Pitanje: Vladiko moj sveti! Djevojka neka uze muža kroz zakoniti brak. Nad njima se molitve zaruka izvršiše i bijaše vjenčanje, a potom njezin muž ode u neku drugu zemlju i tamo uze sebi priležnicu, prema riječima djevojke. Ona je čekala njegov povratak tri godine i sada traži, iz nužde, da uzme drugoga muža. Zbog toga tražim odgovor od tvoje svetosti.
Odgovor: Onaj koji je uzeo priležnicu treba od nje odstupiti i ne razdvajati se od svoje žene, ali ni ona ne treba stupati u drugi brak. Prema riječi Apostola, slobodna je kada joj muž umre, a nikako dok je živ.
Pitanje: Pitat ću i sljedeće: Neka djevojka pođe za muža i izvršene su molitve zaruka i vjenčanja, bez tjelesnog sjedinjenja. Potom ženik zgriješi sa svojom tastom i učini je trudnom. Tražim da se ovo razriješi.
Odgovor: O ovom slučaju već sam ranije dao odgovor tvome bogoljublju, odgovarajući na pitanje tvome nećaku Ivanu. I sada, primivši ovo pitanje koje je postavljeno, odgovaram: mužu je dopušteno uzeti svoju ženu. Od svoje taste neka se udalji zbog zle naklonosti, kako od nje ponovno ne bi bio privučen.
Pitanje: Neka udovica, koja je rodila dijete, dođe u dom jednoga prezbitera govoreći mu: „Tvoje je dijete!“ I ostavi dijete u domu prezbitera. Ženi je bilo dopušteno izjaviti o stvari, prezbiter je nijekao, a ona se koleba u svojoj izjavi. Što činiti kada postoji kolebanje u izjavi o djelu? Da se žena zakune pa da prezbiter pretrpi štetu po svom činu, unatoč tome što neki govore da je ona raspuštenica? Neka se ovo razriješi tvojim zastupništvom. Pisah ti kao sluga tvoj.
Odgovor: Presude za grijeh ne donose se na temelju kleveta i optužbi, nego se o djelu treba svjedočiti zakletvom potvrđenim riječima besprijekornih svjedoka. Bludnice ni u kojem slučaju ne treba slušati, nego prezbitera prepustiti sudu Božjem, a On će uskoro izvršiti osvetu.
Pitanje: Vladiko moj sveti, dolikuje li da prezbiter koji nije shimnik postriže drugoga i učini ga velikoshimnikom, ili ne? Molim od vas razrješenje za ovo.
Odgovor: Onaj koji nema nešto, ne može to ni drugome dati. Prezbiter koji ima mali obraz, kako će nekome dati veliki obraz?
Pitanje: I o ovome molim razrješenje: ako je svjetovni prezbiter, živeći kao oženjen, potom postao monah i velikoshimnik, dolikuje li da on služi? Ili, ako onaj koji nije imao ženu postane monah, a potom prezbiter, i potom bude postrižen u veliki obraz, tj. u shimu, može li on služiti? Molim i za ovo!
Odgovor: U vezi s biskupima izloženo je pravilo da, kada prime na sebe sveti monaški obraz, od tada ne čine ništa biskupsko, nego napuštaju biskupiju, jer su svojom voljom umjesto uzvišenosti svetiteljstva izabrali obraz poniznosti. Za prezbitere, ipak, vrijedi pravilo da služe u samostanu u kojem su postriženi, a drugdje nikako.
Pitanje: Uz sve ovo, pitam i sljedeće: Ako neki monah u prezbiterskom činu treba otići u drugo mjesto i tamo postrići nekoga u monaštvo, trebaju li s njim ići i drugi monasi?
Odgovor: Pravilo zapovijeda da se nitko ne postriže niti izvede iz postriga bez svjedoka, a treba li druge monahe pratiti onoga koji ide nekoga postrići, o tome ništa, ni najmanje, nije napisano. Ipak, nužno je to učiniti i povesti druge zbog rasprave koja bi poslije mogla nastati o tome je li postrig doista obavljen ili nije. Znamo za neke, ne iz kazivanja nego iz vlastitog iskustva, kako su bili postriženi, a potom se odrekli postriga, živjeli kao svjetovnjaci i nije bilo nikoga da ih razotkrije.
