Naš Gospodin Isus Krist i Bog svojim učenicima i apostolima, kao i onima koji nakon njih bijahu dostojni nasljedstva Njegova, ostavi poseban udio i mir. Ovo poznanje daruje Svojima, koje je k Sebi primio, kako, povezani vezom mira, ne bi razorili duhovno jedinstvo.
Najprije nam je Sam Svojim primjerom pokazao da ima naklonost prema svijetu, radi kojega je On, budući uzvišeniji od svake visine, sišao k našoj nizini. I sjedini se s tijelom i krvlju, kao što je i naša, da bi nas, koji smo se odvojili jedni od drugih, priveo u zajednicu.
Potom je onima poučenima Njegovoj nauci ostavio u nasljeđe da se ponizuju jedni pred drugima. I ne samo to, nego i da druge uvode u mir, povezani jedni s drugima.
No takvo stanje stvari od iskona do danas ne prestaje uznemiravati zloba lukavoga, smućujući svetu puninu Crkve i ustajući sad s jednom, sad s drugom optužbom. Ali takav je on, neprijatelj mira. Krist, Bog naš, koji je rekao da vrata paklena neće nadvladati Crkvu Njegovu, uvijek kušnje okreće na glavu zloga, čuvajući mir Crkve nepovrijeđenim.
Tako ovaj naš Mir, Krist Bog, Otac, Arhijerej i istiniti Pastir, svetoj djeci Crkve, svojoj prečistoj nevjesti, koja su se bila razdvojila jedni od drugih, svojim je promisli i milošću podario zajedništvo i ponovno ih uveo majci u njezina prečista njedra, dajući joj da se raduje zbog okupljanja djece, kako bi od nje, jednim ustima i jednim srcem, uznosili slavni prinos.
I neka svi oni koji se nisu priklonili đavolskoj volji, nego poštuju zapovijed Nositelja mira, prinose zahvaljivanje.
U godinama koje su uslijedile događala su se iskušenja na koja smo ukazali, a za svaki pokret zla premudri crkveni upravitelji pronalazili su lijek.
Sada, kada je nastala smutnja u Crkvi po pitanju braka, budući da brak nije slobodan od poroka, Sveti Oci Crkve, da bi to zaustavili, donijeli su odluku i dali je na znanje.
Stoga više nema razloga da se ovo događa, ni sada ni kasnije, i oni kojima je sablazan ovladala mogu se od nje izbaviti, ako umjesto Kristova mira nisu zavoljeli bestidnost i požudu.
Budući da je propao izgovor iz kojega su izrasle sablazni, za one koji ljube mir nema nikakva izgovora koji bi im branio da se izmire. Jer u svakoj stvari događa se ovo: kada se ukloni grešni uzrok zlih događaja, sve se vraća u prijašnji, dobar poredak.
Tako i tijelu, kada ga snađe bolest, čim njezin uzrok nestane, dolazi zdravlje; i more, koje se uzburka od silnih vjetrova, kada oluja prestane, sve završava u tišini.
Zbog ovoga su se zajedno okupili nadbiskupi i prezbiteri koji, ne kao da napuštaju sebe da bi drugima ugodili, nego su posvjedočili da crkveni mir cijene više od meteža.
Budući da su zbog stvari povezanih s brakom nastala iskušenja, njih također treba očistiti i utvrditi.
Neka nitko od sada ne unosi smutnju u život župa ili Crkve zbog ovih stvari, niti neka osuđuje i u očaj dovodi one koji su izabrali takav način života.
Nadalje zabranjujemo, zajedničkom voljom i odlukom, počevši od tekuće godine, to jest šest tisuća četiristo dvadeset osme, osmog indikta, da se nitko ne usudi na četvrti brak, jer je on sasvim odbačen. Ako se netko usudi započeti takav zajednički život, bit će lišen svakoga crkvenog zajedništva i svega što pripada svetoj Crkvi, sve dok ostaje u takvom zajedništvu.
To je bilo ugodno i svetim ocima koji bijahu prije nas, a mi, objavljujući svoju suglasnost, odbacujemo ono što je tuđe kršćanskom življenju. Kao što smo to učinili s četvrtim brakom, tako na isti način i za ostale brakove želimo prikladno ustanoviti pravilo, da kršćanski život ne bude izvor ničega nedostojnoga.
Zapovijedamo u vezi s trećim brakom da se ne sklapa olako niti uobičajeno, jer su ga Oci dopustili kao nečistoću. Tada stanje nije bilo kao sada, kada je to besramno i široko rasprostranjeno, nego je bilo poput neke nečistoće koja, pala na zemlju, leži u kutu prezrena od mnogih. Sada, međutim, budući da je drskost pronašla mjesto, na to se gleda kao da u tome nema ničega sramotnog ni nečistog, jer se toga pojavilo mnoštvo.
