Oni koji razmotriše i zapovjediše ovo zajedno s patrijarhom bili su metropoliti:
Ivan Heraklijski, Ivan Apkirski, Leon Sardijski, Stjepan Nikomidijski, Danijel Halkidonski, Teodor Meletinski, Ivan Tijanski, Petar Gangrijski, Ivan Karijski, Bazilije Ikonijski, Teofilakt Antiohijski, Ivan Silijejski, Teodor Atenski, Stilijan Lariski, Georgije Trajanopoljski, Leon Katanski, Nikola Neopatarski, Stjepan Kotiajski, Leon Serski i Bazilije Pomfiupoljski;
a nadbiskupi:
Filip Parijski, Leon Kupseljski, Konstantin Kijski, Ivan Derkijski, Ivan Lefkadski, Teodor Trojski i Konstantin Sugdajski.
Sisinije, milošću Božjom nadbiskup Konstantinova Grada, Novoga Rima, i ekumenski patrijarh.
Poštovan je i dostojan velike časti onaj liječnik koji odgoni pogubnu kugu, odnosno opću bolest koja prijeti ljudima, te joj ne dopušta da se ukorijeni prije nego što uđe. Tako čuva život bez bolesti i održava tijela u sigurnom zdravlju. Jer ako bolest jednom prodre unutra i počne proždirati tijelo poput ognja, jedva će je uspjeti zaustaviti i otjerati, ostavljajući za sobom posvuda patnju zbog nedostatnosti svojega umijeća.
Na sličan se način i liječnik duša suprotstavlja bolesti: nastoji je spriječiti prije nego što se uvuče, pripremajući unaprijed spasonosne lijekove riječi i ne dopuštajući toj općoj bolesti da se nastani u ljudskoj prirodi. Ako je pak ta zloća već prodrla i u kratkom vremenu progutala veliko mnoštvo duša, pomoći nije lako; teško je izliječiti čak i lijekom koji se protiv nje priprema prekasno.
Onima koji se još čuvaju od stradanja spasenje je pripravljeno i lako će izbjeći bolest. No oni koji su već pali i predali se tomu zlu navukli su na sebe gotovo neizlječivu gubu te bolesti. Kao što je čovjeku bolje izbjeći pad u zlo nego biti zajedno s njime pokopan, tako je i bolje zaustaviti ljutu bolest koja poput vala zahvaća sva ljudska tijela te izjeda svaki uzrast i svaki rod, nego joj blagonaklono dopustiti da se nesmetano ukorijeni.
Tako je i pohvalno, ujedno i Bogu ugodno, odsjeći pogubnu strast i trulež palih duša te zaustaviti propast koja iz nje proizlazi. Nama, pastirima razumnih ovaca, to i priliči i dužnost nam je činiti. Jer Kristov narod, koji je On otkupio svojom krvlju, sveti narod, u davnini je učenjem svetih i božanskih apostola, a odmah nakon njih i svetih otaca, bio sa svih strana ograđen božanskim zakonima poput vinograda koji je prethodno zasadio sam Bog, Stvoritelj svega što postoji.
Taj vinograd treba marljivo obrezivati i čistiti od bolesti koje štete njegovoj prirodi te odbijati i zaustavljati svaku pogubnu težnju poganskoga života, koji robuje tjelesnim požudama i poput bujice navaljuje da obeščasti pralik, odnosno čovjeka stvorena na sliku Božju.
Uz božanska pravila i gradski zakoni svakodnevno podižu mač protiv onih koji ne mare za pobožnost i koji žive daleko od dostojnoga života. Svetome narodu priliči živjeti čiste savjesti i ne uvoditi ništa od onoga što bi moglo okaljati naš način života. Božanska pravila i građanski zakoni, duhovni život i dobre navike, obuzdavaju surovost ljudske naravi, ostavljajući je pokopanom i neiskopanom od iskona. Tako ćemo živjeti bez spoticanja, pokazujući u svako vrijeme život dostojan poziva koji smo primili.
Budući da je brak korijen i temelj ljudskoga roda te ustanova Stvoritelja naše naravi, upoznali su što je istinski častan brak. Da bi njegov korijen ostao čist i da se ubuduće ne bi onečistio nikakvom nečistoćom ni okaljao kapima poroka – jer je pogubno zajedno sa pšenicom sijati kukolj – oci su ga učvrstili raznim dopunama, riječima i odredbama. Nezakoniti su brak odvojili od zakonitoga, odbacivši ga, a one koji su već po prirodnoj potrebi sjedinjenja prionuli uz takav način života opomenuli su i poučili da se rastanu od svojih supružnika i potpuno se odvrate od takve zajednice.
U davnini je Izraelu, koji je kao pečat Božji primio obrezanje, bilo određeno da se svaki rod nastanjuje na području svojega plemena. Zakonodavac je zabranjivao ženidbu, odnosno miješanje, s pripadnicima drugih naroda. Zapovijedao je da se svako pleme povezuje sa svojim plemenom, pri čemu nije bilo zabranjeno da se ženidbene veze šire i isprepliću unutar toga okvira.
No otkako smo milošću Onoga koji nas je primio i posinio postali poseban Božji narod iz svih naroda, te prema riječima proroka radosno zapljeskali rukama, svi smo postali novi Izrael. On je sve pomirio i okupio u jedno te nas privodi k sebi u ljubavi, želeći da budemo sjedinjeni jedni s drugima. Zato je bračnom putu zatvorio prolaz prema unutarnjim vratima, odnosno prema krvnom srodstvu, a otvorio sve vanjske putove onima koji žive po svoj zemlji. Tako se onima koji žele stupiti u brak otvorio cijeli svijet, dok je put koji vodi prema ženidbi među srodnicima božanskim zakonima zapriječen i zatvoren.
