1.Pitanje: Iz našega samostana, bogoljubivi vladiko, mnogo prije ovoga naše je nedostojanstvo poslalo vašoj svetosti jednoga brata, kako bi pisanim putem upitao o nekim pitanjima koja su nam potrebna. Kada se vratio, pokazao nam je bilješke koje smo sastavili za vašu svetost i odgovore koji su napisani na drugoj strani, a ovdje stoji:
Da ne treba razrješavati post srijedom i petkom ako je spomen nekoga svetoga ili nekoga Apostola, nego samo na Gospodnje blagdane;
da monasi kojima nije dopušteno ono što pripada svetom činu ne trebaju ulaziti u sveti oltar, jer monah ima čin čitača;
i da treba držati određene postove, to jest srijedu i petak, i samu Pedesetnicu, i dvanaest dana, osim Svijetlih velikih dana;
da se ne treba klečati subotom i da se ne treba zanemarivati post od početka kolovoza do petnaestoga dana istoga mjeseca.
Zbog toga smo došli u nedoumicu: laže li monah ili ste možda vi učinili pogrešku? Zato smo sada i napisali vašoj svetosti kako bismo o ovome pouzdanije saznali.
O tome da treba razriješiti post srijedom i petkom na blagdane velikih Apostola i osobitih svetitelja nalazimo u sabornim pravilima prepodobnog oca našega i učitelja pustinjačkog života Save, i u pravilima svetoga Eutimija Velikoga, i svetoga Teodora Studita, i svetoga Atanazija Svetogorskoga, i mnogih drugih velikih svetitelja, što nije skriveno od vaše svetosti.
Također i za cijelu Pedesetnicu i za dvanaest dana, o kojima veliki Atanazije kaže u jednom od svojih spisa: monah ili prezbiter ne treba prestupati Gospodnji post, to jest post srijede i petka, ako nije pritisnut bolešću, osim tijekom Pedesetnice i svetoga Bogojavljenja, to jest dvanaest dana.
Odgovor: Ponovno ćemo isto govoriti o postu. Bogopropovjednici i Apostoli napominju da svaki vjernik treba postiti svaku srijedu i petak, osim ako je netko spriječen bolešću, ali nisu rekli da se u ovu ili onu nedjelju ne posti.
U dane spomena svetitelja nisu zapovjedili da se post razrješava, nego da se uzdržava od posla.
2.pitanje: Monah neka ne ulazi u sveti oltar osim ako je za to dobio blagoslov od biskupa.
Pogledajmo 33. pravilo Šestoga svetog sabora koji je održan u Trulskoj palači, koje ne dopušta da pjeva ili čita s ambona netko tko nije primio od biskupa znak (blagoslov), pa makar bio i monah.
Ako ne dopušta ni to, još manje dopušta ulazak u sveti oltar.
Također o tome govore 3. i 15. pravilo Laodicejskoga sabora, a drugo i 14. pravilo Drugoga nikejskoga sabora jasno govore o čitačima i monasima.
Odgovor: Da netko bez biskupskog rukopoloženja čita ili pjeva s ambona, svugdje je zabranjeno.
Ali da monah ulazi u oltar samo radi paljenja svijeće ili kandila, budući da nije osuđen zbog nikakvoga grijeha, ne smatram prikladnim zabraniti zbog časti monaškoga lika.
3. pitanje: O klečanju subotom ili nedjeljom: sabora koji su bili u nikeji i Trulu zapovjediše, a s njima i Atanazije Veliki ovako reče:
"Neka te nitko nikako ne prevari da u nedjelju i tijekom Pedesetnice klečiš."
Za subotu nisu govorili.
Odgovor: To je ispravno i istinito. Ipak mnogi, budući da subotom nema posta, također ne kleče.
4.pitanje: O postu mjeseca kolovoza do petnaestoga dana nalazimo u Saboru sjedinjenja koji je bio u Carigradu u vezi s brakovima, i o tome više nema nikakva drugoga spomena.
U nedoumici molimo da nam razriješite ono što smo zatražili.
Odgovor: Prije je u to vrijeme bio post, ali on je bio premješten kako se ne bi podudarao s poganskim postovima koji su bili u to vrijeme.
Ipak, mnogi ljudi još uvijek poste ovaj post radi očišćenja od bolesti.
