Ako si razuman, govori mudrost, odgovori bližnjemu i ne zadržavaj riječ kad joj je vrijeme. I Petar, starješina vrhovnih apostola, tako zapovijeda govoreći: budite spremni u svako doba odgovoriti onima koji vas pitaju.
Da se i mi, dakle, ne pokažemo kao bez razuma i bez dobrog odgovora Rimljanima koji su sada došli k nama sa blagovjernim ocem i bratom Bazilijem, bivšim igumanom tamošnjeg samostana svetog Benedikta, sa svetim monasima i bogoljubivim biskupom barskim, koji su zatražili naše mišljenje o nekim pitanjima Crkve njihove biskupije: o beskvasnim kruhovima, o subotnjem postu, o svećeničkom braku i o služenju Svete službe u sve dane tijekom Časnog posta. Sada ću im odgovoriti, po daru Svetoga Duha odozgo, ovako počevši:
Rimljanji, koji ste k nama došli i koji u našim gradovima boravite, znajte da vama kao vjernima i od Krista pozvanima ne dolikuje držati se nikakvih židovskih običaja nekadašnje dobre levitske službe, odbačene od Boga prije dolaska Riječi. Kao što viču i oni koji su protiv njih jasno prorokovali, nikakve zajednice nema između vas, sinova svjetlosti i dana, oslobođenih od sjena zakona, i onih koji još sjede u tami i sjeni smrtnoj; niti vam dolikuje slijediti Židove.
A vama koji to činite, koji jedete njihove beskvasne kruhove i postite subote, dolikuje da to činite u cijelosti i da čuvate sav zakon židovski te robujete njegovim zapovijedima, ali to nama, oslobođenima, ne dolikuje. Ako se, dakle, još uvijek pričešćujete beskvasnim kruhom, o Rimljani, i ako ste još uvijek pod sjenom zakona, ne pričešćujete se Božjom živom Riječju, i nama vjernima – svakodnevnom i istobitnom Žrtvom, kao što naučiste moliti za kruh naš svagdanji odozgo.
Što je to svagdanji kruh, ako ne nama istobitni? Nijedan drugi kruh nije nam istobitan osim tijela kristova, jer nam je istobitno postalo po njegovu utjelovljenju u tijelu.
Ako naša mješavina (priroda) sadrži dušu, a Riječ se u nju obukla, vi onda ne jedete svagdanji i nama istobitni kruh, pričešćujući se beskvasnim kruhovima. Beskvasni kruhovi su vidljivo beživotni, kao i sama priroda stvari, jasnije rečeno. Kada se prethodno doda malo kvasca i umiješa u brašno, pa se sjedini s njim, nastane jedno tijesto, i nekom životnom silom se zagrije, čini da se pokreće kao živo. Nije kao beskvasno farizejsko tijesto, koje niti je bilo, niti će biti, od kojega nam je Krist zapovjedio da bježimo.
Mi postajemo dionici Božje prirode, kojom se i pričešćujemo imajući zajedništvo s Kristom, kao što i Petar vrhovni apostol reče: “Milost i mir neka vam se umnože spoznajom Boga Isusa Krista, Gospodina našega.” I malo kasnije: “Da po njima postanete sudionici božanske prirode”, a ne beskvasnog tijesta bogoubojica.
A o Božjoj prirodi, tko drugi je to rekao nego Gospodin? Beskvasno je i mrtvo tijesto židovsko koje vi prinosite Bogu na žrtvu, i još ga jedete kao nešto što je istog oblika živom Tijelu Gospodnjem. Kakvu zajednicu imate s Kristom, kao što je već rečeno, jedući mrtvo i beskvasno tijesto zakonske sjene, a ne Novoga zavjeta? Ako i to kažete, lažete, kao što govori sveti Ivan Bogoslov.
Ako kažemo da imamo zajedništvo s Njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istinu. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima, i krv Isusa Krista čisti nas od svakoga grijeha.
Onaj koji jede beskvasne kruhove hodi u tami zakona, i kakvo zajedništvo želi imati s Kristom? Obratite pozornost: u beskvasnim kruhovima nema nikakve životne sile, oni su mrtvi. U kruhu, tj. Tijelu Kristovu, tri su žive i životvorne sile koje se daju onima koji ih dostojno jedu: duh, voda i krv, kao što svjedoči Ivan koji se naslonio na Kristove grudi, riječima: “Troje je koje svjedoči: Duh, voda i krv, i ovo troje je jedno”, i ono objavljuje Tijelo Kristovo.
To je bilo otkriveno i za vrijeme Gospodinova raspeća, kada su iz njegova presvetog boka potekli voda i krv, nakon što je njegovo Tijelo bilo probodeno kopljem. Živi i Sveti Duh prebiva u njegovu oboženom tijelu, u koje Duh pretvara kruh koji jedemo, te tako postajemo Tijelo Kristovo i živimo u Njemu.