Nezakonite su brakove oni koji su sastavili zakone jedne izričito imenovali, a druge su, smatrajući ih tolikom nečistoćom da ih nije dostojno ni spomenuti, prešutjeli, skrbeći se na svaki način za čistoću i ne želeći ni jezik okaljati njihovim spominjanjem. U tome im pomaže i veliki apostol Pavao govoreći: „Blud i svaka nečistoća neka se ni ne spominju među vama, kao što dolikuje svetima.” Tim imenom – nečistoća – označuje svaki nezakoniti brak i svako oskvrnuće.
Kako zbog te šutnje vlast ne bi u potpunosti pripala sladostrasnicima, zakon im ne dopušta da olako posežu ni za onim što je inače dopušteno u braku. Što, dakle, kaže? U pitanjima braka ne treba gledati samo ono što je dopušteno, nego i ono što je dolično. Tako su božanstveni oci ustanovili kanone, a zakonodavci zakone, radi očuvanja neokaljane i posve bezgrješne naravi.
Ali silni protivnik, teško savladiv i opasan, naoružan za borbu protiv nas i za nečuveno razaranje duša, nakon mnogih drugih napada kojima je već više puta rušio bračnu čast, uveo je još bestidnije zlo. Potajno je proširio običaj da se nimalo ne smatra neprikladnim ako dva brata uzmu za žene dvije sestrične; i to se čini javno, bez zabrane i uz svete molitve. Isto tako, da se dva bratića ožene dvjema sestrama; ili da se ujak i nećak ožene dvjema sestrama; ili, obratno, da dvojica braće uzmu tetu i njezinu nećakinju; ili da ujak i nećak uzmu dvije sestrične. To se zlo, prikrivajući se, izruguje samoj naravi i nasrće na čast braka.
Stoga je naša poniznost, ožalošćena zbog takvih nezakonitih brakova, nakon vijećanja sa svetim saborom bogoljubivih metropolita i nadbiskupa te u strahu od strašne prijetnje budućega Suda koja je izrečena učiteljima koji ne upozoravaju narod na mač što dolazi, zaključila da je bolje pronaći lijek protiv takvoga zla. Onima koji su već pali u takve veze neka rastava bude lijek za njihov grijeh, a drugima neka to bude zaštita da ne počine isto.
Stoga od sada zapovijedam da se nitko ubuduće ne usudi činiti takvo podmuklo djelo u pogledu brakova, nepravedno i prijevarno prema onima koji su iste krvi. Takvi postupci nisu samo nepravda prema krvnim srodnicima, nego i otvoreni rat protiv same prirode, jer se na nedopušten način međusobno miješaju.
Odavde se može još jasnije naučiti i razmotriti:
Sveti i veliki Bazilije, ispitujući dubine duhovne mudrosti i bogoslovski glas, kratkim riječima daje spoznaju o nekakvom nezakonitom braku, pri čemu lako razlikuje nezakonite brakove od zakonitih, govoreći:
„U njima se miješa srodstvo, u ovim nezakonitim brakovima.”
Kako, dakle, u takvim brakovima nazvati one koji nastaju iz njih? Onaj koji se naziva bratom, po istome se naziva i bratom i šurjakom; a žena koja se s njim sjedinila jest i njegova sestrična, a istodobno i jetrva. Djeca koja se od njih rode – kojim srodstvom treba da se nazivaju? Po ocu bi im pripadao naziv drugoga stupnja, pa bi se nazivali sestričnama ili bratićima; po majci trećim stupnjem. Ipak, pravednije ih je nazvati bratićima i sestričnama drugoga stupnja. Već i neprikladno miješanje naziva u nezakonitom braku jasnije pokazuje prijestup zakona, prema riječima našega svetoga oca Bazilija.
No strasti pomaže netko tko joj se protivi govoreći kao da pita:
„Zašto nijedan pisani zakon nije izričito zabranio i rekao da braća ne smiju uzimati svoje sestrične za žene? I zašto se protiviš običaju kojemu toliko dugo vrijeme njegova prakticiranja daje potporu? Zar izvrćući slova i zlonamjernim slušanjem ne prisvajaš stvar i ne činiš krivim ono što po zakonu nije krivo?”
Ali ne ja – Bazilije razotkriva grijeh Duhom, postavljajući od davnine zakon o ovome. Njegov je zakon i glas Crkve, objava Riječi, ploče napisane od Boga i utisnute Božjim prstom. Onaj koji za ovo traži drugoga zakonodavca, ne znam čuva li takav čistoću onako kako bi je trebao čuvati.
Čak i kad bismo dopustili da o ovoj stvari ne postoji nikakav zapis ni jednoga svetog oca, ipak ne bi bilo prikladno poželjeti nanijeti ovu bolest Crkvi, da ne postanemo oni koji raspravljaju protiv suda. Jer oni koji su postavili zakon o čistoći kaznili su preljub žene i nasilje nad djevojkom, ali nisu dodali da otac treba biti kažnjen ako se pokaže da je počinio nasilje nad vlastitom kćeri. Ne znači li to da je nešto dopušteno samo zato što je neki manji grijeh, koji se dogodio, zapisan kao kažnjiv?
