Recite nam zašto postite subotom u vrijeme Četrdesetnice Velikog posta? Zar niste primili od Apostola da tako ne treba činiti? Vrhovni apostoli u pet knjiga zapovijedi, u djelu o mučenicima, u 19. poglavlju ovako govore:
Gospodnjom zapovijeđu postimo srijedu i petak. Srijedu zbog izdaje, a petak zbog stradanja. Veliku subotu zapovjedili su da postimo, ne zato što subotom treba postiti, jer je subota dan počinka od djela stvaranja, nego samo tu jednu subotu treba postiti zbog Stvoriteljevog silaska pod zemlju.
Na kraju knjige opet kaže: Veselite se na saborima svake subote osim jedne i svake nedjelje, a ubrzo dodaje: treba se veseliti u te dane, a ne tugovati. U sedmoj grani istih zapovijedi u 24. poglavlju ovako reče:
Subotu i nedjelju praznujte, jer se subotom sjećamo stvaranja svijeta, a nedjeljom Uskrsnuća. Jedna jedina subota, pokapanja Gospodnjeg, u čitavoj godini neka se čuva, i nju treba postiti a ne praznovati. U ono vrijeme u kojemu je Stvoritelj pod zemljom, jača je tuga za Njim od radosti zbog završetka stvaranja.
No ovo, tajno zapisano i zapovjeđeno od Klementa, pape rimskog, ne dostiže tako do nas, već znajući Duhom Božjim da nije mali prijestup postiti subotom, vezali su (apostoli) jakom prijetnjom Crkvu za to, govoreći u 64. pravilu:
Ako se nađe tko od klera da posti u nedjelju ili subotu, osim jedino i samo u Veliku subotu, neka bude svrgnut, a ako je laik, neka se izopći.
Njima slijede i Oci Šestoga sabora, koji složno ustanoviše zakon u 55. pravilu. Ovom saboru predsjedavao je Agaton, papa rimski, i Grgur, biskup akraganski. Odlučiše sljedeće:
„Pošto uvidjesmo da oni u rimskom gradu za vrijeme Četrdesetnice i Svetog posta poste subotom, nasuprot predanom crkvenom poretku, ugodno bi bilo ovom Svetom Saboru da Rimska Crkva drži neizmijenjeno pravilo Svetih Otaca koje kaže: Ako se nađe neki klerik da posti u nedjelju ili subotu, izuzev Velike subote, neka bude svrgnut, a ako je laik, neka se izopći."
Tako slijedimo učenju Apostola i onih koji poučavahu i upravljahu Crkvom vjernih, zajedno s rimskim papom Agatonom.
Odakle i od koga vi primiste, ne samo da postite subotom, nego i službu prikazivanja prinosite uvijek u dane Četrdesetnice, a ne samo subotom i nedjeljom?! Odakle takav ustav primiste?! Od Apostola sigurno ne. Šezdeset deveto pravilo Svetih Apostola o tome ovako govori:
Ako neki biskup, ili svećenik, ili đakon, ili čitač ne posti Svetu Četrdesetnicu, ili svaku srijedu i petak, osim u slučaju tjelesne nemoći, neka bude svrgnut, a ako je laik, neka se izopći.
Cjelovitu službu prinosimo u četvrti čas dana (u 10 ujutro), kada je i po zakonu ustanovljeno da se prinosi Besprijekorna Žrtva. Kako onda možete držati post do devetog časa (do 3 poslijepodne), a prekidati ga za vrijeme službe? Nikako, jer je to nemoguće. Padate pod prokletstvo, jer Oci Sabora u Gangri 18. pravilom tako odredišе:
Ako se netko od podvižnika uzoholi i bez tjelesne potrebe, kršeći od Crkve čuvana pravila, umišljajući da je savršen, neka bude proklet.
Oci Laodicejskog sabora u 51. pravilu kažu ovako: U dane Četrdesetnice ne treba praznovati dane mučenika, osim subotom i nedjeljom. I opet, ti isti odlučiše 49. pravilom da ne treba za vrijeme Četrdesetnice kruh prinositi (Zahvalnica) osim samo subotom i nedjeljom.
I Oci Šestog sveopćeg sabora, s Agatonom papom rimskim, u 52. pravilu zapovijedaju ovako:
U sve dane Svete Četrdesetnice, osim subote i nedjelje i blagdana Svetog Navještenja, neka se služi Liturgija Prethodno posvećenih darova.
Tako smo primili da služimo subotom i nedjeljom u treći čas dana, kada i Sveti Duh siđe na Apostole. Prinoseći u ta dva dana kruhove, posvećujemo darove, i od njih dovoljan dio ostavljamo i za ostale dane, u kojima nakon devetog časa vršimo večernju službu, i po završetku svih pjevanja, svećenik i đakon vrše ulazak noseći samo kadionicu. Po čitanju proroka, tj. parimija, čitamo molitve ustanovljene Bazilijem Velikim i dare prenosimo od prothesisa, tj. od malog oltara do velikog, te pomolivši se nad njima, još predanu molitvu od Gospodina rekavši, uznosimo Prethodno posvećeni Kruh i govorimo: Prethodno posvećene svetinje svetima, i sjedinivši Tijelo s Krvlju, pričešćujemo se, pa zahvalivši, otpust dajemo.
A vi, o Rimljani, uznosite uvijek za vrijeme Četrdesetnice i Svetog posta cijelu službu, koja treba da se uznosi u treći čas dana, i tako čineći kršite ovdje navedena crkvena pravila, padajući pritom pod prokletstvo Svetih Otaca kao prestupnici pravila.
