Hereze koje su majke i prvi oblici svih hereza jesu barbarstvo, skitstvo, helenstvo i judejstvo. Od njih su izrasle sve druge.
1. Barbarstvo je hereza koja se od svojega postanka održala kroz deset naraštaja, od Adamovih dana do Noe. Barbarstvom je nazvana jer su ljudi toga vremena živjeli nemajući nikakva vladara, nego je svatko živio za sebe i svatko je sam sebi bio zakon, prema prohtjevima svoje volje.
2. Skitstvo je postojalo od Noinih dana pa kasnije, sve do izgradnje kule i grada Babilona, i još nekoliko godina nakon izgradnje kule, to jest do Faleka i Ragava. Oni koji su otišli u europsku zemlju priključili su se skitskim krajevima i tamošnjem narodu od vremena Tarina, od kojega su poslije nastali i Tračani.
3. Helenstvo je počelo idolopoklonstvom u vrijeme Seruha. Kako su živjeli, priklanjali su se svatko nekakvom demonizmu, pa su to uvodili i u život, i u običaje, i u zvanja. Počeli su izrađivati idole i ljudi su im se priklanjali. Izrađivali su i bogove, a u početku su ih oslikavali bojama te prikazivali vladare, magove, vračeve ili neke druge koji su za života učinili nešto vrijedno spomena, bilo hrabrošću bilo tjelesnom snagom.
Potom su, od vremena Tare, Abrahamova oca, počeli od drveta ili kamena izrađivati kipove. Uveli su obmanu idolopoklonstva i štovali prikaze svojih predaka koji su umrli, te izrađivali likove onih koji su prije njih umrli. Isprva su to činili kiparskom umjetnošću, a zatim svakom vještinom: zidari su obrađivali kamen, to jest klesali ga; oni koji su obrađivali srebro i zlato izrađivali su ih od svojih materijala, to jest od zlata i srebra, a tako i drvodjelje i drugi nakon njih.
Egipćani s Babiloncima, Frigijci, Arapi i Feničani bijahu prvi učitelji ove hereze, izrađujući kipove i usavršavajući tajne. Od njih je ovo najprije prešlo među Helene u vrijeme Kekropa i onih poslije njega. Mnogo kasnije za bogove su proglašeni Kron, Ares, Zeus i Apolon.
Helenima su nazvani po Helenu, nekom čovjeku koji je živio u Heladi. Prema drugima, nazvani su po maslinama koje su rasle u Ateni. Njihove starješine bijahu Jonjani, kao što se pouzdano zna, a potekli su od Ivana, nekoga čovjeka iz vremena onih koji su gradili kulu kada su se svi jezici razdijelili. Zbog toga su se i svi narodi nazvali prema podjeli jezika.
Kasnije je, u svoje prvo vrijeme, helenstvo preraslo u hereze, odnosno u pitagorejce, stoike, platonike, epikurejce i ostale.
Oblik pobožnosti istodobno je postojao među svima onima koji su živjeli po prirodnom zakonu, izdvojeni među svim narodima, od postanka svijeta do tada, prebivajući usred barbara, Skita i Helena, sve dok nije nastalo Abrahamovo bogopoštovanje.
4. Poslije ovih nastalo je judejstvo, od vremena Abrahamova, koje je oblikovano obrezanjem, a od Mojsija, koji je sedmi nakon Abrahama, preko zapisanoga Zakona danoga od Boga, te od Jude, četvrtoga sina Jakovljeva koji je nazvan Izrael, i proroka Davida koji je kraljevao i koji je bio iz plemena toga Jude, naslijeđeno je puno ime judejsko.
O vrstama ove četiri hereze govori apostol: „U Kristu Isusu nema ni barbara, ni Skita, ni Helena, ni Judejca, nego novo stvorenje.“
RAZLIKA IZMEĐU HELENSKIH HEREZA
5. Pitagorejci, koji su prijelaznici, uče o jedinstvu i providnosti te su zabranjivali prinošenje žrtava takozvanim bogovima. Pitagora je učio da ne treba kušati ono što ima dušu, to jest da ne treba jesti meso, i da se treba uzdržavati od vina. Učio je da je od Mjeseca i iznad njega sve besmrtno, a da je ispod njega sve smrtno. Govorio je o prijelasku duše iz tijela u tijelo, čak i u tijela četveronožnih životinja i morskih zvijeri, te je zapovijedao da se uče šutnji tijekom pet godina. Na kraju je sebe nazvao bogom.
6. Platoničari su govorili da postoje Bog, stvorenje i oblik; da je svijet stvoren i propadljiv. Tvrdili su da duša nije rođena, da je besmrtna i božanska te da ima tri dijela: razumski, srčani i voljni. Žene bi svima trebale biti zajedničke, tako da nitko nema svoju ženu, nego da se svatko sjedinjuje s onom koja to isto želi. Govorili su također o prijelasku duša u tijela, čak i četveronožnih životinja. Osim toga, učili su da mnogi bogovi proizlaze iz jednoga boga.
7. Stoici uče da je sve tijelo i ovaj osjetilni svijet nazivaju Bogom. Neki su među njima tvrdili da Bog svoju narav ima iz ognjene biti. Osim toga, govore da je Bog um i duša svemu što postoji na nebu i zemlji. Tijelo mu je sve, kao što rekoh, a očima su nazvali svjetlila, to jest Sunce i Mjesec. Učili su da tijelo propada, a da se duše preseljavaju iz tijela u tijelo.
8. Epikurejci su govorili o nedjeljivim tijelima koja se ne mogu presjeći. Ustanovili su da je početak svemu jednakoga dostojanstva i nepoznat. Učili su da je cilj blaženstva užitak te da ni Bog ni providnost ne upravljaju stvarima.