Ako nešto nije zabranjeno zakonima, tko bi se ipak lako usudio to učiniti? Ili bi se netko drznuo učiniti takvo djelo samo zato što nije zapisano? Zar to ne bi rekao nitko razuman? Kada je nešto ostavljeno u šutnji, ta šutnja ne daje pravo da se netko drsko ruga prirodi.
Tako ni ovo što je možda negdje prešućeno nitko nema pravo nekažnjeno činiti. A još više nama koji smo kršćani i znamo, prema riječima apostola Pavla, da „prolazi obličje ovoga svijeta” i da „oni koji imaju žene budu kao oni koji ih nemaju”, nije ostavljeno bez zabrane, nego je upravo njegovom riječju postalo zabranjeno.
Ne treba, kaže on, u braku gledati samo ono što je zapovjeđeno, nego ono što je prikladno. I sveti veliki Bazilije, kao što smo već spomenuli, kaže:
„Nezakonit je brak među onima kod kojih se miješaju nazivi srodstva.”
Kao što se oni koji se sjedinjuju brakom povezuju tako da od tada više ne poznaju razdvajanje, nego se oba tijela smatraju jednim – jer je rečeno: „Bit će oboje jedno tijelo” – tako se i oni koji su bliski po rodu, slijedeći jedan drugoga, umjesto srodstvom, sjedinjuju brakom i sabiru u jednu krv i bliskost srodstva.
Zato se oni moraju stidjeti i bojati grešnoga bračnog miješanja i povezivanja među sobom. Nije prikladno ulaziti k bilo kome tko nam je blizak po tijelu, radi miješanja i spajanja roda.
U naše dane ono što je sa svih strana potvrđeno kao nezakonito pravilima i zakonima sada se naziva „prešućenim”, kako bi se zbog toga smatralo da ne podliježe osudi.
O vremenu koje navodno pomaže strasti prikladno je reći ovo: onima koji žele činiti sramotna djela i živjeti nečistim životom vrijeme ne pruža nikakvu pomoć. Jer ni preljubnici, ni kradljivci, ni oni koji potkopavaju zidove, niti oni koji na neki drugi način čine nepravdu, ako budu uhvaćeni u takvom zlu, neće za svoje opravdanje moći pokazati one koji isto čine već dugo vremena.
Ako ih podvrgneš makar i maloj kazni, pri ispitivanju krivica koje su sada počinili pojavit će se i one kojima su zgriješili ranije.
Kao što je čast bilo prije sramote, i kao što nakon dobra ništa drugo nije dobitak, i kao što je bogatstvo uvijek bolje od siromaštva, tako je i u pitanju braka bolje govoriti o čistoći nego posezati za bezakonjem, opravdavajući se vremenom.
Tko je taj koji je imao vrijeme kao zlu pomoćnicu i koji se dugotrajnim trajanjem prilijepio uz ono što vodi propasti duša? Tko su ti koji tvrde da su nezakoniti brakovi doista dopušteni?
Brakovi u uspravnoj i silaznoj liniji, kako kaže zakon, zabranjeni su bez iznimke. Od bočnih srodnika zabranjeni su brakovi braće, sestrične i bratića, te same djece koja od njih nastaju.
Zar nije neki stupanj srodstva nastao miješanjem krvi koja se potpuno isprepliće sama sa sobom, kada se zbog bračne zajednice dvaju braće ili dviju sestara miješa krv, prije nego što se razriješi od ranije isprepletenog krvnog roda?
Uz ovo treba reći i to da je za osudu svako djelo i stvar koja nije dostojna da bude prihvaćena, a ipak prijeđe u čin. Udio u pohvali ima onaj koji to ne čini, a krivnja pada na one koji to žele činiti. Neka nitko nema prostora govoriti: „Takav brak nije za osudu.”
Ne samo da je za osudu, nego ako netko negdje pažljivo ispita i razmotri, u tome će pronaći ranu većega grijeha i zlo pogubnije od drugih. I neka nas ne zbuni prije nego što netko kaže: „Veliki su brodovi malih nepravdi”, to jest, male nepravde nose teške posljedice.
Gnjev je manje zlo od ubojstva. Jer kada je netko lako svladan tom strašću, ipak će ponekad i udariti. A zatim, kako vrijeme prolazi, lako će pronaći priliku i za ubojstvo. Gledati očima na sve što postoji nije po sebi zabranjeno od prirode. Ali ako netko ne stavi uzde svojemu pogledu, najprije će vidjevši nešto neprilično tome se zadiviti, a zatim će iz divljenja poželjeti to. Kako vrijeme bude prolazilo, udaljivši se od upravljanja razumom, bit će zarobljen strašću.
Vidiš li kako mali grijesi uvijek postaju uzrok velikima i vrata najpogubnijemu zlu, kojemu su oni izvor? Zato se zbog njih više nego zbog drugih izriče sud. Od njih Gospodin zapovijeda da se čuvamo više nego od velikih grijeha. Jer rečeno je: „Ne čini preljuba.” A ja vam kažem: „Ne poželite ga uopće.” I napisano je: „Oko za oko i zub za zub.” A ja vam kažem: „Ne gnjeviti se ni u početku.”
Ako su, dakle, dvije sestrične uzete od dvojice braće, oni su jednom udicom uhvaćeni i stupili su na put koji vodi u propast. Sve se time uredilo za primanje većega zla; odsijecajući manji grijeh, bit će sačuvani od nekoga većega.
Oni koji to svjesno čine na svaki su način dostojni gorke osude i kazne. Onaj koji ovo promatra i ispituje one koji se skrivaju u kutovima neće pronaći da su bez strasti oni koji nasrću na takve brakove. Oni su vezani nekim lancima strasti i pred njima se prostiru ničice.