Kao što jedemo živo i oboženo Tijelo, tako i njegovu krv, živu i toplu, pijemo s vodom koja je potekla iz njegova besmrtnog boka i kojom se čistimo od svakoga grijeha. I ispunjeni toplim Duhom, pijemo toplu čašu, kao što vidite, koja je potekla iz njegova boka, jer je iz živog Tijela Kristova, ispunjenog Duhom, potekla topla krv i voda — što ne može biti kod onih koji jedu beskvasni kruh.
Ako jedete mrtvo tijesto, o premudri Rimljani, kao što Riječ pokazuje, zašto se još i hvalite govoreći: “Mi ne radimo kao vi, nego bez soli, kvasca i vode mijesimo brašno, te tako pravimo naše kruhove i od te tri stvari prinosimo čistu žrtvu”?
Pitam vas: ovo troje — voda, brašno i oganj — za što držite? I što smatrate da to predstavlja? Tijelo Gospodnje? Ali ljubljeni učenik Kristov Ivan nije rekao: “troje je koje svjedoči: voda, brašno i oganj”, nego što? Duh, voda i krv, i to troje je jedno, tj. Tijelo Kristovo, kao što je već rečeno, s kojim se sjedinjujemo i postajemo jedno s Kristom, utjelovljenim radi nas, te postajemo jedno tijelo s Njim, jer smo tijelo od njegova tijela i kost od njegove kosti, kao što je napisano.
Ako to shvaćate kao sliku nestvorene i bestjelesne prirode Presvetog Trojstva, padate u herezu onih koji uče da je s Tijelom Riječi postradalo i njegovo božanstvo. Presveto Trojstvo — Otac, Sin i Duh — nije se zajedno utjelovilo, pa da ih promatrate kao to troje: vodu, brašno i oganj, i da ih poistovjećujete s time i pravite beskvasne kruhove i prinosite ih kao žrtvu. Nego se jedan od Trojice, Sin i Riječ Božja, utjelovio od čiste krvi Presvete Djevice i postao čovjek, izvršavajući cijeli svoj plan spasenja. Raspet u tijelu, ali ne stradajući božanstvom, predao nam je da u obliku kruha jedemo njegovo Tijelo, živo po Duhu Svetom, govoreći ovako:
Primite i jedite: ovo je Tijelo moje koje se za vas lomi na oproštenje grijehova.
Što vi, braćo, imate zajedničko u Kristu sa zakonom koji je Krist ukinuo? Čujte Pavla koji govori: “Staro je prošlo, i sve je novo postalo.”
Ako ste u pitanju kruha sudili pravedno, zašto se onda i ne obrezujete? Krist se obrezao. Zašto se ne čistite? I to je Pavao činio. Zašto i ostale stare (starozavjetne) običaje ne čuvate kao zakonici, zbog kojih se huli ime Božje među narodima, kao što je napisano?
Nije dobra vaša hvala. Zar ne znate riječ: “malo kvasca ukiseli cijelo tijesto”, i kruh tada ne bude beskvasan?
A što Apostol piše Korinćanima? Zar tako kako vi mislite — da treba praznovati s beskvasnim kruhovima? Neće biti tako, jer je prvo jedan od njih čak uzeo maćehu za ženu, a drugo što su se lažno hvalili starim običajima takozvanog razuma.
Apostol ih želi odvratiti i okrenuti od stare zlobe koristeći primjer kvasca i tijesta, pokazujući kako i malo zlo, ako se zanemari, nanosi veliku štetu zajedničkom crkvenom tijelu. Zato im i kaže: “Zar se niste ražalostili, da se izbaci između vas onaj koji je to učinio?” “Očistite stari kvasac grijeha i izbacite ga između sebe, da budete novo tijesto Kristovo, kao što ste i beskvasni, tj. čisti.”
I u tome se očituje mudrost onoga što je apostol rekao, a ne kako vi mislite. Da je apostol Pavao o beskvasnim kruhovima i blagdanima pisao Korinćanima u poslanici i zapovjedio da se slavi s beskvasnim kruhovima, ne bi, učeći s jedanaestoricom apostola i ispravljajući cijelu Crkvu vjernika, u 70. apostolskom pravilu uz zabranu utvrdio i svima zapovjedio da se beskvasni kruhovi od Židova ne primaju.
Sedamdeseto pravilo Svetih apostola kaže: Ako neki biskup, ili prezbitеr, ili đakon ili bilo tko svećeničkog reda posti zajedno s Židovima, ili slavi s njima, ili prima od njih blagdanske darove, tj. beskvasne kruhove ili nešto slično, neka bude svrgnut, a ako je laik, neka bude izopćen.
Ako kažete: "Ne primamo ove (beskvasne kruhove) od Židova, nego ih sami kod kuće pravimo" – koja je razlika uzimamo li ih od drugih ili ih sami pravimo? Beskvasni su kruhovi, i zbog toga ćete primiti težu kaznu, jer ne činite kako je Krist zapovjedio i apostoli Njegovi, nego činite kao oni koji su pod ropstvom zakona, kao Židovi koji sjede u tami i sjeni zakona, ne pokoravajući se Pavlu koji govori: Braćo, svaki neka ostane u pozivu u kojemu je pozvan. Jer nigdje se u Božjim spisima neće naći da su beskvasni kruhovi zapovijeđeni od Krista i Apostola Njegovih kada su od Njega primali sakrament Novoga Zavjeta.