SAMARJANSTVO
9. Samarjanstvo je nastalo od Judejaca prije nego što je nastala helenska hereza i prije nego što se oblikovalo njezino učenje. Nakon nastanka helenske hereze, njegov je početak među Judejcima bio u vrijeme Nabukodonozora i judejskog ropstva. Asirci su se, doselivši se u Judeju, prihvatili Mojsijeva Petoknjižja koje im je iz Babilona poslao njihov kralj sa svećenikom imenom Ezra. U svemu su bili poput Judejaca, osim što su se gnušali pogana i izbjegavali dodir s njima. Osim toga, odbacivali su uskrsnuće mrtvih i ostala proroštva koja su bila nakon Mojsija.
ČETIRI SU SAMARJANSKA NARODA
1. Gortinci, koji u usporedbi s Jebusejcima blagdane slave u drugo vrijeme.
2. Jebusejci se zbog toga, to jest zbog vremena slavljenja blagdana, razlikuju od Gortinaca.
3. Esini se ne protive ni jednima ni drugima; blagdane slave s onima među kojima se zateknu, ne praveći razliku.
4. Dostini, narodi koji žive poput Samarijanaca, prihvaćaju obrezanje, subotu i pet Mojsijevih knjiga. Strože nego drugi paze na to da ne jedu ono što ima dušu, to jest meso. Također i u ostalom često poste. Među njima postoji i djevičanstvo, a neki od njih žive uzdržljivo. Pojedini vjeruju i u uskrsnuće mrtvih, što je strano Samarijancima.
SEDAM JUDEJSKIH HEREZA
1. Književnici, koji su bili zakonoznanci, sljedbenici predaje svojih staraca. Revnosno su čuvali obrede kojima se nisu naučili iz Zakona, nego su ih sami za sebe ustanovili i poštovali ih kao opravdane zakonodavstvom.
2. Farizeji, zvani Odvojeni, koji žive najstrožim životom, to jest uzdržljivim i uzvišenijim od drugih. Oni, kao i književnici, vjeruju u uskrsnuće mrtvih, i u anđele, i u Duha Svetoga kao stvorenje. Vode drugačiji život i neko vrijeme provode u uzdržanju i djevičanstvu. Poste dva puta. Subotom čiste kotlove, tanjure, čaše i staklenice. Kao i književnici, daju desetak i prvine, često mole molitve i na odjeći imaju izgled svojevoljne službe. Nose haljine i plašteve širokih skuta, što je znamen visokog roda, i postavu na haljinama, kao i nekakva zvonca na krajevima odjeće. Takva su im bila znamenja u vrijeme uzdržanja. Oni su uveli učenje o rođenju i sudbini.
3. Saduceji, koji se još nazivaju pravednima, bijahu od roda samarjanskoga, a ujedno od svećenika po imenu Sadok. Odbacuju uskrsnuće mrtvih i ne prihvaćaju postojanje anđela i duha. Po svemu ostalom oni su poput Judejaca.
4. Oni koji se svakodnevno krštavaju, po svemu su Judejci. Tvrde da nitko neće zadobiti vječni život ako se svakodnevno ne krštava.
5. Osini, nazivaju se i bestidnima, i oni su sve činili po Zakonu. Držali su i druge spise osim knjiga Zakona. Odbacivali su mnoge od kasnijih proroka.
6. Nazoreji, što znači neposlušni, zabranjuju jedenje bilo kakva mesa; ništa što ima dušu ne kušaju. U Petoknjižju prihvaćaju sveta imena patrijarha do Mojsija i Isusa Navina i vjeruju u njih, mislim na Abrahama, Izaka, Jakova i starije, a također i u samoga Mojsija, Arona i Isusa. Za Petoknjižje smatraju da nije Mojsijevo, nego tvrde da imaju druge knjige, a ne njegove.
7. Herodovci su u svemu poput Judejaca. Za Heroda su mislili da je Krist te su mu iskazivali čast kao Kristu i nazivali ga njegovim imenom.
OVO JE PRVI SVITAK KOJI U SEBI SADRŽI 20 HEREZA. U NJEMU JE I UZROK KRISTOVOG DOLASKA I ISPOVIJEDANJE ISTINE.
EVO ŠTO JE U DRUGOM SVITKU PRVE KNJIGE, GDJE SE GOVORI O 13 HEREZA KOJE SU NASTALE OD KRŠĆANA
1. Šimunijanci, od Šimuna Vračara iz vremena apostola Petra, iz sela Giton u Samariji. Bio je rodom od Samarijanaca. Uzeo je na sebe samo ime Kristovo, ali je učio o sramotnom i nečistom sjedinjenju, o nebrizi za tijelo, odbacivao je uskrsnuće i govorio da nije sav svijet Božji. Načinio je svoj kip, poput kipa Dija, i kip bludnice po imenu Jelene, koja je bila s njim, poput Atene, te ih predao svojim učenicima da im se klanjaju. Govorio je da je Samarjanima otac, a Judejcima Krist.
2. Menandrijani, koji su od toga istoga Šimuna preko nekakva Menandra primili početak hereze. Po nekim se učenjima razlikuju od Šimunijanaca. Tvrdili su da su svijet stvorili anđeli.
3. Saturnilijani, koji su u Siriji utvrdili sramotna djela Šimunijanske hereze, ali su i drugo, više od Šimunijanaca, na veliko čuđenje propovijedali. Početak njihove hereze potječe od Saturnila. I oni su, poput Menandrova učenja, govorili da su svijet stvorili anđeli, ali samo njih sedam, po volji Višnjega Oca.