Imajući ili slavu roda i oholost položaja, ili bogatstvo muža, ili sjaj njegove dobrote koja se širi po cijeloj zemlji, a ne noseći nikakav drugi porok, oni odbacuju zakoniti brak i okreću se bezakonju.
Zbog njih, kaže se, dolazi gnjev Božji na sinove protivljenja; zbog njih su mnogi nemoćni i mnogi slabi; zbog njih dolaze strašni strahovi, potresi, ljuljanje temelja zemlje i rušenje građevina po gradovima. Također strašne suše, napadi bolesti na tijela, ustanci neprijatelja, smrtonosne gladi i propasti koje proždiru svaki uzrast, a mi niotkuda ne primamo utjehu.
Takvim ljudima naša poniznost, sjedeći zajedno sa saborom bogoljubivih metropolita i nadbiskupa i boreći se protiv napasti, želi zadati dugotrajnu pouku. Želeći izbaviti od nečistoga, nepriličnoga i nečasnoga braka izabrani Kristov narod, zapovijeda da od sada nadalje takvom braku nema mjesta među kršćanima i da ga nitko nikada ne čini.
Poučavamo sve zajedno, vlašću Presvetoga Duha, očinski i pastirski zapovijedajući, da nitko među svima – bio on kakvoga god položaja, na vlasti ili veoma bogat, bilo da pripada velikima ili običnim ljudima – od sada ne stupi u takav brak.
Ako netko od sada, ne držeći ni do čega što je ovdje zapovjeđeno, sklopi takav brak ili svoju djecu da u takav brak, taj će od Crkve biti isključen sve dane svojega života. I neće biti primljen u pokajanje dok ne raskine taj brak, čak i ako iz njega bude imao djecu.
Prezbiter koji izmoli molitve nad takvim brakom neka bude podvrgnut potpunom svrgnuću.
Zbog toga je i ova zapovijed bila izložena i zapečaćena u riznici knjiga Božje Riječi Mudrosti, to jest u Svetoj Sofiji, kao spomen na ono što se dogodilo, mjeseca veljače, 21. dana, desetoga indikta, godine 6505.
Ako bi netko poželio da zakonitim brakom uzme za ženu kćer svojega drugog bratića, jasno je da bi izabrao onu s kojom je u sedmom stupnju srodstva. Ako želiš izbrojiti stupnjeve, reci ovako:
„Mene rodi Pavao, a Pavla rodi Marko, a Marka Petar. Ova tri rođenja čine tri stupnja. Taj isti Petar rodi i Jakova, brata Markova. Jakov rodi Mateja, prvog bratića mojega oca Pavla. Matej rodi Leonta, mojega drugog bratića. Leontova kći Marija, koju želim uzeti, jest mi sedmog stupnja. Prethodno sam nabrojio tri, a nakon tri slijedila su još četiri, jednaka onima prethodno spomenutim rođenjima“ (tri i četiri – sedam stupnjeva).
Opet, Petar želi uzeti sebi za ženu Mariju, koja je kći Teodotijina, prvog bratića Teofana koji je uzeo Irenu, Petrovu sestru. Jasno je da je Marija Petru sedmog stupnja, ne po krvnom srodstvu, nego po tazbini.
Tazbina je, kako se prema zakonu smatra, srodstvo s osobama koje nam se kroz brak pridružuju; ona je prijateljstvo, uz krvno srodstvo. Tazbina, odnosno prijateljstvo, mnogo je slabija od srodstva: ondje je srodstvo po krvi, a ovdje po povezivanju, odnosno po brakovima. Tako, iako su prema broju stupnjevi jednaki za obje osobe — jer i jedan i drugi su sedmog stupnja — ipak se prema bliskosti veoma razlikuju.
I dok kod krvnog srodstva zakon prihvaća osmi stupanj za bračnu zajednicu, dotle se sedmi stupanj po krvi niti ubraja među dopuštene brakove, niti se dodaje zabranjenima. Ako netko želi ispravno postupati, toga se treba pridržavati.
Kod tazbine, odnosno prijateljstva, dopušta se uzimanje u braku do sedmog stupnja, jer se ono smatra jednako vrijednim kao osmi stupanj po krvnom srodstvu. Jer ono po broju ne doseže u potpunosti ono što je kod krvnog srodstva snažnije.
I blaženo upokojeni patrijarh Sisinije sastavio je spis kojim je zabrana išla samo do toga, da se dva prva bratića ne bi sjedinjavala s dvjema sestrama.
Rijel je došla do tu  i dalje nije išla. Ovaj brak je i inače bez prigovora, jer nije zabranjen ni u svitku.
Lambudije iz područja Hrizopolja, koje je pod tvojom upravom, bogoljupče, ispričao nam je kako se povezao bračnom zajednicom s Anom, drugom sestričnom svoje majke Teodotije. Mnogo prije toga vjenčao se s njom i pitao je li takav brak dopušten ili nije.
Saznao je, dakle, da se onaj koji se zakonitim brakom sjedini s drugom sestričnom svoje majke ne rastavlja od svoje žene, ako je takav brak doista ranije sklopljen. Zapreke se određuju i samome njemu i onoj koja se s njim sjedinila.
Tako ti i pišem, obraćajući se tvome svećenstvu. Ispitaj ima li on doista onaj stupanj srodstva koji je ispričao i je li brak ranije sklopljen; i ako ustanoviš da je istina ono što tvrdi, dopusti im da na taj način žive, to jest da ostanu nerazdvojni.