Pitanje: Ako se duhovno čedo nekog monaha želi postrići, dolikuje li da primi postrig od drugog monaha bez znanja svojega duhovnog oca? I je li to nužno ako je prezbiter koji ga postriže iz druge oblasti?
Odgovor: U pravilima je ustanovljeno vrijeme za onoga koji se želi postrići i prema njemu se obavlja postrig. Nije nužno da dođe i njegov duhovni otac, pa ni onda kada onaj koji vrši postrig nije iz te oblasti. Vidimo da su i mnogi od svetitelja, u tuđim zemljama i izvan svojih oblasti, primali sveti obraz, a da nijedan od njih ondje nije imao duhovnog oca.
Pitanje: Netko, želeći biti prezbiter, ispovjedio je svome duhovnom ocu svoje grijehe, a potom je njegov duhovni otac došao i posvjedočio da je njegovo duhovno čedo dostojno biti postavljeno za prezbitera, što se i dogodilo. Nakon što je prošlo neko vrijeme, onaj koji je bio rukopoložen ponovno pristupi svome duhovnom ocu govoreći: „Oče, zaboravio sam ti reći i za drugi grijeh“, a taj grijeh mu onemogućava da bude prezbiter. Pitam i o ovome: treba li on služiti ili ne?
Odgovor: Onaj koji je prešutio prijestup koji mu onemogućava rukopoloženje pa je zbog toga postavljen za prezbitera, nakon što se za to sazna neka bude lišen čina i neka nema nikakve koristi od postavljenja koje je primio u neznanju.
Pitanje: Neka jedna udovica ima sestru po imenu Marija, koja je rodila dva muška djeteta. Udovica je bila kuma pri krštenju vojnika Konstantina. Sada sestra te udovice, Marija, pokušava udati za jednog od svojih sinova kćer Konstantinovu.
Odgovor: Ne zabranjuje se Mariji da kćer Konstantina, kojega je njezina sestra primila na krštenju, uda za svoga sina i da takva zajednica bude sklopljena.
Pitanje: Netko drugi uze drugu ženu koja je već imala muža i s njom izrodi muško dijete. Ona ga dobro odgoji i nauči božanskim i svetim knjigama. Taj mladić traži da bude prezbiter.
Odgovor: Onaj koji je rođen od dvobračnoga, trobračnoga ili višebračnoga braka, ako dobro uredi svoj život, ne sprječava se da bude prezbiter. Ne osuđuje se zbog svojih roditelja.
Pitanje: Jedan klerik, crkveni knjigovođa, prepisao je na papir rješenja moje Crkve, učinjena u tajnosti, a druga je ponovno uzeo sebi. To je učinio želeći se nekako okoristiti od moje Crkve. Katkad bi taj grijeh nekome ispovjedio, a katkad ne. Molim razrješenje za sve ovo, vladiko moj sveti, pisanim rješenjem tvoje svetosti.
Odgovor: Knjigovođa i klerik tvoje Crkve, ako je u povjerenju pred nekim ispovjedio da je uzeo crkvena rješenja i druga prepisao, trebalo je njegovu ispovijest utvrditi pisanim putem ili riječima svjedoka koji su to čuli, pa bi bio prisiljen vratiti ono o čemu je sam protiv sebe svjedočio.
Ako tako bude, ili ako ne bude tako, budući da će nedugo nakon Pashe sva moja braća i biskupi doći u Herakleju, kako zbog održavanja propisanog godišnjeg sabora, tako i zbog izbora biskupa za upražnjene Crkve, neka dođe i tvoj knjigovođa pa neka se pred svima iznese ono što se protiv njega ima, i neka svi prosude što treba učiniti.
Ipak, bolje mu je da sam od sebe tebi vrati papire s ispisanim odlukama i zadobije milost, nego da, došavši pred cijeli sabor, bude pred svima posramljen i pretrpi štetu po svom činu. Razgovaraj s njim i čovjekoljubivo još učini što se može kako bi se izbavio od sramote koja mu predstoji. Ako neće to učiniti, neka dođe s tobom pa neka bude zapovjeđeno prema svetim pravilima.
Završiše se u Gospodinu odgovori preblaženoga metropolita Nikite Heraklijskoga.