4. Bazilidijanci, činitelji takvih bestidnih djela, potječu od Bazilida, koji je učio zajedno sa Saturnilom, Šimunijancima i Menandrijanima te je, poput njih, razmišljao. Po nečemu se od njih i razlikuju. Tvrde da postoji 365 nebesa i daju im imena anđela. Zbog toga, govore, i godina ima toliko dana. Abaraksas je naziv za broj 365 i to je sveto ime.
5. Nikolaiti su od Nikole, koji je od apostola postavljen za đakona radi služenja. Zbog ljubomore prema svojoj ženi učio je učenike da zajedno s drugima čine bestidna djela. Govorio je o Kalakahu i Protonu i druga barbarska imena uveo među svijet.
6. Razumnici, koji su prihvatili hereze, više su od svih bezumno činili sramna djela. U Egiptu ih nazivaju čistim vojnicima i fovioniti, u gornjim predjelima nazivaju ih sokratitima, a među drugima poznati su i kao zakheji, kovavdijani ili borboriti, jer štuju Barbjera i Beroju.
7. Karpokratijanci su od nekog Karpokrata koji je bio u Aziji. On je učio da treba činiti svaku bestidnost i svako grešno djelo. Tvrdio je da, ako netko ne prođe kroz sve grijehe i ne ispuni volju svakoga demona i anđela, ne može uzaći na viša nebesa niti proći kroz načela i vlasti. Govorio je da je Isus prihvatio razumnu dušu. Poznavajući ono što je gore, ovdje je to objavio, i ako netko čini poput Isusa, takav će biti. Poput Šimuna i ostalih hereza, sve do sada odbacivao je Zakon zajedno s uskrsnućem. Njegova sljedbenica u Rimu bila je Markelina. Potajno su načinili kipove Isusa, Pavla, Homera i Pitagore.
8. Kerintijani, koji se nazivaju i Mirintijani, jesu Judejci od Kerinta i Mirinta, koji su se hvalili obrezanjem. Tvrdili su da su sav svijet stvorili anđeli i da je Isus nazvan Kristom nakon napredovanja.
9. Nazoreji, koji ispovijedaju Isusa Krista kao Sina Božjega, u svemu žive po Zakonu.
10. Evioniti su bliski ranije spomenutim kirinćanima i nazorejima. Osim ovih, po nečemu su slični i hereticima sampsaijima i elkesaitima, koji za Krista i Duha Svetoga tvrde da su stvoreni na nebu. Kažu da je Krist najprije ušao u Adama, a zatim se, nakon nekog vremena, ponovno obukao u toga Adama, što je Krist učinio pri svom dolasku u tijelu.
Judejci su, ali drže Evanđelje. Gnušaju se jedenja mesa. Umjesto Boga imaju vodu i, kao što rekoh, o Kristu govore da se pri svom dolasku u tijelu obukao u čovjeka. I ljeti i zimi, poput Samarijanaca, često se krste u vodama radi očišćenja.
11. Valencijani, koji niječu uskrsnuće tijela, odbacuju Stari zavjet, poštuju proroke, a prihvaćaju i drugo što mogu tumačiti kao svoje hereze. Uvode i neka druga bogoslužja. Govore o trideset eona. Tvrde da su muški i ženski spol zajedno rođeni od Oca svih; njih nazivaju i bogovima i eonima. O Kristu govore da je došao s tijelom s neba te da je kroz Mariju prošao kao kroz neku cijev.
12. Sekundijani, kojima su se pridružili Epifan i Izidor, čijih se sveza i ovi drže, razmišljajući poput Valentinovaca, a svojem su ispovijedanju dodali i nešto drugačije od njih. Uče o sramotnim djelima. I oni odbacuju Utjelovljenje.
13. Ptolomejevci, i oni su učenici Valentinovi. S njima je zajedno i Flora. I oni govore o eonskim svezama poput Valentinovaca i sekundijana, premda se u nečemu od njih razlikuju.
OVO JE SADRŽAJ 13 HEREZA DRUGOG SVITKA PRVE KNJIGE
OVDJE SU 13 HEREZA IZ TREĆEG SVITKA PRVE KNJIGE
1. Markovci. Neki Marko bio je učenik Kolovarsova nauka. I on je učio o dva počela te je odbacivao uskrsnuće mrtvih. Izvodio je neka priviđenja pomoću etiopskih magija, mijenjajući naizgled crno piće u purpurno. Poučavao je i žene koje je sam zavarao. Poput Valentina tvrdio je da je sve proizašlo iz 24 riječi pisma.
2. Kolovarsovci. I sam Kolovars također je ispovijedao ovo. Od drugih se hereza razlikuju po tome što o Markovim i Valentinovim učenjima i „osminama“, odnosno „tjednima“, uče na drugačiji način.
3. Iraklioniti. I oni su se također priklonili pričama o „osminama“, ali na drugačiji način od Marka, Ptolomeja, Valentina i drugih. Prije smrti pomazuju svoje koji su na samrti, poput Marka, balzamovim uljem te nad glavom umirućega izgovaraju neke judejske riječi.
4. Ofiti. Oni se nazivaju štovateljima zmije. Zmiju smatraju Kristom i drže je umjesto Njega. Uzimaju običnu zmiju i čuvaju je u nekakvim spremištima.
5. Kainiti. Oni pripadaju među druge hereze koje odbacuju Zakon i ono što je u njemu napisano. Odbacuju i uskrsnuće tijela. Slave Kaina, tvrdeći da je on od više sile. Također štuju Judu, kao i one koji su bili s Korejem, Datanom i Abironom, pa čak i stanovnike Sodome.