Naložit ćeš mu samome, kao i onoj koja se s njim sjedinila, ovu pokoru: dvije pune godine neka ne jedu meso, srijedom i petkom neka ne kušaju vino, a neka budu dionici Svetoga Pričešća samo na Gospodnje blagdane.
Znaj da se takav brak prije sklapanja ne dopušta; ali nakon što je sklopljen, ne raskida se, nego se podvrgava pokori.
U isto vrijeme obveži sve ljude koji su pod tvojom skrbi da, kada treba doći do sklapanja braka, a među njima postoji neka važna nesuglasica, nikako bez tvoga dopuštenja ništa ne čine, nego da o takvoj stvari obavijeste tvoju bogoljubivost. Tako ili ćeš ti riješiti nedoumicu, ili ako se oni prepiru, obavijesti nas, i od tada ćeš imati razrješenje.
Treba znati da, ako su jedno s drugim u sedmom stupnju — ali sada po tazbini, odnosno po odnosu nastalom ženidbenim srodstvom (prijateljstvom) — mogu se sjediniti brakom. Iste takve pokore, koje su spomenute u ovoj odluci, treba primjenjivati i na njima, osim što samo jednu godinu ne trebaju jesti meso.
Petar, koji nosi prezime Vombila, podrijetlom iz Helade, dijete u Gospodinu, obavijestio je našu poniznost o braku koji nije dopušten po zakonu. Reče: „Za moje odsutnosti, taj Nikita, kojemu je nadimak Halkuc, uze u svoj dom moju ženu Kaliju i kćer Micu, vjenča se i poveza moju kćer Micu s Leontom, sinom Antima protospatara.”
Nastavljajući o ovome, on moli da se raskine takvo nezakonito bračno sjedinjenje. Zbog toga pišem tvojoj čestitosti. Treba pomno ispitati razlog ovome i, ako je bez suglasnosti ovoga koji nam se obratio netko uzeo u brak njegovu kćer, a ni prije ni poslije on nije pristao na sklapanje tog braka, nego se neprestano oglašava negodujući, tada treba odvojiti njegovu kćer, koja je pod njegovom vlašću, od onoga koji se s njom nedopušteno sjedinio.
Takvom načinu sklapanja braka protive se zakoni i oni ga odbacuju te ga ne smatraju brakom, kao što i tvoja razboritost zna. I sveti kanoni ga udaljuju od bračnog života, jer je Bazilije Veliki, jedan od božanstvenih otaca, takav brak nazvao ničim drugim nego bludom.
Zakon kaže: „Nema braka ako se ne suglase roditelji onih koji se sjedinjuju, a koji su pod njihovom vlašću.” Više je puta objavljeno da se brak sklopljen bez odobrenja roditelja pod čijom su vlašću neka djeca nalaze, ni u čemu ne smatra valjanim.
Veliki Bazilije negdje kaže: „Djevojke koje se udaju bez odobrenja roditelja čine blud. Ako se roditelji pomire s time, smatra se da je ono što se dogodilo izliječeno. One se ne primaju odmah u sveto zajedništvo, nego primaju zabranu na tri godine.”
Na drugome mjestu govori da su brakovi sklopljeni bez dopuštenja gospodara bludništvo, ali ako gospodari dopuste zajednički život, tada brak dobiva potvrdu.
Dobro je podsjetiti tvoju premudrost i na ono što zakon dopušta: ako tijekom tri godine nije poznato gdje se otac nalazi, je li živ ili mrtav, njegova djeca oba spola mogu se ženiti i udavati. Ako se prije isteka tri godine djeca zarobljenog ili odsutnog čovjeka negdje vjenčaju i pokaže se da je ocu po volji osoba s kojom su se sjedinili u braku, brak biva valjan.
Ako se pokaže da je i s Petrom bilo tako, odnosno da je otišao i nije bilo poznato gdje prebiva niti je li živ ili mrtav, te ako se utvrdi da stvar tako stoji, tada prema sili zakona treba okončati zahtjev.
Tvojoj velikoj učenosti nije skriveno ni ono što zakon govori:
„Ako se nekom roditelju, koji želi svoju kćer ili unuku dati mužu i uz nju dati miraz prema mogućnostima svoje imovine, dogodi da se ona ne složi s time, nego izabere sramotan život, dopušteno je ocu da je ostavi bez nasljedstva.”
Ako kći bude u dobi od dvadeset i pet godina, a roditelji zakasne dati je mužu, pa joj se zbog toga dogodi da zgriješi svojim tijelom, to se neće smatrati njezinom sramotom, jer se smatra da nije zgriješila svojom krivnjom, nego krivnjom roditelja. Treba ispitati nije li i Petrova kći bila starija od dvadeset i pet godina. Tada, ako je nešto učinila bez dopuštenja svojega oca, neće biti osuđena.
Ako se ništa od toga nije dogodilo, nego se Petrova kći, koja je pod vlašću svojega oca, prema cijelome zakonu udala bez dopuštenja svojega oca, tada ne samo da tvoja čestitost treba razdvojiti one koji su se sjedinili, nego treba i optužiti one koji su tome pomogli, te predati biskupu prezbitera onoga mjesta koji se usudio da ih vjenča, kako bi primio kaznu razmjernu svojoj drskosti.