5. pitanje: Molimo da se uz to razriješi i ovo: Sveti Sabor koji je bio u Novoj Cezareji u devetom pravilu, i Bazilije Veliki u svojoj poslanici Amfilohiju u trećem pravilu, govore, prvi o prezbiteru koji zgriješi prije postavljenja, a drugi o đakonu koji padne u blud nakon postavljenja. Ako se dogodi da netko mnogo ili malo prije postavljenja zgriješi, i po postavljenju isto učini, je li to dovoljno za odstupanje od službe, za zajedničarenje u Svetim Darovima i molitvi?
Odgovor: Prvo pravilo svetog Sabora u Novoj Cezareji razrješava nedoumice svrstavajući takvoga među one koji se kaju, kao i treće pravilo Bazilija Velikoga, koje ga ne samo svrstava među obične, nego traži i dokaz.
6. pitanje: Može li se opsjednuti pričestiti Svetim Darovima, jer sveti Timotej, kada su ga o ovome pitali, drugačije odgovara, a drugačije pak sveti apostoli, kao što drugačije odgovaraju i oni koji su bili poslije njih. Neka nam se kaže najbolje.
Odgovor: Ako netko boluje od crne padavice, pa se zbog toga misli da je opsjednut, ne treba mu braniti Pričest. Ako je netko zaista opsjednut, ne treba mu davati Svete Darove, jer svjetlost nema nikakva zajedništva s tamom.
7. pitanje: Priliči li da ono što se prinosi u crkvu, kao što su prosfore i vino, prezbiteri jedu bez straha i kada žele? I treba li ih jesti kao običan kruh, ili s pažnjom i velikim strahom, i koliko? Ako ih bude u izobilju, što treba činiti? Kod nas često bivaju velike prosfore i prezbiteri ih razdjeljuju i daju kome žele.
Odgovor: Dijelovi uznesene prosfore, tj. oni iz kojih je uzet Jaganjac, ne smiju se jednostavno jesti, nego u crkvi dok sva prosfora ne bude pojedena. Preostale od njih treba pojesti ne miješajući ih sa sirom, ribom i mlijekom, nego ih jesti zasebno.
8. pitanje: Ako uočnica Gospodnjega blagdana padne u srijedu ili petak, treba li razriješiti post zbog večeri blagdana?
Odgovor: Ne treba.
9. pitanje: Ako je netko primio postrig u Carigradu ili drugdje u svijetu, i tamo dao obećanja, pa bude povrijeđen duševnom povredom i poželi se zbog te povrede udaljiti, a iguman, razumijevši sve, sveže ga zabranom, što treba činiti brat u vezi s povredom i vezanošću?
Odgovor: Potrebno je da taj kaže igumanu o povredi, i ako je od toga javna nevolja, neka ode iz samostana i u goru, i neka se nikako ne brine zbog zabrane.
10. pitanje: Neki iguman samostana, budući na samrti, pisanim putem postavi umjesto sebe za igumana jednoga od braće i, umirući, zapovjedi mu da, ako za života poželi napustiti igumanstvo, ostane bez općenja. I on, iguman, ode odavde k Gospodinu.
Onaj, kratko upravljajući i spoznavši svoju nemoć, odreče se igumanstva i dade ga drugome. Što treba činiti s tom zapoviješću?
Odgovor: Zapreka je bezumna i zbog toga nema snagu i toga se ne treba držati. Svezani će se razriješiti pristupivši biskupu i obavijestivši ga o razlogu svoje nemoći.
11. pitanje: Neki drugi od braće koji su s nama ranije, boraveći u svijetu, primali ispovijedi mnogih, tj. primali duhovnu djecu na pokajanje, iako ništa nije znao o kanonskim zapovijedima. Prezbitere i monahe koji su sa ženama zgriješili prihvaćao je, i druge teške grijehe svima je praštao, ništa ne čineći niti nalažući zabrane. Kada su svi ti umrli, on ode u goru i poče ispitivati i čitati božanska pravila te shvati svoju povredu i zabludu.
Htjeli bismo znati o tome i što treba činiti u vezi s tim?
Odgovor: Ako jednoj duši ne može biti jednak po vrijednosti sav svijet, i onaj koji sablazni jednoga od malih biva bačen u more, mnogo je više kriv onaj koji mnoge duše potopi u propast svojim neznanjem i obmanom. Ipak, neka ne očajava previše. Sve dane svoga života neka za svoju umrlu duhovnu djecu prinosi Bogu molitve i moljenja za krivnju, te neka moli Boga da mu oprosti taj veliki i teški grijeh.