Pavao ovako piše Korinćanima: Kao što primih od Gospodina tako vam i predadoh, da Gospodin Isus, u onu noć u kojoj bijaše predan, uze kruh – a ne beskvasni kruh – i zahvalivši prelomi ga i reče: Primite, jedite... I ne govori to samo on, nego i ostali evanđelisti. Matej kaže: Dok su jeli, uze Isus kruh. Vidite li da i ovaj reče kruh? Isto tako govori i Marko i ostali. Nigdje se kod njih ne spominju beskvasni kruhovi.
Budući da je Krist trebao postradati na dan zakonske Pashe, kada Židovi žrtvuju janje, i bogoubojiсe su se pripremali za Pashu u petak, kao što reče Ivan: Budući da bijaše petak... a bijaše veliki blagdan ta subota, koja tada pade na 14. dan nisana, prvoga mjeseca, godine 5534, solarnog kruga ljeto bijaše 18, lunarnog ljeto peto. Kako zbog uhićenja ne bi stigao predati učenicima svoju Pashu, legavši na večeru, jasno u četvrtak navečer, jede dakle tada, ali svoju Pashu, prije blagdana beskvasnih kruhova. I ovo je jasno zbog toga što je legnuo – to nije bilo zakonski propisano, budući da zakon zapovijeda da se Pasha jede stojeći obuven, brzo. U ta vremena napusti zakonsku Pashu, ispunjujući Svoja proroštva. Predade Svoju (Pashu) na večeri, primajući i lomljeni kruh predade Apostolima sakrament Novoga Zavjeta, u noći četvrtka. Bijaše 13. nisan, četvrtak navečer i ne bijahu beskvasni kruhovi budući da su još jeli kruh. Beskvasni kruhovi su po zakonu padali na 15. nisana, a 14. nisana se samo žrtvovalo pashalno janje. Tako, i u četrnaesti dan prvoga mjeseca nisana zakon predviđa Pashu. Petnaesti nisan je prvi dan beskvasnih kruhova i to je subota, i nisu se jeli beskvasni kruhovi u četvrtak koji je bio 13. nisana. Ako se Krist žrtvovao i razapeo u petak 14. nisana, a u subotu bijaše blagdan beskvasnih kruhova kada se beskvasni kruhovi jeđahu – kada su jeli beskvasne kruhove, i kad ih je Krist u Novom Zavjetu predao Apostolima? Možda po Svom uskrsnuću iz mrtvih?! Zar ne vidite da vas činjenice jasno pobijaju? Krist nije ni dočekao da jede zakonsku Pashu, jer se još nisu jeli beskvasni kruhovi kad je On predao tajnu Novoga Zavjeta.
Pokazat ću vam i iz zakona koji je dao Mojsije, koji kaže: "Ovo su blagdani Gospodnji i nazivat ćete ih svetima. Ovo su njihova vremena: četrnaestoga dana prvoga mjeseca uvečer Pasha je Gospodnja, a petnaestoga dana istoga mjeseca blagdan je Gospodnji beskvasnih kruhova, i sedam dana jedite beskvasne kruhove." I ovdje, iz Mojsijevog zakona možete vidjeti da se nisu jeli beskvasni kruhovi u četvrtak. Gdje se nađoše beskvasni kruhovi kada Krist sa učenicima svojima jede večeru, kada po Mojsijevom zakonu nije nastupio čas da se ukloni kruh? Mojsije je zapovjedio da se samo sedam dana u godini jedu beskvasni kruhovi. Vi ovaj Mojsijev zakon razoriste, jer kroz cijelu godinu pravite beskvasne kruhove. Krist nije došao da ukine zakon nego da ispuni.
No uzalud se, braćo, protivite istini. Da nam je bilo predano od Apostola da jedemo beskvasne kruhove, vaš sveti papa Agaton, taj predsjedatelj Svetoga Šestog sveopćeg sabora, za cara Konstantina, i božanstveni Grgur, biskup akraganski, bili bi se odvažno usprotivili kada su božanstveni Oci toga svetoga Sabora donijeli pravilo protiv beskvasnih kruhova, kojim su zabranili vjernima da ih prave. Zakon ovako govori:
Jedanaesto pravilo Šestoga sabora koji bi održan u Trulskoj palači: "Nitko od ubrojenih u svećenički red, ni svjetovni čovjek, neka ne jede beskvasne kruhove židovske, niti da s njima bude blizak, niti u bolesti da se liječi kod njih, ni u javnim kupaonicama da se s njima zajedno kupa. Tko počne ovo činiti – ako je kler neka bude svrgnut, a ako je laik neka bude izopćen."
Oni koji prave beskvasne kruhove i jedu ih, pa i ne primali ih od Židova, ipak su im u tome slični i drže se židovskih učenja, i bezakonici su.
Prema svojoj mogućnosti, o beskvasnim kruhovima rekoh vam dosta, a sada nam valja progovoriti i o subotnjemu postu.