Ako je neka imovina, kako je spomenuti Petar ispričao, prenesena iz njegova doma od strane onoga koji je njegovu kćer uzeo u svoj dom, tu imovinu treba uzeti i vratiti njemu. Također treba zahtijevati i naknadu za oduzimanje djevičanstva prema odredbi zakona, te tome dodati iznos za štetu nanesenu djevojčinoj časti.
Pri predsjedanju preuzvišenog i ekumenskog patrijarha Aleksija, te uz bogoljubive metropolite koji su sjedili s njime s desne strane u crkvenim palačama: Nikitu Ankirskog, Konstantina Patarskog, Lavrentija Dračkog, Konstantina Honskog, ustade Ivan Kuvikularije, podrijetlom iz Euripa, i iznese ovu molbu:
„Juraj i Nikola dva su brata. Jurjeva kći jest Teodotija, a Nikolina Jelena. Nadalje, Teodotijin sin jest Dmitrije, a Jelenin Bazilije. Dmitrijeva kći Teodotija sklopila je brak s Bazilijem te pita je li taj brak zakonit ili nije, budući da su Bazilije i Teodotija u sedmom stupnju srodstva.“
Zakon dopušta sklapanje braka onima koji su međusobno u osmom stupnju srodstva, a zabranjuje ga onima koji su u šestom stupnju. Za one koji su u sedmom stupnju ne propisuje ni dopuštenje ni zabranu. Zbog mnogih rasprava koje su se oko toga pojavile, bilo je određeno da se takav brak ne smije sklopiti ako još nije sklopljen; ako je, međutim, već sklopljen, neka se ne razvrgava. Onima koji su tako stupili u brak treba izreći zabrane.
Također je, povodom toga slučaja, bilo zapovjeđeno da se ponovno sastavi biskupska gramata upućena Leontu, bogoljubivom metropolitu atenskom i sinđelu.
Mnogo se puta moramo čuditi onim ljudima: koje to božanske ili ljudske zakone izvršavaju i kako ih uopće razumiju, kad postavljaju pitanja o brakovima na koje se ne odnosi nikakva zabrana, koji su od davnine bili prihvaćeni i oko kojih nije bilo nikakve rasprave, kao da su izgubili svako milosrđe i razboritost. Jer su pokušali rastaviti i razvrgnuti brak ljudi koji su, jednostavno rečeno, djeca različitih roditelja među kojima ne postoji nikakvo srodstvo, koji su se sjedinili svetim molitvama (tj. ženidbom) i već dobili djecu. To je učinjeno po zapovijedi dvojice metropolita, koje bi čak trebalo zajedno svrgnuti iz njihova čina, jer su zapovjedili takvo bezakonje.
Da bi bilo jasnije o čemu govorimo, navest ćemo sama imena spomenutih osoba.
Dmitrije i Ivan, kažu, dva su brata. Iz drugoga roda Marija i Nikola brat su i sestra. Marija je s Ivanom sklopila zakonit brak. Nakon njihova vjenčanja Marijin brat Nikola, prema svjedočanstvu zakona, Dmitrija ni u kojem slučaju nije nazivao svojtom, jer zakon svojtom smatra samo roditelje bračnih drugova i njihove uzlazne srodnike. Ako pak netko, ne držeći se ustaljenoga običaja, želi i ove nazvati tim imenom, neka razmisli kako će tada nazvati njihove potomke.
Dmitrije je dobio kćer Mariju, a Nikola sina Plotina. Kako će netko nazvati njih dvoje? Jesu li međusobno prvi rođaci? Ili drugi rođaci? Njihovi roditelji nisu ni braća ni bratići, nego je jedan drugome stric, a drugi nećak. Nitko im ne može dati nikakav naziv srodstva niti izmisliti kakvo novo ime, kao da su „psimačke” ili „kozojeleni”. Oni koji ih čine nečim neobičnim, premda ih priroda uopće ne poznaje kao rođake i nije im dala ni najjednostavniji naziv srodstva, pokušali su ih, nakon što su već dobili djecu, rastaviti i njihov brak proglasiti zabranjenim, ne pozivajući se na zakon ni na ono što su sama pravila odredila, nego služeći se grubim nasiljem i pravim mučenjem.
Ako netko želi priznati istinu, postupali su revnije čak i od onih koji su prihvatili manihejsku herezu, jer i oni razaraju zakonite brakove prezirući ih. A budući da oba postupka proizlaze iz istoga zla – dopuštati zabranjene brakove i zabranjivati one koji nisu zabranjeni – upravo se to zamalo dogodilo i sada.
Oholima priliči i činiti i govoriti svašta, da Bog nije, svojom velikom brigom i mudrošću, postavio našega dalekovidnog oca i zajedničkog gospodara za suca sveopćim Crkvama radi obnove svetih zakona i pravila te saborskim razmatranjem razjasnio ovo pitanje.
No nalazimo da se sada govori kako je stric uzeo tetku, a nećak sestričnu.
Od tada su se suci i njihovi pomoćnici kolebali, nastojeći razlučiti stvar vještinom govorništva i mudrošću riječi ili pak jednostavno presuditi prema vlastitom nahođenju i nagađanju. Ne znam jesu li uopće znali govoriti o tome, premda su se time silno ponosili i oko toga mnogo trudili.
„Stric je uzeo tetku”, to jest Ivan je uzeo Mariju, koja je doista Plotinova tetka, jer je on dijete njezina brata. Takav je odnos i danas među nama bez grijeha. A zatim kažu: „nećak je uzeo sestričnu”, to jest Marijin bratić Plotin. Ali čiju je sestričnu uzeo? Ako je uzeo Marijinu sestričnu, to je najveće zlo, jer je zabranjeno i božanskim kanonima. Oženiti vlastitu sestričnu i za nas je veoma nečisto i odbačeno te dostojno svake kazne. Ali ako je uzeo kćer Ivanovog brata, sjedinjujući se s Marijom, takav brak ne zabranjuje nijedno pravilo.