6. Setijani. Oni, pak, slave Seta, tvrdeći da potječe od više Majke koja se pokajala, odbacujući one koji potječu od Kaina. Nakon što se sjedinila s višim Ocem, rodila je čisto sjeme – Seta, od kojega je potom proizašao ljudski rod. Oni također uče o Počelima i Vlastima te o drugim stvarima.
7. Arhontici. Oni veličaju mnoge vladare, tvrdeći da je sve što postoji poteklo od njih. Uhvaćeni su u nekim bestidnim djelima. Odbacuju uskrsnuće tijela i mijenjaju Stari zavjet. Prihvaćaju i Stari i Novi zavjet, ali njihove riječi izvrću prema vlastitom tumačenju.
8. Kerdonijani. Oni potječu od Kerdona, koji je prihvatio Heraklionovu zabludu i priklonio se krivovjerju. Iz Sirije je prešao u Rim i ondje izlagao svoje učenje u vrijeme biskupa Higina. Učio je o dva međusobno suprotstavljena počela. Govorio je da Krist nije rođen. Također je odbacivao uskrsnuće mrtvih i Stari zavjet.
9. Marcioniti. Ovaj Marcion bio je rodom iz Ponta. Bio je sin biskupa, ali nakon što je silovao djevojku pobjegao je, jer ga je njegov otac zbog toga istjerao iz Crkve. Došavši u Rim, molio je za oproštenje one koji su ondje bili na čelu Crkve. Budući da ga nije dobio, ustao je protiv vjere i počeo učiti o tri počela: dobrom, pravednom i zlom. Također je učio da je Novi zavjet potpuno stran Starom zavjetu i Onome koji u njemu govori. On i njegovi marcioniti odbacuju uskrsnuće tijela. Također dopuštaju ne samo jedno, nego dva ili tri krštenja nakon pada u grijeh. Za one koji među njima umru kao katekumeni, krštavaju se drugi umjesto njih. Posebno je besramnoto što i ženama zapovijedaju da se kupaju s muškarcima.
10. Lukijaniti. Neki Lukijan, ali ne onaj koji je živio u vrijeme cara Konstantina, nego mnogo stariji. Poučavao je sve prema Marcionovu učenju. Osim toga, učio je i nešto drugo, različito od Marciona.
11. Apelijani. Ovaj Apelije učio je poput Marciona i Lukijana, osuđujući sve stvorenje i Onoga koji ga je stvorio. Međutim, nije poput njih propovijedao tri počela, nego samo jedno: jednog Boga, najvišega i bezimenoga, koji je stvorio drugoga. Ovaj se, pak, pokazao zlim te je svojom zloćom stvorio cijeli svijet.
12. Severijani. Neki Sever, slijedeći Apelija, odbacuje vino, izmišljajući priču da su vinogradi nastali sjedinjenjem jednoga s drugim – Sotone u obliku zmije i zemlje. Odbacuje žene, govoreći da su one od „lijeve strane“. Uvodio je neka imena za poglavare i tajne knjige. Poput ostalih heretika odbacuje uskrsnuće tijela i Stari zavjet.
13. Tatijani. Tatijan je odrastao s Justinom, svetim mučenikom i filozofom. Nakon smrti svetoga Justina priklonio se Marcionovu učenju i poučavao poput njega, dodajući tome i nešto vlastitoga. Za sebe je govorio da je iz Mezopotamije.
OVO SU GLAVE TREĆEG SVITKA, PRVE KNJIGE O 46 HEREZA.
SADRŽAJ 18 HEREZA ČETVRTOG SVITKA DRUGE KNJIGE
1. Uzdržljivci (Enkratiti), dio su Tatijanaca. Odbacuju brak, tvrdeći da je to djelo Sotone. Zabranjuju jesti bilo što što ima dušu, tj. ne jedu meso.2. Katafrigijci – montanisti, askodrugiti – prihvaćaju Stari i Novi zavjet. Uvode nove proroke, štujući nekakvog Montana i Priskilu.3. Pepuzini, koji se nazivaju i crni, a s njima su zajedno i "kruhočuvari". To su dvije hereze. Od njih su i katafrigijevci, koji nešto drugačije uče od ovih. Oni štuju neki pusti grad Pepuzu, koji je između Galacije, Kapadocije i Frigije. Taj grad smatraju Jeruzalemom. No postoji i drugi grad Pepuza. Ženama dopuštaju da vladaju i budu svećenice. Obavljaju službu poput katafrigijevaca, bakrenim iglama probadaju malo dijete, njegovu krv miješaju s brašnom i prave kruh kao prosforu te se od njega pričešćuju. Izmišljaju da se Krist, u liku žene, javio Kvintili i Priskili u Pepuzi. Drže se Staroga i Novoga zavjeta, ali ih mijenjaju po svojoj pameti.4. Četrnaestnici (Kvartodecimani) – oni svake godine slave Pashu na isti dan, bez obzira koji je dan u tjednu četrnaesti dan mjeseca, tj. bila subota, nedjelja ili neki drugi dan. Na taj dan ujedno i poste i bdiju slaveći blagdan.5. Beslovesni (Alozi), kako ih mi zovemo, jesu oni koji odbacuju Ivanovo Evanđelje i njegovo Otkrivenje, jer ne prihvaćaju vječno postojećeg Boga Logosa koji je došao od Oca.6. Adamijani – ime su dobili po nekom Adamu zvanom Živi. Njihovo je učenje više zabluda nego istina, jer se kod