili da se one s ljubavlju cjelivaju, a također i da se klanja liku časnoga Križa.
Cjelivali su i potvrdili pravila svetih i preslavnih apostola, pravila šest sveopćih sabora, a s njima i onih koji su se okupili po pojedinim mjestima. One koje su oni prokleli, proklinju i ovi. One koje su oni zbog nekoga grijeha osudili na svrgnuće, i ovi jednako osuđuju. One koje su oni isključili, isključuju. Onima kojima su oni izrekli zabranu, i ovi jednako izriču zabranu, ništa ne dodajući niti oduzimajući od onoga što su izložili i zapovjedili sveti apostoli i bogonosni Oci.
2. pravilo: Tko želi biti biskup, potrebno je da zna Psaltir i da razumije sve što čita, ne površno, nego i s ispitivanjem; također sveta pravila, Sveto evanđelje, apostolske knjige i cijelo Božansko pismo. Ako nije takav, neka se ne postavlja.
Tumačenje: Onaj koji želi biti uzveden na biskupski stupanj treba savršeno znati Psaltir i tumačiti ga, kako bi i klerike koji su pod njim znao tako poučiti. Neka ga metropolit dobro ispita može li revno i ispravno poštovati sveta pravila, Sveto evanđelje, knjige božanskih apostola i cijelo Božansko pismo, te može li njegov um istraživati i razumjeti ono što je napisano. Jer temelj i bogatstvo arhijerejstva jest, po velikom Dioniziju, istinsko poznavanje Božanskoga pisma. Ako ima takav razum, neka se postavi za biskupa. Ako ne poznaje niti razumije, neka ga se ne postavlja. Bog je rekao preko proroka: Ti si odbacio moj razum, i ja ću odbaciti tebe da mi ne budeš služitelj.
3. pravilo: Svaki izbor i postavljanje koje učini svjetovna vlast neka bude nevažeće.
Tumačenje: U mnogim je pravilima rečeno da svi biskupi u oblasti, ako je to moguće, trebaju sudjelovati u prosudbi i izboru onoga koga treba postaviti za biskupa. Ako se svi ne mogu okupiti, neka ga postave trojica biskupa, a biskupi koji nisu došli neka se slože slanjem gramata. Ako netko bude izabran od svjetovne vlasti i preko nje primi neku Crkvu, to jest po njihovoj volji bude postavljen za biskupa, takvo postavljanje ne samo da je nevažeće, nego onoga koji je na takav način dobio arhijerejstvo izlaže svrgnuću i isključenju.
4. pravilo: Zapovijedamo da biskup ni ne pomišlja tražiti zlato, srebro ili nešto takvo od biskupa koji su pod njim, ili od klerika ili monaha. Ako se nađe neki biskup koji zbog traženja zlata ili nečega sličnoga, ili zbog ugađanja svojim strastima, ostavlja bez službe ili isključuje nekoga od biskupa, klerika ili monaha koji su pod njim, ili zatvara časnu crkvu da u njoj ne bude svete Božje službe, neka i sam bude podvrgnut istom stradanju. Vrhovni apostol Petar reče: Pasite stado Božje, ne pod prisilom i ne uzimajući ništa. Ne radi sramotnoga dobitka, nego od svega srca; ne kao da vladate nad pastvom, nego kao uzor stadu.
Tumačenje: Biskupima je svećanim pravilima dano da zabranjuju i isključuju zato da bi grijehe klerika koji su pod njima i ostalih ljudi ispravljali duhovno, ali i očinski. Ako neki biskupi, oslanjajući se na tu vlast, nekoga isključe ili mu izreknu zabranu, ili nekome zabrane službu, ili zatvore crkvu da u njoj ne bude službe, zbog svoje strastvene volje ili traženja zlata ili nečega takvoga, neka takav pravedno bude podvrgnut istom stradanju. Ako je biskup, neka primi isključenje od metropolita. Ako to čini metropolit, neka dobije isključenje od patrijarha. Neka se njegova bolest okrene na njegovu glavu, kao na prijestupnika Božje naredbe i apostolskih zapovijedi, te neka se nauči ne zabranjivati neprimjereno.
5. pravilo: Zapovijedamo da oni koji se hvale kako su zbog darivanja zlata pribrojani crkvama, i omalovažavaju one koji su zbog vrline izabrani i bez zlata pribrojani Crkvi, trebaju zauzeti posljednje mjesto u svome činu. Ako s time ne prestanu, neka dobiju zabranu. One koji su postavljeni pomoću novca treba odvojiti od zajednice, kao što je Petar učinio sa Šimunom vračarom.