OVDJE JE POUZDANA PODJELA ZABRANJENIH I ZAKONITIH BRAKOVA
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ovaj je brak zabranjen. Mihael i Ana međusobno su u drugom stupnju krvnog srodstva.
Ako te netko upita u kojem je stupnju srodstva tvoj brat prema tebi, reci: u drugom. Kako? Popni se do oca i reci: „Mihaela je rodio Radin“ – to jedno rođenje čini jedan stupanj. Zatim, budući da si pronašao osobu koja je uzrok rođenja, odnosno Radina, spusti se do Mihaelove sestre i reci da je taj isti Radin rodio Anu – ta dva rođenja čine dva stupnja.
Nije li, dakle, pravedno da je zabranjen brak osoba koje su međusobno u drugom stupnju krvnog srodstva?
Štoviše, neka se zna da, čak i ako ima pedesetoro braće i sestara, svi su oni međusobno u drugom stupnju krvnog srodstva.
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — tetka Ivanova
Bratanac Anin
Zabranjen je ovaj brak u kojemu su osobe međusobno u trećem stupnju krvnog srodstva. Treba se uspeti do Ivanova oca i ovako reći:
„Ivana je rodio Mihael. To jedno rođenje čini jedan stupanj. Mihaela je rodio Radin, i ta dva rođenja čine dva stupnja. Taj isti Radin rodio je Anu, Ivanovu tetku. Ta tri rođenja tvore tri stupnja.“
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — prvi bratić Marijin / prva sestrična Ivanova — Marija
Zabranjeni brak. Ako te netko upita: „Prvi rođak, kojeg ti je stupnja?”, reci: „Četvrtoga.”
Tako uzlazi do oca Ivanova i reci ovako:
„Ivana rodi Mihael. Ovo jedno rođenje čini jedan stupanj. Mihaela rodi Radin, i ova dva rođenja načiniše dva stupnja. Taj isti Radin rodi Anu, i ova tri rođenja čine tri stupnja. Ana rodi Mariju, i ova četiri rođenja čine četiri stupnja.“
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — prvi bratić Marijin / prva sestrična Ivanova — Marija
Pavao — bratanac Marijin / tetka pavlova — Marija
Zabranjeni brak. Jedno s drugim su u petom stupnju (srodstva). Moraš uzlaziti prema Pavlovom ocu i govoriti ovako:
„Pavla rodi Ivan; ovo jedno rođenje čini jedan stupanj. Ivana rodi Mihael; ova dva rođenja čine dva stupnja. Mihaela rodi Radin; ova tri rođenja stvoriše tri stupnja. Taj isti Radin rodi Anu; ova četiri rođenja stvoriše četiri stupnja. Ana rodi Mariju; ovih pet rođenja stvoriše pet stupnjeva.“
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — prvi bratić Marijin / prva sestrična Ivanova — Marija
Pavao — drugi bratić Barbarin/ druga sestrična Pavlova — Barbara
Petar
O ovom braku — koji je zasigurno između Petra i Barbare — budući da Petar potječe iz iste loze roda Radinova kao i Barbara, a nisu međusobno u srodstvu sedmoga stupnja preko svojte, odnosno ne po tazbini, o ovom dakle braku zakoni šute.
Od patrijarha Aleksija i svetoga sabora koji se tada kod njega okupio, on bi bio i zabranjen i nezabranjen. Zabranjen je, dakle, prije nego što se dogodi i sklopi. Kada se sklopi i nastane, ne rastavljaju se oni koji su se sjedinili. Na njih se ipak nalažu zapreke.
Da kažemo koji stupanj imaju Petar i Barbara: sedmi. Budući da Petra rodi Pavao, ovo jedno rođenje čini jedan stupanj. Pavla rodi Ivan, i ova dva rođenja čine dva stupnja. Ivana rodi Mihael, i ova tri rođenja načiniše tri stupnja. Mihaela rodi Radin, i ova četiri rođenja čine četiri stupnja. Taj isti Radin rodi Anu; ovih pet rođenja čine pet stupnjeva. Ana rodi Mariju; ovih šest rođenja čine šest stupnjeva. Marija rodi Barbaru, i ovih sedam rođenja načiniše sedam stupnjeva.
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — prvi bratić Marijin / prva sestrična Ivanova — Marija
Pavao — drugi bratić Barbarin/ druga sestrična Pavlova — Barbara
Petar — treći bratić Marijin/ treća sestrična Petrova — Marija
Ovaj brak nije zabranjen, nego je štoviše dopušten, kao i oni koji iz tog potomstva nastaju.
Pogledajmo nadalje i brakove po tazbini.
RAZLIKOVANJE ZABRANJENIH I DOZVOLJENIH BRAKOVA, KOJE NIJE OD (SRODSTVA) KOJE POSTOJI, VEĆ OD SKLOPLJENOG BRAKA TJ. PRIJATELJSTVA
JEDAN ROD PRIJATELJA
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
DRUGI ROD PRIJATELJA
Sklir
Marija — brat / sestra — Roman
Pogledajmo koji je od ovih brakova bio prvi. Ako je najprije Mihael, Radinov sin, uzeo Mariju, Sklirovu kćer, ili ako je Anu, Radinovu kćer, uzeo Roman, Sklirov sin, neka se taj prvi brak ne dira i neka ostane nerastavljen. A onaj koji je nakon njega uslijedio, ako još nije sklopljen, neka bude zabranjen. Ako je već bio sklopljen, neka se rastavi.