njih događa ovako nešto: muškarci i žene, goli kao od majke rođeni, dolaze u njihovu crkvu i obavljaju čitanja i molitve i sve po svom običaju. Smatraju se monasima i uzdržavaju se, a brak ne prihvaćaju. Svoju crkvu smatraju rajem.7. Sampsejci, koji su ujedno i elkesajci, žive sve do danas u krajevima Arabije, iznad Mrtvog mora. Njih je obmanuo neki lažni prorok Elkesaj. Iz njegova su roda i dvije žene, Marta i Martina, kojima se ovi heretici klanjaju kao boginjama sve do danas. U svemu su slični ebionitima.8. Teodotijanci – od Teodota, kožara iz Carigrada. Bio je velik u helenskom (grčkom) učenju. U dane tadašnjeg progona bio je uhvaćen zajedno s drugima, i jedini je otpao od vjere kad su ih mučili radi Boga. Kako je zbog bijega bio ponižavan, naumio je propovijedati da je Krist obični čovjek, zbog grijeha što se odrekao Boga.9. Melhisedekijanci – oni štuju Melhisedeka, govoreći da je on neka sila, a ne obični čovjek, te su se usudili sve pripisivati i govoriti u njegovo ime.10. Bardesanci – Bardesan je bio rodom iz Međurječja. U početku je bio u istinitoj vjeri i sijao je u ljubavi prema mudrosti. Udaljivši se od istine, učio je poput Valentina, osim u nekim pojedinostima u kojima se od Valentina razlikovao.11. Noetijanci – Noet bijaše iz Smirne u Aziji. Ušavši u kola bezbožnosti, počeo je govoriti da je Krist zapravo Sin-Otac, te da je On i Otac i Sin i Sveti Duh. Sebe je nazvao Mojsijem, a svoju sestru Aronom.12. Valesijanci su oni koji, kako smo čuli, žive u Kavati, matičnom naselju Arapske Filadelfije. Strance koji dolaze k njima uškopljuju, tako da je među njima mnogo uškopljenika kojima je odsječen sramni ud. Uče da se time ispunjavaju i neke druge hereze. Ne pokoravaju se Zakonu ni prorocima, te uvode i neke druge bestidnosti.13. Čisti su zajedno s Novatom Rimljaninom, i u potpunosti odbacuju drugi brak, te ne prihvaćaju pokajanje.14. Anđelici – posve su nestali. Ime su dobili hvaleći se da imaju anđeoski čin, odnosno budući da su sami sebe nazivali anđelima.15. Apostolici se još nazivaju i pokornici. Ima ih po Pisidiji. U svoju zajednicu primaju samo one koji se odriču svijeta. Slični su uzdržnicima, premda drugačije mudruju od njih.16. Sabelijanci uče slično Noetu, osim što ne kažu da je Otac postradao. Riječ se uzdiže i ponovno razlijeva.17. Origenisti jesu sljedbenici nekog Origena. Takvi su skvrnitelji da se ne može iskazati, svoja tijela predaju bludu.18. Drugi origenisti, od Origena koji se ujedno naziva i Adamant. Odbacuju uskrsnuće mrtvih. Uče da su Krist i Sveti Duh stvorenja. Raj, nebo i sve ostalo tumače u prenesenom značenju. Praznoslove da će Kristovo Carstvo jednom prestati. Isto govore i za anđele. Izmišljaju da će Krist s đavlom carevati, te da su Krista raspeli demoni.
OVO SU 18 HEREZA ČETVRTOG SVITKA DRUGE KNJIGE
U PETOM SVITKU DRUGE KNJIGE JE PET HEREZA
1. Pavlijanisti su pavlijani, od Pavla Samosatskog. Ovaj je Pavao tvrdio da Krist gotovo i ne postoji, da je On izgovorena Riječ, koja postoji od Marije do sada. Ono što je o Njemu prorečeno u Božanskom Pismu ne vrijedi uistinu, nego tek od Marije do sada. Tvrde da On ima početak od svog dolaska u tijelu.2. Manihejci, koji se još zovu i akoniti. To su učenici Manija iz Perzije. Krista smatraju priviđenjem. Štuju sunce i mjesec, mole se zvijezdama, silama i demonima. Uče o dva počela: dobru i zlu, koja vječno postoje. Za Krista govore da je i bio i postradao samo prividno. Hule na Stari zavjet i na Boga koji je govorio kroz njega. Tvrde da nije čitav svijet Božji, nego da je samo jedna polovica Njegova.3. Jerakiti su od Jeraka, nekakvog učitelja iz egipatskog grada Leontopolisa. Odbacuju uskrsnuće tijela. Štuju Stari i Novi zavjet. Potpuno se odriču braka. Primajući monahe, djevice i one koji se uzdržavaju, nazivaju ih svinjama. Za djecu koja još nisu u punoj dobi kažu da neće imati udjela u Carstvu, budući da nisu postradala.4. Melecijevci su egipatski raskolnici, a ne heretici. Oni se nisu molili zajedno s onima koji su otpali od vjere tijekom progona. Danas su u zajedništvu s arijancima.5. Arijanci su oni koji arijevski bjesne, zovu se i rasjekatelji. Oni govore da je Sin Božji stvorenje, a Duh Sveti stvorenje stvorenja. Tvrde da je Spasitelj od Marije primio samo tijelo, a ne i dušu.
