Gospodin je, poslavši Apostole kao učitelje u svijet, zapovjedio da milost koju su od Njega primili besplatno daju ljudima te da od nje ne stječu zlato, srebro, bakar niti bilo što drugo zemaljsko i materijalno. Istu zapovijed koju je dao njima dao je i nama koji smo postavljeni u njihov čin: ako ste od Mene kupili, prodajte; a ako ste besplatno primili, besplatno i dajte. Doista su jadni oni koji ili primaju ili daju dar Božji onima koji im obećaju mito. Zarobilo ih je srebroljublje, gorka žuč i sveza nepravde.
Zbog toga i pravilo božanskih Otaca u Kalcedonu zapovijeda govoreći: onaj koji kupuje i prodaje postavljenje, pa makar i crkvenoga vratara postavio za novac, neka bude lišen svoje službe, i on i onaj koji je od njega postavljen. A oni koji posreduju u takvu postavljenju, ako su klerici, neka budu lišeni svojega stupnja; ako su monasi ili svjetovnjaci, neka budu prokleti.
Dobro je i pobožno nasljeđe svetih Otaca: ne smije se uzeti ništa ni prije postavljenja, ni pri postavljenju, ni nakon postavljenja, i nikada ništa za čin postavljenja.
Neka bude na znanje svakome tko bude uhvaćen u tome, to jest tko se postavlja ili tko postavlja za mito bilo biskupa, bilo seoskoga biskupa, bilo obhodnika, bilo prezbitera, bilo đakona, ili bilo koga drugoga koji vrši upravu ili javnu službu, da će zajedničkom zapovijedi i zajedničkim sudom biti osuđen.
Dostojno je da milost bude milost i da nikako srebro ne posreduje za nju. Neka bude isključen onaj koji želi primiti ili dati božansku milost za novac, bilo da je klerik, bilo svjetovnjak, bilo da se sam razotkrije, bilo da ne bude razotkriven.