Tumačenje: Potrebno je imati najčasniju riječ i vrlinu. Ako se nađu neki koji imaju oboje, takve bez dara u zlatu priliči učiniti klericima Crkve, i neka ih ne posramljuju oni koji su pribrojani Crkvi zbog nekoga dara; štoviše, neka budu pohvaljeni jer su zbog vrlinskoga života izabrani od Duha Svetoga. Ako se neki hvale takvim bezakonim darom i lukavim običajem, koji ih udaljuje od Boga i od svakoga svećenstva, te bestidnim ustima i nepokrivenim licem počnu posramljivati one koji su bez mita pribrojani crkvenom kleru, takvi neka dobiju posljednje mjesto u svome činu. Ako ih i nakon toga nastave ponižavati, neka se isprave kad prime zabranu. I ovako dodajemo o onima koji se uvode u kler: oni koji su za mito postavljeni za biskupe, prezbitere ili đakone neka budu svrgnuti, kao i biskupi koji su ih postavili.
6. pravilo: Budući da je nemoguće da se, prema drevnoj zapovijedi, sabor održava dvaput godišnje, neka bude jednom, po zapovijedi Šestoga sabora. Vlastelin koji to zabranjuje neka bude isključen, a nemarni biskup neka dobije zabranu. Ako metropolit u vrijeme sabora uzme za sebe nešto od biskupa, neka se od njega traži četverostruko.
Tumačenje: I ovaj Sabor utvrđuje da jednom godišnje bude sabor u svakoj oblasti. Ako se dogodi da vlastelin te zemlje zabranjuje biskupima da se okupe na sabor koji se održava radi kanonskih i evanđeoskih pitanja, takav se isključuje. Metropolit koji je nemaran u održavanju sabora, osim zbog neke nevolje i nužde, po pravilima treba dobiti zabranu. Također se zapovijeda da metropolit nema pravo uzeti išta od onoga što biskupi donesu sa sobom, bilo životinju, to jest konja, magarca ili što drugo. Ako bude otkriven da je nešto uzeo od njih, treba vratiti četverostruko.
7. pravilo: Neka se, uz uobičajene molitve, polažu moći svetih mučenika u crkve koje su bez njih bile posvećene. Tko vrši posvećenje bez moći, neka se svrgne kao prijestupnik crkvene predaje.
Tumačenje: Crkve koje su prije ovoga Sabora bile sagrađene bez uobičajene molitve koju vrši biskup i bez polaganja moći svetih mučenika, Sabor je zapovjedio da se u njih stave moći svetih i da biskup učini uobičajenu molitvu. Ako neki od biskupa poslije ovoga Sabora posvete crkvu bez svetih moći, ovim su Saborom osuđeni na svrgnuće kao prijestupnici crkvene predaje.
8. pravilo: Židova ne priliči primati u zajednicu, ni na molitvu, ni u crkvu, ako se ne pokaže da se istinski, iz svega srca, obraća našoj pravoj vjeri.
Ovo je pravilo razumljivo.
9. pravilo: Ako se ispostavi da neki biskup, prezbiter, đakon ili bilo tko iz svećeničkoga čina skriva heretičke knjige koje su oni napisali protiv svetih ikona, svećenici neka budu svrgnuti. Ako to čine svjetovnjaci ili monasi, neka budu isključeni.
Ovo je pravilo razumljivo.
10. pravilo: Ako klerik ostavi svoju zemlju i ode u drugu zemlju bez dopuštenja svoga biskupa i biskupa Carigrada, neka ne bude primljen ni u dom ni u crkvu. Tko to čini i u tome ostaje, neka bude svrgnut. Ako ono što smo rekli čini sa znanjem spomenutih osoba, neka ne prihvaća svjetovne poslove. Ako ih prihvati, neka ih napusti. Ako to ne učini, neka se svrgne.
Tumačenje: Tuđega klerika koji je došao u Carigrad bez dopuštenja svoga biskupa i patrijarha Carigrada ne priliči primati ni u kakav dom ni u crkvu. Ako ga netko primi bez znanja spomenutih, i on ondje prebiva ne želeći se vratiti u svoju zemlju, neka bude svrgnut. Ako netko sa znanjem spomenutih uđe u dom nekoga boljara ovoga Bogom čuvanoga grada, ne priliči mu da bude upravitelj, starješina ili klerik, nego da mu bude sluga koji poučava djecu. Ako se prihvati prije spomenutih poslova, neka ili prestane ili bude svrgnut.
11. pravilo: Metropolitu koji odbija postaviti ekonoma u metropoliji neka ga postavi patrijarh. Biskupu koji odbija neka ga postavi metropolit, prema zapovijedi Sabora u Kalcedonu. Tako neka bude i u samostanima.
Tumačenje: U svakoj crkvi priliči da postoji ekonom iz tamošnjega klera, koji će tamošnjom crkvenom imovinom, po zapovijedi biskupa, moći upravljati, kao što zapovijeda i 26. pravilo Sabora u Kalcedonu. Ako neki biskup ne želi postaviti ekonoma, želeći to sam činiti, tada neka patrijarh u metropoliji postavi ekonoma, a u biskupiji metropolit. Također i u samostanima koji nemaju ekonoma neka ih postave biskupi.