12. pitanje: Prezbitera koji je svrgnut zbog grijeha, ili je svojom voljom napustio svećenstvo, budući da je bio osuđen od svoje savjesti, može li govoriti: „Blagoslovljen Bog naš...“, i „Bože, ukrijepi nas i blagoslovi nas...“, i „Krist, istiniti Bog naš...“, ili kaditi kadionicom ako nema drugoga prezbitera, ili ulaziti i pričestiti se unutar svetoga oltara?
Odgovor: Nikako, jer je uvršten među obične ljude.
13. pitanje: Još molimo vašu svetost: priliči li prezbiteru koji je voljno ili nevoljno napustio svećenstvo i želi živjeti u tihovanju primati duhovnu djecu?
Odgovor: Ako voljno ili nevoljno odstupi od službe, kako će silom onih od čijeg je udjela i dostojanstva odstupio ponovno primiti vlast nad drugima? I ako se prionuo tihovanju, s njim ne prestaju boriti i smućivati ga pomisli. Osnova tihovanja jest ostavljanje briga i tišina uma.
14. pitanje: Treba li netko tko nije prezbiter prihvaćati duhovnu djecu?
Odgovor: O ovome ćemo reći da je dostojno prihvaćati duhovnu djecu te ih vezivati i razrješavati onima koji su primili vlast duhovne blagodati, a to su najprije biskupi, a potom prezbiteri koji su od biskupa primili dopuštenje za ovo. I to oni koji su najpouzdaniji i vrlo mudri u rasuđivanju o onome što je ispovjeđeno, jer se ispovijedanje vrši radi otpuštenja grijehova. Onome kome nije dostojno opraštati grijehe, takvome je ispovijedanje uzaludno.
Reče i Bazilije Veliki u 51. glavi monaških knjiga da je potrebno ispovijedati grijehe onima kojima je povjereno vršenje Božjih otajstava. Tako su se, reče, u prošlosti oni koji se kaju obraćali svetima. Piše u Evanđelju da su ispovijedali svoje grijehe Ivanu Krstitelju.
15. pitanje: Što znači ustima se oskvrnuti?
Odgovor: To je neizrecivo i zbog toga to ne mogu pisano izložiti, kao ni Bazilije Veliki i drugi. To će uvidjeti onaj koji prima duhovnu djecu i rasuđuje.
16. pitanje: Kako govori sveti Bazilije u svojim malim zaprećenjima, da budu bez blagoslova prema mjeri grijeha?
Odgovor: To znači biti lišen blagoslova koji se daje u crkvi, tj. antidora.
17. pitanje: Onome kome je zabranjena pričest Svetim Darovima, priliči li jesti prinesenu prosforu, tj. antidor?
Odgovor: Prema onome što je zapisano u spisima Teodora Sikeota, njima je to zabranjeno.
18. pitanje: Priliči li od onih koji nisu ispunili vrijeme pokajanja primati prosfore ili druge prinose?
Odgovor: Sveti Oci o takvima ništa ne rekoše i ne priliči nam otežavati im bremena, pogotovo kada kanonsko zaprećenje poslušno prihvate i ispunjavaju.
Ako se ne pokore zaprećenjima, tada, budući da nakon sagrešenja imaju neposlušnost i bestidnost, neka se od njih ne prima ni prosfora ni drugi prinos dok se ne pokore crkvenom predanju.
19. pitanje: Treba li poštovati i čuvati osam apostolskih knjiga koje je napisao Klement, kao i Žitije svetoga Nifonta?
Odgovor: Ne, budući da je na različitim mjestima Žitije svetoga Nifonta iskvareno. Nismo ga primili jer nije bilo predano. Apostolske zapovijedi koje je napisao Klement treba čitati, ali ne pred svima, zbog nemoći mnogih, tj. zbog nerazumijevanja.
20. pitanje: Treba li postupati prema nekim pravilima Ivana Posnika?
Odgovor: Ova su pravila mnogima bila na propast zbog svojega snishođenja. Oni koji razumiju što je dobro, a zbog njih su zgriješili, neka se isprave.
I ove crkvene glave, milošću Kristovom, okončaše se.