Predgovor
Troje se u našoj duši prepoznaje: razumno, željno i jarosno. Razumni dio popravlja se pobožnim razmišljanjem o Bogu, razlikovanjem dobra i zla, time da dobro treba ljubiti, a bježati od bezbožne zlobe nerazumnosti i razmišljanja o grešnim stvarima. Željni dio duše ispravlja se težnjom prema istinskom dobru, to jest prema vrlinama, i odvraćanjem od prolaznih dobara.  Zla željnoga dijela jesu grijesi i skretanje želje od istinskoga dobra prema drugim stvarima. Ispravljanje jarosnoga dijela biva neprijateljstvom prema zlu, ratom sa strastima, time da se ne bojimo onoga što je drugima strašno i da ne marimo za smrt. Zla jarosnoga dijela jesu: zavist, mržnja, gnjev, kleveta i svadljivost. Među njima su najgori razumni grijesi.
1. pravilo: Ako se netko odrekne Kristove vjere i postane Židov, ili idolopoklonik, ili manihejac, ili zavoli neki sličan oblik bezbožnosti, a potom optuži samoga sebe i uvidi grijeh, ako se obrati, vrijeme pokajanja bit će mu sve godine njegova života. Neka se ne moli s ljudima, nego neka se moli zasebno. Neka se ne pričešćuje Svetim Darovima, osim ako je bolestan zbog bojazni od smrti, iako bez nade na ozdravljenje; ako preživi, neka opet bude nepričešćen do kraja. Onaj koji je pod mukama i prisilom prestupio, neka ponese zabranu za bludnike.
2. pravilo: Oni koji odlaze čarobnjacima i vračarima, ako su se odrekli vjere i ne vjeruju da postoji Bog kojemu se kršćani klanjaju, takvi se podvrgavaju osudi za zakonoprijestupnike. Ako su, ostajući u Kristovoj vjeri, to učinili zbog neke malodušnosti, neka budu jednaki onima koji nisu mogli trpjeti muke pa su se odrekli.
3. pravilo: Grijesi željnoga dijela jesu preljub i blud. Jedni ih drže različitima, drugi istima, jer su obojica zgriješila sa ženama koje im ne pripadaju. Razlika je u tome što preljubnik čini nepravdu drugome i oskvrnjuje mu ženu, a bludnik čini blud sa slobodnom ženom; stoga se u preljubu čini dvostruki blud. Onomu koji se oskvrne preljubom zapovjeđeno je vrijeme zabrane kao i onomu koji se oskvrne sa životinjama i stokom, ili onomu koji se oskvrne s muškim spolom. Dvostruk je grijeh takvih: ovima zbog bezakonite naslade, a onima zbog nepravde koju čine oskvrnjujući tuđu ženu.
Ipak, i među onima koji su tako zgriješili postoje razlike. Onaj koji je svojom voljom došao na ispovijed bit će udostojen milostivije zabrane nego onaj koji je viđen i razotkriven. Onaj koji je učinio blud, tri godine neka ne sudjeluje u molitvi, tri godine neka sluša Božansko Pismo, tri godine neka pripada, i tada neka se pričesti; premda se to vrijeme može skratiti toplim trudom i gorljivim nastojanjem oko ispravljenja. Onima koji su se oskvrnuli drugim nečistoćama koje spomenusmo, neka se vremena zabrane za grijeh udvostruče: ondje gdje se jednima propisuju tri godine, ovima se propisuje šest.
4. pravilo: Jarosnoga, to jest gnjevljivoga dijela, mnoga su sagriješenja. Ipak, gore od svih jest ubojstvo, koje se dijeli na namjerno i nenamjerno. Tko želi ispraviti namjerno ubojstvo, neka je devet godina isključen iz Crkve, devet godina neka sluša Božansko Pismo stojeći s ljudima, devet godina neka pripada, i tada neka se pričesti. Ipak, i ovdje se gleda na trud: ako pokaže toplo pokajanje i suze, svaki stupanj pokajanja neka se skrati na osam, ili sedam, ili šest, ili samo pet godina.
Tko učini nenamjerno ubojstvo, ako je klerik, odbija se od blagodati, to jest lišava se svete službe; a ako je svjetovni čovjek, neka ponese zabranu kao bludnik koji je učinio običan blud, to jest sa ženama, a ne sa stokom ili s muškim bludnikom. Vrijeme se i njemu skraćuje zbog gorljivog i usrdnog pokajanja.
5. pravilo: Ako se prije završetka vremena zabrane isključeni razboli i bude na ishodu duše, neka se pričesti. Ako ozdravi, neka opet očekuje njemu zapovjeđeno vrijeme i neka ostane u onom stupnju u kojem je bio i prije pričesti.
6. pravilo: Srebroljublje je drugi oblik idolopoklonstva, i ono biva od sva tri dijela duše: pomisao griješi u dobrom rasuđivanju, pohota željom, a jarost potpomaže. Ipak, Sveti Oci propustili su dati javnu pouku, sličnu ovoj, da se izliječi bolest srebroljublja.
Oblici krađe jesu razbojništvo i provaljivanje u kuće. Uz razbojništvo ide i ubojstvo. Takav razbojnik, budući da se osigurava oružjem, pomoći drugova i pogodnošću mjesta, podliježe osudi za ubojice. Oni koji potajno kradu, kada se obrate i ispovjede, neka razdijele siromasima i ono što su ukrali i od svojega.
7. pravilo: Koji razvaljuju grobove da bi uzeli kamen za zidanje, neka budu pomilovani zbog običaja. Ali ako raskopava da bi uzeo nešto od onoga što je pogrebeno s mrtvim, neka bude podvrgnut osudi za običnoga bludnika. I ovdje treba gledati na trud i toplinu pokajanja.
8. pravilo: Svetotatstvo, to jest krađu onoga što je crkveno, Stari Zavjet promatrao je kao i ubojstvo, i zapovijeda da se za oba prijestupa ubije kamenovanjem. Da bi se očistio kradljivac crkvenoga imetka, Crkvi bijaše ugodno da vrijeme zabrane bude manje nego za preljub.
Koji god grijeh bio, dolikuje obratiti pozornost na istinsko pokajanje, a ne na vrijeme zabrane.