12. pravilo: Po zapovijedi svetih apostola, ono što biskup ili iguman proda od crkvene ili samostanske imovine neka nije važeće, a biskup ili iguman koji to čini neka se istjera.
Tumačenje: Crkvenu imovinu, ili posudu, ili zavjesu, ili nešto od drugih stvari, ili od životinja, ili od čega drugoga, ne dolikuje prodavati ili poklanjati biskupu ili igumanu. Nepokretnu imovinu, to jest sela, njive ili vinograde od kojih nema prihoda, nego Crkvi nanose štetu, ni to ne treba prodavati vlastelinima toga mjesta, nego klericima ili onima koji obrađuju zemlju, to jest seljanima koji oru zemlju. Tko prestupa zapovijed, ako je biskup, neka se izgna iz biskupije, a ako je iguman, neka se izgna iz samostana, jer lako rasipa ono što nije skupio.
13. pravilo: Oni koji su biskupije ili samostane učinili običnim domovima, ako ih ne vrate biskupima ili igumanima, i ako ne vrate stvari koje su njihove u biskupijama ili samostanima, to neka nije važeće; svećenici koji su to činili neka se svrgne, a svjetovni ljudi ili monasi neka budu isključeni.
Tumačenje: Ako ne priliči prodavati ili poklanjati crkveno imanje, koliko više ne dolikuje same crkve i samostane otimati i činiti ih svjetovnim prebivalištima. Ako oni koji ih drže požele vratiti ih i urediti po drevnoj namjeni, dobro čine. Ako pak neće, oni koji su u svećeničkom činu neka budu svrgnuti, jer dom Božji pretvaraju u dom trgovine.
14. pravilo: Oni koji nisu postavljeni od biskupa neka ne čitaju niti pjevaju s ambona. Ovo neka se odnosi i na monahe. Iguman koji ima postavljenje od biskupa neka samo u svome samostanu postavlja čitače. Čitače postavlja i seoski biskup.
Tumačenje: Ako netko ima i monaški postrig, ali od biskupa nije primio postavljenje, neka na okupljanju s ambona ne čita svete Božje knjige. Neka to ne čine ni monasi. Igumanima, ako su prezbiteri i ako su postavljenjem od biskupa primili starješinstvo u samostanima, dano je ovlaštenje da samo u svojim samostanima postavljaju čitače. I seoski biskupi neka postavljaju čitače, kako propisuje 10. pravilo Sabora u Antiohiji. Oni postavljaju i podđakone i zaklinjače, iako im Bazilije Veliki ne dopušta da bez njegove suglasnosti ikoga primaju u crkvenu službu, budući da se oni, zbog nemara i lijenosti, nisu potrudili oko izbora takvih.
15. pravilo: U Carigradu neka se klerik ne postavlja u dvije crkve. To je dopušteno izvan grada zbog manjka klerika.
Tumačenje: Sluga ne može služiti dvojici gospodara, jer će ili jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, po riječi Gospodnjoj, ili će jednome služiti, a za drugoga ne mariti. Zato ovaj Sabor odbacuje ono što se u crkvenim stvarima čini zbog suvišnoga dobitka kao strano Bogu, i ne dopušta da u Carigradu, gdje ima mnoštvo svećenika, jedan klerik bude pribrojan dvjema crkvama, nego da prebiva u jednoj crkvi. Ako mu za životne potrebe nije dovoljno ono što mu daje crkva, tada zapovijedamo da se bavi nekim drugim zanatom i od njega zarađuje za tjelesne potrebe. Tako je činio i apostol Pavao, kao što sam kaže: Potrebama mojim i onih sa mnom poslužile su ove ruke.
16. pravilo: Biskupi, prezbiteri ili đakoni koji se ukrašavaju svijetlim rizama ili se pomazuju mirom, to jest ugodnim mirisima, neka se isprave prestavši s time. Ako ostanu u tome, neka prime zabranu.
Ovo je razumljivo.
17. pravilo: Svjetovnjak ili monah koji želi podići samostan, ako ima sve što mu je potrebno da ga dovrši, neka započne djelo i dovrši ga do kraja. Ako nema dovoljno da ga završi, neka mu biskup te oblasti zabrani graditi.
Ovo je razumljivo.
18. pravilo: Ne priliči da žene obitavaju u biskupijama ili u samostanima. Ako netko to čini, neka dobije zabranu, a ako ostane u tome, neka se svrgne. A ako negdje dođe biskup ili iguman, nijedna žena ne treba služiti niti se pojavljivati, nego neka se skloni dok oni ne odu.