Budući da su njih dvoje, kao što znaš, brat i sestra koji potječu od Radina, jedno prema drugome u drugom stupnju srodstva, a tako su i oni koji potječu od Sklirа drugi stupanj, nalazi se da su od oba roda u četvrtom stupnju srodstva, i (taj brak) je zabranjen.
JEDAN ROD PRIJATELJA
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
DRUGI ROD PRIJATELJA
Sklir
Marija — brat / sestra — Roman
Ivan
Također, zapazi i ove brakove, pa onaj koji je nastao ranije ostavi neka ostane, a onaj koji je poslije njega nastao razriješi. Ako još nije sklopljen, nego tek treba biti, neka bude zabranjen.
Jer je Mihael s Anom u drugom stupnju, a Marija s Ivanom u trećem stupnju; tako se nalazi da oba roda zajedno čine peti stupanj, i to je zabranjeno.
JEDAN ROD PRIJATELJA
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
DRUGI ROD PRIJATELJA
Sklir
Marija — brat / sestra — Roman
Marko— prvi bratić Marijin / prva sestrična Markova— Marija
Pogledajmo i ove brakove, pa onaj koji je ranije nastao ostavi neka postoji neraskidivo. Onaj koji je nastao poslije njega rastavi; ako još nije sklopljen, zabrani da bude.
Mihael i Ana, dakle, koji su brat i sestra i koji su međusobno u drugom stupnju, povezani su s Marijom i Markom, koji su jedno drugome prvi bratići i koji su međusobno u četvrtom stupnju svoga roda.
Takvi brakovi bijahu sklapani prije Spisa preosvećenog Sisininija, patrijarha, i tada okupljenog sabora. Nakon izlaganja Spisa bili su zabranjeni, budući da oba roda zajedno čine šest stupnjeva.
JEDAN ROD PRIJATELJA
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — prvi bratić Marijin / prva sestrična Ivanova — Marija
DRUGI ROD PRIJATELJA
Sklir
Marija — brat / sestra — Roman
Marko— prvi bratić Marijin / prva sestrična Markova— Marija
Toma
Kod tazbinskog srodstva, odnosno srodstva nastalog ženidbom, sedmi stupanj se ne smatra zaprekom za sklapanje braka te se onima koji su sklopili takav brak ne izriču kanonske zabrane.
JEDAN ROD PRIJATELJA
Radin
Mihael — brat / sestra — Ana
Ivan — prvi bratić  — Pavao
DRUGI ROD PRIJATELJA
Sklir
Marija — brat / sestra — Roman
Ana — prva sestrična — Marta
Elizabeta
Također, i u ovom slučaju prvi sklopljeni brak treba ostaviti nerazriješenim. Kasnije sklopljeni brak treba razvrgnuti, bez obzira na to što je riječ o sedmom stupnju tazbinskog srodstva. Budući da je Elizabeta Marijina unuka, nedolično je i sramotno da se dva prva bratića ožene bakom i unukom, zbog zakona koji nalaže da se gleda ono što je po naravi pravedno i pristojno, kao i zbog miješanja srodničkih odnosa. Jer ako bi se to dogodilo, pomiješali bi se srodnički nazivi: Elizabeta bi Mariji istodobno bila i unuka i jetrva, što je zlo i neprilično. A ako bi se dogodilo da oba bračna para imaju djecu, ona bi po očevima bila drugi bratići, a po majkama bi bila u odnosu tetke i nećakinje.
JEDAN ROD PRIJATELJA
Radin
Mihael — brat / sestra — Marija
Ivan — prvi bratić Anin/ prva sestrična Ivanova — Ana
Marta — druga sestrična — Barbara
DRUGI ROD PRIJATELJA
Sklir
Petar — brat / sestra — Marija
I ovaj drugi brak također je veoma zao i nezakonit; naiđeš li na takav, razvrgni ga. Kako ne bi bilo nezakonito da Petar, koji je nekoć bio muž Barbare i Marijin zet, nakon što je brak s Barbarom prestao, bilo njezinom smrću bilo razvodom, sada postane muž ove Marte?
Neka se zna da nitko ne može oženiti pastorčad svoje žene ni svoju snahu. Pastorčad je, dakle, kći moje žene iz njezina drugog braka, kao i njezina unuka i praunuka. Snaha je žena moga sina, kao i moga unuka i praunuka. Ne mogu oženiti ni kćer svoje žene koju je ona rodila nakon što se rastala od mene, ni svoju punicu, ni svoju maćehu, jer ona ima položaj moje majke. Isto tako, nije dopušteno oženiti zaručnicu svoga oca ili svoga brata, premda im one nisu bile žene: prva ima položaj moje maćehe, a druga moje snahe.
Posvojeni sin, čak i ako je postao pravno samostalan, ne može stupiti u brak s bivšom ženom svoga posvojitelja. Isto tako, ni posvojitelj ne može oženiti ženu svoga posvojenika kojega je učinio pravno samostalnim. Premda je posvojenje prestalo i premda se ne odnosi na njegovo krvno srodstvo, prva ima položaj maćehe, a druga položaj snahe, jer je nekoć bila snaha posvojitelju.
Ovime se, uz Božju pomoć, završava razlaganje o dopuštenim i zabranjenim brakovima.