Potrudi se, prezbitere, da se, upravljajući riječju istine, pokažeš kao besprijekoran trudbenik. Neka se nikada ne dogodi da staneš među okupljene na molitvu, imajući neprijateljstvo prema kome, da ne bi razgnjevio Utješitelja.
Na dan okupljanja ne pravi metež i ne prepiri se, nego prebivaj u crkvi, moli se i čitaj svete knjige sve do časa kada trebaš vršiti Božansku službu.
Tako pristupi svetom žrtveniku, s skrušenošću i čistim srcem, ne obazirući se tamo-amo, nego stojeći u strahu i trepetu pred Nebeskim Kraljem. Nemoj, radi ugađanja ljudima, smućivati se i skraćivati molitve, niti promatrati lica ljudi, nego gledaj prema jedinome Kralju koji je pred tobom i silama koje stoje oko Njega. Svetim pravilima učini sebe dostojnim i nemoj služiti s onima koji su ih se odrekli.
Pazi pred Kim stojiš, kako služiš i kojima daješ Pričest. Ne zaboravljaj zapovijed Vladara i Njegovih svetih apostola: „Ne dajte svetinje svoje psima”, reče, „i ne bacajte bisere pred svinje”; „Čuvajte se pasa”, i dalje. Gledaj da se ne uplašiš čovjeka, sebi na grijeh. Nemoj predavati Sina Božjega u nedostojne ruke. Ne postidi se nikoga od slavnih vladara zemlje u taj čas, ni onoga koji nosi krunu. Dar Pričesti podaj onima koji su dostojni, kao što si i ti sam primio. Onima kojima to Božanska pravila ne dopuštaju, ne daj, jer postadoše slični tuđincima; i ako se ne obrate, teško i njima i onima koji ih pričešćuju. Pazi, jer ja u tome udjela nemam — ti ćeš vidjeti.
Neka se ne dogodi, zbog tvoje nebrige, da se miš ili što drugo dotakne Božanskih Tajni, da ne postanu pljesnive, ili da pocrne od čađe, ili da ih prime neposvećene i nedostojne ruke. Čineći ovako, spasit ćeš sebe i one koji te slušaju.
O Pričesti
Dobro je i korisno svakodnevno se pričešćivati Božanskim Tajnama, jer je sam Krist rekao: „Tko jede Tijelo moje i pije Krv moju, ima život vječni.” Mi se četiri puta tjedno pričešćujemo: u nedjelju, u srijedu, u petak i u subotu, i u druge dane ako je spomen nekoga svetitelja. A ondje gdje nema prezbitera ili služitelja, nema grijeha u tome da svatko svojom rukom uzima Pričest, jer i u crkvi prezbiter daje česticu Pričesti, i onaj koji je primi drži je sa svom vlašću, i tako je prinosi ustima.
Od istoga, o onima koji su nemarni prema epitimijama ili zabranama
Ako nekoga opće zabrane ne učine razboritim, prisiljeni smo takvoga podvrgnuti pravilima koja je izrekao Gospodin. „Ukori”, reče, „brata svojega koji je zgriješio nasamo. Ako ne posluša, uzmi još jednoga sa sobom. Ako ni tada, reci Crkvi”, to jest okupljenima. „Ako ni tada ne posluša, neka ti bude kao neznabožac i carinik.”
Onaj koji je pozvan nasamo, i razotkriven pred dvojicom, i pred Crkvom osvjedočen, pa opet ne bude htio poslušati, neka bude od tebe odbačen, i neka se posvuda o njemu objavi da se ne prima ni u kakvo zajedništvo u životnim potrebama, kako bi zbog toga, budući da se ne miješa s nama, postao hrana đavlu.