Tumačenje: Po riječima božanskoga apostola, nama priliči da ne budemo na spoticanje ni onima koji su vani. Stoga žene ne trebaju živjeti u biskupijama ili u muškim samostanima. Ako se neki biskup ili iguman drzne imati ropkinju ili slobodnu ženu u biskupiji, ili iguman u samostanu radi nekih poslova, Oci zapovijedaju da se takvome zaprijeti. Ako ih nakon upozorenja ne udalji, nego ih ostavi da i dalje žive u biskupiji ili u samostanu, zapovijedaju da se svrgne. Ako u selo koje je pod biskupijom ili pripada samostanu dođe biskup ili iguman, a ondje se zateknu žene, one neka ne poslužuju dok ondje borave biskup ili iguman, nego neka se sakriju na drugo posebno mjesto dok oni odatle ne odu, kako ne bi bilo nikakva sumnjičenja.
19. pravilo: Oni koji radi zlata primaju onoga koji pristupa u svećenički čin ili monaški život — takav biskup, iguman ili bilo tko iz svećeničkoga čina neka ili prestane s time ili bude svrgnut. Ako to čini igumanija, neka se istjera iz samostana i preda u drugi samostan na poslušnost. Isto neka bude i s igumanom ako nije prezbiter. Imovina koju su pridošlice donijele neka ostane samostanu ako i one same ostanu, ili čak ako i odu, ali ne igumanovom krivicom.
Tumačenje: Oni koji traže zlato od onih koji ulaze u svećenički čin ili u monaški život, ako su biskupi, igumani ili bilo kojega svećeničkog čina, neka ili prestanu to činiti, a ako neće, neka budu svrgnuti. Ako igumanija to čini i traži zlato od onih koje dolaze da bi se postrigle, neka se istjera iz samostana i neka bude predana u drugi samostan na poslušnost. Tako neka se i iguman istjera, ako nije prezbiter, i neka u drugom samostanu podnosi poslušnost. Ako jest prezbiter, dovoljna mu je osuda svrgnuće. Ako neki svojom voljom za sebe ili za svoju djecu donesu imovinu ili nešto drugo u samostan i to posvete Bogu, to treba ostati u samostanu, suglasno njihovu obećanju, bez obzira ostaju li ondje oni koji su to prinijeli da trpe ili izlaze iz samostana, osim ako odu zbog igumanove krivice.
20. pravilo: Neka ne bude dvojnih samostana, i neka monasi ne žive zajedno s monahinjama, i neka ne razgovaraju nasamo. Ako neki muškarac nešto donese nekoj monahinji, neka stojeći izvan preda. Ako netko želi vidjeti rođakinju, neka je vidi u prisutnosti igumanije.
Tumačenje: Oci su postavili svaku zaštitu da se nikakav grijeh ne prilijepi uz monaški život, te su zapovjedili monasima i monahinjama da ne žive u istom samostanu, niti da zajedno jedu, niti da razgovaraju nasamo. Ako bi netko htio vidjeti svoju rođakinju monahinju, s njom treba razgovarati u prisutnosti igumanije. Ako monah iz muškoga samostana donese monahinjama nešto nužno potrebno, neka to preda igumaniji izvan samostana.
21. pravilo: Monahu ili monahinji ne priliči ostavljati svoj samostan i biti primljen u drugi. Ako negdje idu u samostan, neka ih ugoste, ali neka ne budu primljeni bez dopuštenja svoga igumana.
Tumačenje: Ovo pravilo dopušta da se primi i ugosti monahinja koja je došla u drugi samostan, da u nuždi ne bi otišla prespavati kod svjetovnih ljudi, ali ne dopušta da je se prihvati i pribroji sestrama bez dopuštenja njezine igumanije.
22. pravilo: Svjetovnim ljudima nije zazorno jesti zajedno sa ženama, ali monahu ne priliči da sam jede s njima, osim katkada s bogobojaznim i pobožnim muškarcima i ženama. Monah ili svećenik na putu, ako nema što mu je potrebno, neka obitava u gostionici.
Tumačenje: Sa zahvaljivanjem i sa strahom Božjim, a ne radi bludnih ili sotonskih pjesama, svjetovni muževi sa ženama mogu bez grijeha jesti. Onima koji šutljivo provode život osamljeno, koji su se zavjetovali Bogu na osamljenost i tihovanje, nikako ne priliči da sami jedu sa ženama. Ako negdje žele jesti s bogobojaznim muškarcima i ženama, ne zabranjuje im se, kako bi i to blagovanje bilo na duhovno ispravljanje.
Ako je monah ili svećenik na putu, a ne nosi što mu je potrebno, zbog nastale potrebe dopušteno mu je boraviti u gostionici ili u domu.
Završena su, u Gospodinu, pravila i ovoga svetog Sedmog sveopćeg sabora.