OVO JE PET HEREZA PRVOG SVITKA DRUGE KNJIGE
U ŠESTOM SVITKU TREĆE KNJIGE JE SEDAM HEREZA
1. Avdijani su raskolnici i tajanstvenici, a ne heretici. Imaju uredno ustrojeno prebivanje i življenje, u svemu istu vjeru kao i Katolička Crkva. Mnogi od njih žive u samostanima, i ne mole se sa svima, nasićujući se molitvom u tajnosti. Rugaju se govoreći o našim biskupima da su bogati, te ih svakojako klevetajući. Pashu slave zasebno, s Judejcima. Imaju nešto neobično o čemu vole raspravljati, a to je ono što govore o stvaranju tijela "po obličju Božjem".2. Fotinijanci – taj Fotin bijaše rodom iz Srijema. Mudrovao je poput Pavla Samosatskog, iako se po nečemu i razlikuje od njega. I on je tvrdio za Krista da ima bitak od Marije do sada.3. Marcelijanci su od Marcela, koji je bio iz Ankare u Galaciji. Isprva je bio prepoznat kao netko tko slično Sabeliju mudruje. Da bi odgovorio (na optužbe), otišao je i pismeno odgovarao. Mnogi su ga optuživali za ono čega se drži, sve dok se nije pokajao i, kako se smatra, ispravio. Neki njegovi pravovjerni učenici su zbog njegovih riječi odgovarali pred Saborom.4. Semiarijanci, tj. poluarijanci, koji o Kristu govore da je stvorenje. Lukavstvom Ga nazivaju stvorenjem, ne kao jednim od stvorenja, nego Ga riječju "Sin" spominju, ali budući da se Oca ne može dotaknuti stradanje koje prati rađanje, govore da je stvoren. I za Duha Svetoga, također, govore da je posve u potpunosti stvorenje. Poriču istobitnost Sina, nazivajući Ga sličnobitnim. Neki od njih odbacuju i sličnobitnost.5. Duhoborci o Kristu govore ispravno, ali hule na Duha Svetoga tvrdeći da je stvoren, te da nije od Božanstva. Čak govore da je radi vršenja djela stvoren, a njegovu silu nazivaju samo posvećujućom.6. Aerijanci – taj Aerije bijaše rodom iz Ponta, i sve do sada priređuje iskušenja življenju. Bio je prezbiter biskupa Eustatija, kojega su oklevetali arijanci. I kad taj Aerije ne bijaše postavljen za biskupa, poče činiti mnoga zla protiv Crkve. Po vjeri je potpuni arijanac, čije učenje produbljuje. Govori da ne treba prinositi žrtvu za pokojne, niti postiti srijedom, petkom i tijekom četrdeset dana Velikog posta; Pashu zabranjuje. Odbacuje monaško postriženje. Prihvaća jedenje svake vrste mesa, tj. mesa svake životinje, te propovijeda da se pije bez uzdržavanja. Ako netko od njegovih hoće postiti, kaže mu: "Ne posti u dane koji su zapovjeđeni, nego kada hoćeš. Nisi pod Zakonom!" Govori također da biskupi ni po čemu nisu veći od prezbitera.7. Aetijanci su od Aetija iz Kilikije, nekadašnjeg đakona arijanskog biskupa Juraja Aleksandrijskog. Još se nazivaju i nepodobni, a neki ih zovu i eunomijanci, po Eunomiju, koji je bio Aetijev učenik. S njima je bio i Eudoksije, ali se on, iz straha od cara Konstantina, odvojio od njih pa čak i protjerao Aetija. Eudoksije je ostao arijanac, ali ne po Aetijevoj herezi.Ovi nepodobni, aetijanci, posvuda i uvijek prikazuju Krista i Duha Svetoga kao strane Bogu Ocu, tvrdeći da su stvorenja te da nemaju nikakve sličnosti s Ocem. Pomoću aristotelovskih i geometrijskih predodžbi nastoje objasniti Boga, a za Krista misle da nije mogao biti rođen od Boga zbog takvog načina razmišljanja.
Takozvani eunomijevci, koji su od njih, ponovno krštavaju sve one koji im dolaze, pa i arijance. Onoga koga krštavaju, obrnu naglavce, okrećući ga nogama uvis, kao što "velika riječ" nalaže. Govore da griješiti bludom ili drugim grijehom i nije loše, jer, kažu, Bog ne traži ništa osim da se bude samo u njihovoj umišljenoj vjeri.
OVO JE SEDAM HEREZA ŠESTOG SVITKA TREĆE KNJIGE
OVO SU ČETIRI HEREZE SEDMOG SVITKA TREĆE KNJIGE
1. Dimiriti, koje nazivaju i apolinarijevcima, ne ispovijedaju potpuni Kristov dolazak, tj. Utjelovljenje. Kao što se neki nekoć usudiše govoriti o tijelu istobitnom Božanstvu, tako neki niječu i da je uzeo dušu. Neki, utvrdivši se na riječima Evanđelja: „I Logos postade tijelo“, niječu stvoreno tijelo, odnosno da je primio tijelo od Marije, nego govore da je samo prošao, govoreći: „Riječ bijaše u tijelu.“ Poslije su zamislili nešto što ne znam kako reći. Tvrde da nije primio um.2. Protivnici Marijini govore da je Presveta Marija nakon rođenja Spasitelja živjela s Josipom kao supruga.3. Koliridijani, koji u ime iste te Marije, određenoga dana u godini, prinose male kruhove njoj u čast, zbog čega smo ih nazvali koliridijanima.4. Masalijani, koji se nazivaju i moliteljima. S njima su zajedno oni koji su uhvaćeni u helenske hereze: hvalitelji, martirijani i satilijani.
