Četiri su mjesta zabrane: onih koji plaču, onih koji slušaju, onih koji pripadaju i onih koji stoje s vjernima.
1. Što je plakanje?
Plakanje je kada oni koji su zgriješili stoje izvan crkve i izvan priprate, te pritrčavaju svakome od onih koji ulaze u crkvu, moleći ih sa suzama da se pomole za njih; jer onaj koji plače biva izbačen i izvan crkvene priprate onoliko vremena koliko mu bude određeno.
2. Što je slušanje?
Slušanje je kada oni koji su zgriješili stoje kod crkvenih vrata; jer oni koji slušaju stoje u priprati i nije im dopušteno ulaziti unutar crkve sve dok se ne navrši vrijeme koje im je određeno.
3. Što je pripadanje?
Pripadanje je slušanje unutar crkve, stojeći sa stražnje strane ambona; jer oni koji pripadaju stoje u crkvi do svetog Evanđelja. Poslije svetog Evanđelja, kada đakon usklikne: „Koji su oglašeni, neka izađu”, izlaze i oni s oglašenima te ostaju izvan crkve do završetka Božanske službe.
4. Što je stajanje s vjernima?
To je stajanje unutar crkve s vjernima. Do završetka Božanske službe stoje s vjernima, ne pričešćujući se Božanskim Darovima, sve dok se ne ispuni vrijeme koje im je zapovjeđeno.
Kroz ova četiri mjesta vrši se svako pokajanje. Tako je svaki biskup ili duhovnik dužan svako vrijeme zabrane, dugo ili kratko, razdijeliti na ova četiri mjesta i tako očistiti pokajnika od grijeha.