Dobro bi i poželjno bilo ovo očistiti. Kao što nećemo dopustiti da nečistoća, koja nije ostavljena u kutu nego se proširila po cijeloj kući, ondje ostane, nego je čistimo i takvu gadost izbacujemo, tako treba postupiti i ovdje.
Priklanjajući se ljudskoj slabosti, a istodobno brinući se za dostojanstvo kršćanskoga života, o trobračnima zapovijedamo da se pazi na sljedeće:
Ako netko ima četrdeset godina, a ne stidi se ni svoje naravi niti se brine za kršćanski i pristojan život, nego je ljubitelj jedino strastvene požude, te stupi u treći brak, neka se sa svom sigurnošću i točnošću pet godina ne pričesti Svetim Pričešćem i neka mu se to vrijeme nikako ne skraćuje.
Onaj koji nakon četrdesete godine postane nečistoća Kristove Crkve i naziva se „požudnikom“, kakvo će svjedočanstvo dati o svome načinu života?
Njima će se vrijeme do pričesti Svetim Darovima skratiti, ali ni nakon što budu udostojeni Svetoga Pričešća neće im biti dopušteno da se pričeste u neko drugo vrijeme, nego jedino na spasonosni blagdan Krista Boga našega – na sveto Uskrsnuće – radi očišćenja, ako je moguće, zbog uzdržavanja koje mu prethodi.
Ovo govorimo u slučaju kada nema djece iz prethodnih brakova. Onome pak koji nakon četrdesete godine odluči uzeti treću ženu, a ima djecu, treći brak nije dopušten.
Veoma je nepravedno takvome darovati ono što je požuda koja je pala u nevrijeme. On ne promišlja o djeci iz prvih brakova, niti o tome što je za njih korisno, što ih neće žalostiti i smućivati. A uz sve ono mnogobrojno rađanje djece, koliko je mogao upoznati ljudski život?
Ako netko ima trideset godina i ima djecu iz prethodnog braka, pa se sjedini s trećom ženom, ni njemu nije dopušteno da četiri godine bude u zajedništvu sa Svetim Darovima, budući da je jasno kako ga ništa drugo nije pokrenulo da stupi u takav brak osim neuzdržljivosti i toga što je rob tjelesne požude.
Nakon što ponovno bude udostojen primanja Svetih Tajni, neka samo tri puta tijekom godine uživa Božanske Darove: prvi put na spasonosno Uskrsnuće Krista Boga našega, drugi put na Uspenje Presvete Vladarice naše Bogorodice, a treći put na dan Rođenja Krista i Boga našega, budući da prije tih blagdana prethodi post i korist koja iz njega proizlazi.
Ako djece nije bilo, budući da želja za rađanjem djece nije bez milosti, ovaj brak zadobiva milost, i od iskona do danas liječi se samo zabranom.
Ovo bijaše za treći brak. Ali ni drugi, ni prvi brak nećemo ostaviti bez uređenja, nego i za njih zapovijedam da se tako sklapaju da nemaju nikakva zlog povoda, bilo otmice, bilo prethodnog tajnog sjedinjenja, nego zakonito i očišćeno od takvih prljavština i bludne nečistoće.
Ako netko prezre navedeni zakon i pristupi prvom ili drugom bračnom sjedinjenju protivno zapovijedi zakona, njega će čista Kristova Crkva, koja nema nikakva poroka ni prljavštine, podvrgnuti spasonosnim ispravkama i neće ga primiti u Božanske Tajne prije nego što sa sigurnošću ispuni vrijeme propisano za bludnike, osim u slučaju smrtne opasnosti, to jest dok ne ispuni sedmu godinu.
Prezbiter koji se usudi prekršiti ozakonjenu zapovijed i nekoga od takvih udostoji Božanskoga Pričešća, pretrpjet će štetu po svome činu.
Jasno je da će onaj koji je protivno zapovijedi zakona bio udostojen Božanskoga zajedništva ponovno stajati izvan zajedništva sve do završetka sedme godine.
Ovo je bilo objavljeno kao što je ranije bilo učinjeno od vladajućih, a sada, po dobroj volji i milosti Oca i Sina i Svetoga Duha, te molitvama Prečiste Bogomajke i velikoga Arhistratega, svi oni svećenici i monasi koji se prije šezdeset godina zbog objavljenog razloga i izgovora odvojiše, tiho ih kraljevstvo naših pobožnih careva Bazilija i Konstantina okupi i sjedini te načini jednu Katoličku i Apostolsku Crkvu.
Zbog toga je dužnost propovijedati i veličati takvo bogoljubivo i poštovanja dostojno djelo onih koji su ga izvršili.
Završi se u Kristu i ovo podsjećanje na sjedinjenje.