1. pravilo: Ako neki slobodnjak koji je pao u ropstvo pribjegne Crkvi, neka njegov gospodar bude pozvan dva puta. Ako ne dođe, neka po njega treći put budu poslana tri prezbitera ili đakona kako bi posvjedočili ono što se bude dogodilo. Ako ni tada ne dođe, neka slobodu zadobije onaj koji je pribjegao.
2. pravilo: Ako neki rob po volji svojega gospodara trpi glad i oskudijeva u odjeći, te mu gospodar, premda može, ne osigura ni jedno ni drugo, neka toga roba proda drugomu gospodaru, kako ovaj, budući zanemaren, ne bi stradao od gladi.
3. pravilo: Ako neki prezbiter ili đakon ima spor s nekim, neka ga pozove. Ako se ovaj ne odazove i ne dođe, neka bude osuđen.
4. pravilo: Ako neki rob bez opravdana razloga pribjegne Crkvi, prikladno je da se to objavi te da bude vraćen svome gospodaru.
5. pravilo: Ako rob pribjegne Crkvi, pa se nerazumno zapovijedi da osobno dođe njegov gospodar, a on umjesto sebe pošalje svoga najvjernijega roba, od tada neka više ne bude prisiljavan da sam dođe. Kao što je umjesto sebe poslao izaslanika, tako mu dolikuje predati i roba.
6. pravilo: Robove koji pribjegavaju Crkvi uvijek treba ispitati. Kada se utvrdi čiji su robovi, neka njihovi gospodari budu obaviješteni da ih preuzmu. Uvriježilo se i postalo je učestalo, kako predaja kazuje, da se takvi iskvare te da ozlijede one koji ih hvataju, pa čak i da se podignu protiv svojih gospodara i teško im naude. Zbog toga dolikuje takve kazniti prema njihovoj zasluzi.