O TOME KAKO JE ARHIJEREJSKI ČIN VELIKI I ANĐEOSKI, TE DA SVEĆENIKU NE MOŽE SUDITI SVJETOVNJAK, VEĆ SVEĆENIK VIŠEG ČINA, KAO ŠTO I PRAVILA GOVORE.
U crkvenim spisima Filona Filozofa pronašao sam ovakav zapis:
Za vrijeme progona jedan je biskup isključio iz službe jednoga prezbitera. Taj je prezbiter, otputovavši zbog nekih potreba u drugu zemlju, dospio u zarobljeništvo te su ga pogani mučili. Nakon što je pretrpio mnoge muke, na kraju je bio pogubljen odrubljivanjem glave kao Kristov mučenik.
Knez toga grada, koji bijaše kršćanin, nekako je uspio zlatom otkupiti tijelo svetoga mučenika. Kada je progon završio, sagradio je crkvu u čast svetomu mučeniku te položio njegovo tijelo u kovčeg unutar oltara. Potom je okupio sav narod toga kraja i pozvao biskupa da posveti crkvu.
Tek što je započela večernja služba i biskup izgovorio: „Mir svima!“, kovčeg se sam od sebe pokrenuo i izišao iz crkve. Strah i trepet obuzeše sve prisutne. Svezavši kovčeg užetom, ponovno ga uvedoše unutra i vratiše na njegovo mjesto. Kada je biskup ponovno rekao: „Mir svima!“, kovčeg se opet sam počeo kretati prema izlazu iz crkve.
Tada knez sa svim svojim domom poče gorko ridati i plakati, ispovijedajući grijehe pred Bogom, misleći da zbog njihovih grijeha sveti mučenik ne želi prebivati u njihovoj crkvi.
Kada je pala noć, mučenik se ukaza biskupu i reče:
„Učini mi ljubav i potrudi se otići mome biskupu te ga nagovori da me razriješi zabrane, jer mi je zabranio služiti, pa ne mogu služiti zajedno s vama. Premda sam primio mučenički vijenac, nisam ugledao lice Božje jer sam isključen. Nemoj me ti pokušavati razriješiti. Ako me ne razriješi onaj koji me svezao, ne mogu s vama služiti niti gledati lice Božje, kao što je sam Gospodin rekao svećenicima: 'Što svežete na zemlji, bit će svezano na nebu.'“
Tada biskup uze kneza i nekoliko klerika te pođe onome biskupu. Ispričao mu je sve o svetom Božjem mučeniku i o onome što je vidio u viđenju. Taj biskup ustade i požuri s njima. Došavši, pokloni se svetomu mučeniku i reče:
„Razrješuje te Krist, koji te je preko mene, nedostojnoga, svezao, jer si za Njega prolio svoju krv. Uđi i služi zajedno s nama.“
Tada unesoše kovčeg u sveti oltar i odslužiše svetu liturgiju, a od toga se časa kovčeg više nije pomaknuo sa svoga mjesta.
Pričao nam je svećenik po imenu Petar, koji je došao iz Rima, o našem svetom ocu Grguru Velikom, rimskom papi.
Kad je bio papa, sagradio je veliki muški samostan i zapovjedio da nijedan od monaha ne smije posjedovati ništa svoje, pa ni jedan zlatnik. Jedan od samostanske braće imao je brata svjetovnjaka te ga zamoli govoreći:
„Brate, nemam čime raditi. Učini mi ljubav i kupi mi nešto kako bih mogao raditi.“
Brat svjetovnjak odgovori mu:
„Brate, evo ti tri perpera. Uzmi ih i kupi što želiš.“
Njegov brat uze tri perpera i zadrža ih kod sebe. Jedan od braće u samostanu primijeti da on ima tri perpera, pa ode i prijavi to igumanu, a iguman o tome obavijesti svetoga papu. Blaženi Grgur, saznavši za to, isključio je toga brata od svetoga pričešća zato što je prekršio samostansko pravilo.
Ubrzo nakon toga isključeni brat umre, a da papa za to nije znao. Nakon dva ili tri dana iguman ode i izvijesti papu da je taj brat preminuo. Papa se silno ožalosti jer ga prije smrti nije razriješio od isključenja.
Zato napisa molitvu na komadu papira i dade je svome prvom đakonu da ode na grob pokojnika i ondje je pročita. Na papiru je bilo napisano:
„Razriješen je od isključenja preminuli brat.“
Prvi đakon ode izvršiti što mu je bilo zapovjeđeno te na grobu pročita napisanu molitvu.
Te noći iguman u viđenju ugleda preminuloga brata i upita ga:
„Zar nisi umro, brate?“
On odgovori da jest, a iguman ga ponovno upita:
„Pa gdje si bio do današnjega dana?“
Brat mu odgovori:
„Uistinu, bio sam u tamnici sve do jučerašnjega dana, a upravo u taj i taj sat bio sam oslobođen.“
Svi su tada shvatili da je upravo u onaj čas kada je prvi đakon izgovorio molitvu na njegovu grobu bio razriješen od isključenja te da je njegova duša bila oslobođena.
I svi su uznijeli slavu Bogu u vijeke vjekova. Amen.