OVO JE SADRŽAJ SEDMOG SVITKA
POGLAVLJA MASALIJANSKOG NEČASTIVOG UČENJA PREUZETA IZ NJIHOVIH SPISA
Govore da Sotona suhipostazno živi s čovjekom i u svemu ga savladava. Da Sotona i demoni drže um čovjekov, i da je čovjekova priroda sjedinjena sa zlim demonom. Da Sotona i Duh Sveti istovremeno žive u čovjeku, te da ni apostoli nisu bili čisti, iako su djelatno napredovali. Da ni krštenje ne čini čovjeka savršenim, niti pričešćivanje Božanskim Tajnama očišćuje dušu, nego to čini samo njihova ustrajna molitva. Čovjek je i poslije krštenja pomiješan s grijehom. Da vjernici neraspadljivost i božanske odjene dobivaju krštenjem nego kroz molitvu. Da je potrebno primiti bestrasnost, i zajedništvo Svetoga Duha u osjetilima, i biti u svakoj sigurnosti. Da je potrebno da duša osjeća takvo zajedništvo sa Svetim Ženikom kakvo osjeća žena prilikom sjedinjenja s mužem. Da oni koji su duhovni osjećaju grijeh iznutra i izvana, kao i milost koja djeluje i utječe na njega. Da postoji otkrivenje koje se događa u osjetilima i u osobi Božanskoj kao u zapovijedima. Da je posvjedočeno kako je duša koja nema Krista u osjetilima i u svakom svom djelu obitavalište gmizavaca i otrovnih zvijeri, to jest svake neprijateljske sile, jer su po prirodi zle. Da je sjeme i riječ ušlo u Mariju. Da su se Adam i Eva sjedinjavali bestrasno i prije prijestupa. Da se u čovjeku trebaju sazdati dvije duše: jedna sjedinjena s ljudima, druga s nebeskim. Da je čovjeku moguće osjetilno primiti osobu Svetoga Duha sa svom izvjesnošću i u svoj njegovoj sili. Da se onome tko se moli može javiti križ u svjetlosti, i da čovjek neko vrijeme stoji pred žrtvenikom i prinosi tri kruha zamiješena s uljem.
Gnušaju se rada rukama kao nečega neprikladnog po časti za kršćane, i kao nečega što je za siromašne. Uvode beščovječnost, govoreći da onima koji javno prose, ili nemoćnima i udovicama, ili onima koje razne napasti kušaju, ili tjelesno povrijeđenima, ili bolesnima, ili onima s teškim dugovima, ili onima koje su razbojnici ili barbari opljačkali, ili koji su upali u sličnu nevolju, ne dolikuje da im daju oni koji su se prikladno odrekli svijeta ili koji su se sasvim okrenuli dobročinstvu, nego da im ustvari daju sve. Sebe nazivaju istinski siromašnima duhom.Ovome pridodaju preziranje crkava i žrtvenika, tako da se ni njihovi monasi i uzdržnici ne pojavljuju dovoljno na crkvenim saborima – dosta im je da budu na molitvi u svojim crkvicama. Toliku, kažu, ima silu njihova molitva da se njima samima i njihovim učenicama osjetilno javlja Duh Sveti. Izmišljaju da oni koji žele biti spašeni samo trebaju moliti se koliko im se kaže, i da baš ništa drugo ne čine, dok ne osjete da je grijeh, poput nekakvog dima, ili ognja, ili zmije, ili neke druge zvijeri, izgnan molitvom. I osjetilno, kažu, grijeh molitvom izlazi, a Duh Sveti da opet osjetilno ulazi. U duši tada imaju jasan osjećaj duhovnog ulaska, i u tome je istinsko kršćansko zajedništvo.Ni crkvenim krštenjem, ni postavljenjem klerika, uopće se kršteni ne sjedinjuje s Duhom Svetim, nego se samo molitvama sjedinjuju njihovi trudoljubivi, te primaju i bez krštenja neko zajedništvo Svetoga Duha, ako žele s njima biti i učiti se njihovim zapovijedima. Tako su i neki prezbiteri koji su im rekli: "Vjerom ispovijedamo Duha Svetoga, a ne ispovijedamo Ga osjetilima." – i oni su zbog molitve s njima postali sudionici duhovnog osjećaja.Njihova je oholost toliko velika da one među sobom koji su primili udjela u duhovnom osjećaju hvale kao uzvišenije, savršene i slobodne od svakoga grijeha, te ih čuvaju i poštuju kao one koji su otad nedostupni grešnim nevoljama, nego da imaju bezbrižnu utjehu i obilje kruha, te svaku uslugu, hranu i čast.
Mnogi među njima, i nakon takvog svjedočenja savršenstva, kojemu su strani i imena kršćanskoga nedostojni, pokazali su se u različitim mrskim djelima – i krađi zlata, i padanju u blud – te osim već rečenoga govore i mnogo štošta drugo bezumno. Zakoniti brak razrješavaju bez razmišljanja, a one koji se udaljavaju od braka prihvaćaju i hvale kao uzdržnike. Očeve, majke i djecu ostavljaju bez brige i hrane, zapovijedaju da se sve prinosi njima samima. Robove koji bježe od svojih gospodara spremno primaju, kao i one koji im prelaze zbog raznih grijeha, bez ikakva ploda pokajanja. I bez ikakva prezbiterskog dostojanstva, i bez poniznosti i stupnjeva pokajanja propisanih pravilima Crkve, obećavaju im da će se brzo očistiti od svakoga grijeha, samo ako se od njih nauče mnogorječitim molitvama – i već su spremni učenici njihove zablude.Neke od takvih, prije nego što ostave grijeh, dolaze do postavljenja za klerika, licemjerno moleći biskupa da položi ruke na njih. Od uglednih uzdržnika među njima na prijevaru bi dobili preporuku za sebe, ne zato što poštuju dostojanstvo klerika – jer njima ni do biskupa nije osobito stalo – nego da bi stekli neku vlast i gospodstvo. Neki od njih neće se ni pričestiti Tajnama ako, kažu, u tom trenutku osjetilno ne osjete dolazak Svetoga Duha. Onima koji žele odsjeći svoje prirodne udove, neki od njih to dopuštaju. Nimalo ne mare ni za izopćenje. Bez straha se kunu i kuju urote, te licemjerno proklinju vlastitu herezu.