Tko vas je naučio zabranjivati ili prekidati brakove svećenicima? Koji vam je od crkvenih učitelja predao ovu zabludu? Onima koji su primljeni u red kao neoženjeni, a potom žele stupiti u brak, zakonito je zabraniti to onome postavljenom bez žene. Ali, ako se postavljeni svećenik ranije oženio i živio u čistoći i uzdržljivosti, rušeći takav brak činite bezakonje i teško griješite u tome. Osuđuju vas i zapovijedi Svetih Apostola, koje je u šest knjiga napisao Klement, papa rimski. U 17. poglavlju Apostoli ovako govore:
„Za biskupe, svećenike i đakone treba postavljati one koji su se jedanput ženili, bilo da su im žene žive ili su umrle. Onima koji se nisu ženili prije postavljanja, ne priliči da se žene nakon postavljanja, niti onome koji se već ženio da uzima drugu. Dovoljno im je da imaju one koje su imali prije postavljanja."
U svojem petom pravilu Sveti Apostoli ovako rekoše: „Biskup, ili svećenik, ili đakon neka ne otpušta svoju ženu pod izgovorom pobožnosti. Ako je otpusti, neka bude isključen, a ako ostane uporan u tome i ne primi je natrag, neka bude svrgnut."
Želite li reći nešto i protiv Šestog sveopćeg sabora i protiv vašeg pape Agatona, kojega smo mnogo puta spomenuli, a koji je predsjedao tim Saborom 170 Svetih Otaca za cara Konstantina, unuka Heraklijeva? Kako se nije usprotivio Svetom Saboru koji je zapovijedio protiv onih bezakonja kojih se vi sada držite? On je takva predanja smatrao stranim i dalekim apostolskom nauku. Zbog toga, zajedno sa svim Ocima svetog Šestog sabora, kao i o beskvasnom kruhu, o subotnjem postu, o svetoj žrtvi za vrijeme Velikog posta, tako i o svećeničkom braku postavi zakon. Trinaesto pravilo ovako govori:
„Budući da smo saznali kako je u Rimskoj Crkvi prihvaćeno kao pravilo da oni koji trebaju biti udostojeni rukopoloženja za đakona ili svećenika moraju pri tome obećati da se više neće sjedinjavati sa svojim ženama, mi, slijedeći staro pravilo apostolskog svjedočanstva i poretka, zapovijedamo da svećenicima zakoniti brak i ubuduće bude očuvan u cijelosti i da im se nikako ne raskida veza s njihovim ženama, niti da budu lišeni uzajamnog općenja u odgovarajuće vrijeme."
Dakle, ako se nađe netko dostojan da bude rukopoložen u podđakona, đakona ili svećenika, neka se nikako ne sprječava da primi taj čin ako živi sa zakonitom ženom. Ako se netko usudi, idući protiv Apostolskih pravila, lišiti nekoga od svećenih veze i zajedništva sa zakonitom ženom, neka bude svrgnut.
Otkud i od koga dođoše te zle nevolje na vas, o ljudi rimski, premudriji i plemenitiji od svih ostalih? Istražite pomno i ostalo o ovome, braćo — od koga dolaze sve te otrovne nevolje, tj. o beskvasnom kruhu, o subotnjemu postu, o raskidanju svećeničkih brakova, o obavljanju službe svih dana Velikog posta — i uvidjevši njihovu zlobu u svjetlu bogonadahnutih spisa, od takvih djela bježite Crkvi Božjoj, da se sjedinivši s nama, s vašom braćom od koje ste se zbog prethodno rečenoga odvojili, otkrivenih lica gledamo slavu Gospodnju... ujedinjeni u pravoslavnoj Vjeri.
Zar nije o brijanju brade napisano u zakonu: „Ne brijte bradu svoju, jer ono što je ženama ljepota, muškarcima ne priliči." Bog stvoritelj tako je uredio. Vi koji to činite radi ugađanja ljudima, protiveći se zakonu, bit ćete mrski Bogu koji nas je stvorio po svom obličju. Ako hoćete ugoditi Bogu, odstupite od svega što mu je mrsko, i što njemu nije ugodno ne činite.
I o kosi, zar ne zapovijeda Bog ovako po proroku: „Vlasi glave svoje ne ostavljaj da rastu, tj. ne dopuštaj da se zanemare, već ih skraćuj i peri, da se ne češljaš često. Koji drže dugu kosu i stalno se mirisima mažu, ili će biti ulovljeni, ili će sami loviti žene."
Tako i o prstenju. Ovako govori Bog po proroku Mojsiju: „Ne stavljaj zlatno prstenje na svoje prste, jer je to obilježje onih koji vole blud.” Tko izmišlja ono što je nepotrebno, ne čini pravednost.
Vjernomu i čovjeku Božjemu ne priliči ni pretjerano njegovati kosu na svojoj glavi, ni praviti ćelu, tj. šišati se do ćelavosti, niti praviti valovitu kosu, budući da ni Zakon to ne odobrava, govoreći u Ponovljenom zakonu da se ne pravi ćela i da se kosa ne uvija.
Ni ovo ne govorimo tako da vas, ljude kojima se obraćamo, prisiljavamo na poslušnost, nego će biti milost vama koji ste spoznali da je dobro pokoravati se Duhu Svetomu. Ako nije tako, tada nam dajte svjedočanstva iz božanskih Pisama koja vas opravdavaju, pa ćemo se i mi, upoznavši ih, pokoriti postojanim duhovnim riječima.
U šutnji vas ljubeći u Kristu Isusu, Gospodinu našemu, kojemu neka je slava u vijeke vjekova. Amen.