JOŠ O RANIJE SPOMENUTOJ HEREZI MASALIJANSKOJ, KOJA SE ČAK SREĆE PO SAMOSTANIMA, IZ SPISA TEODORITOVOG:
Masalijanska hereza nastala je u vrijeme Valentina i Valensa. Nazivaju ih molitvenicima, a u Heladi promijeniše ime. Također imaju još jedno ime: duhom prosvijećeni, koje je nastalo prema onome što čine, jer u sebe prihvaćaju djelovanje nekog demona i smatraju ga Duhom Svetim. Potpuno se razboljevši od svoje hereze, izbjegavaju rad rukama kao da je to zlo. Prepustiše se posve snoviđenjima, jer priviđenja u snu smatraju duhovnim prosvjetljenjem.
Začetnici ove hereze bili su Didoj, Sava, Adelfije, Jerma, Simeon i još neki s njima. Tvrde da nema koristi niti vrijedi Božansko Pismo u kojem govori Gospodin: Tko jede Tijelo moje i pije moju Krv živjet će vječno. Pokušavaju se prikriti, pa se, kad su razotkriveni, besramno odriču i odbacuju optužbe, noseći to u dušama svojim.
Litoj, koji je upravljao Crkvom u Meletiji, ukrašen božanskom revnošću, vidjevši da su mnogi samostani ovom bolešću obuzeti, štoviše da su postali razbojničke pećine, spalio ih je i vukove iz stada protjerao. Predivni Amfilohije, koji je držao Metropoliju likaonsku i upravljao cijelim narodom, saznavši da je ova pošast nastala, ustade ponovno i stado koje je pasao oslobodi od zla. Veoma slavni Flavijan, antiohijski arhijerej, saznavši da ovi žive u Edesi i trude se izliti otrov onima koji ondje žive, sazvavši sabor monaha, doveo ih je u Antiohiju i ovako razotkri bolest koju su nijekali: reče da su oklevetani i da svjedoci lažu, pa Adelfiju, koji bijaše vrlo star, blago zapovjedi da sjedne blizu njega. „Mi" – reče – „ostarjeli smo, i nećemo još dugo biti na životu. Pouzdanije smo upoznali narav čovjeka, i prepoznali smo zamke demona koji se bore protiv nas, i kroz iskušenja smo se priviknuli i na darove milosti. Ovi su mladi, i o tome sigurno ne znaju, pa najduhovnije riječi ne mogu slušati. Stoga, reci mi, kako tvrdite da se protivni duh udaljuje, a milost Presvetoga Duha dolazi?" Starac, uživajući u ovim riječima, izbljuva prljavi otrov i reče: „Nema nikakve koristi od krštenja za one koji ga se udostoje. Jedino usrdna molitva izgoni demona koji živi u čovjeku, a ima ga svatko od rođenja, primivši od praoca kako narav, tako i ropstvo demonima. Kada ga usrdnom molitvom istjeraju, tada dolazi Presveti Duh, te na osjetljiv i vidljiv način pokazuje svoju prisutnost, i oslobađa tijelo od strasnih kretnji i potpuno obraća dušu od zlih navika. Zbog toga, ne postoji više potreba ni za postom koji iscrpljuje tijelo, ni za poukom o poniznosti, ni za dobrim ponašanjem. Tko ovo dosegne, ne samo da je oslobođen tjelesnih metežâ nego jasno prozire budućnost i Božansku Trojicu očima gleda."
Tako božanstveni Flavijan, raskopavši smrdljivi izvor i učinivši vodu vidljivom, reče bezbožnom starcu: „Ostarjeli zlim danima! Razotkrila su te tvoja usta, a ne ja. Usne su tvoje svjedočile protiv tebe". Razotkrivši ovu bolest, iz Sirije bijahu protjerani. Odoše u Pamfiliju i nju bolešću ispuniše.
OVO SU HEREZE DO VREMENA MARCIJANA CARA. POSLIJE MARCIJANA I MALO KASNIJE, U VRIJEME CARA LEONITA, IZRASTOŠE OVE HEREZE:
1. Nestorijanci, koji učiše o odvojenom i zasebnom Bogu Riječi, a odvojenom njemu čovjeku. Ono što je Gospodin, od svoga dolaska među nas, učinio u poniženju, pripisivahu samo čovjeku. Ono što je uzvišeno i Bogu dolično pripisivahu samo Bogu Riječi, umjesto da oboje pripisuju jednoj te istoj osobi.2. Eutihijevci, koji su ime hereze dobili od Eutiha. Oni ne govore da je Gospodin naš Isus Krist primio tijelo od svete Djevice Marije, nego da se utjelovio na neki božanstveniji način. Ne primaju u um da je Bog Riječ, čovjeka izloženog grijehu praoca Adama, pridružio sebi od Djevice Marije, njega grijeh svukavši i objavivši se načelima i vlastima sa smjelošću, kao što piše: „Razotkrivši na križu ono u što se bio prijestupom prvostvorenoga obukao."3. Egipćanima, raskolnicima i monofizitima se nazivaju. Od Crkve pravovjernih odvojiše se pod izgovorom svitka zakona nastalog u Kalcedonu. Nazivaju se egipćanima zbog toga što su Egipćani prvi započeli ovaj raskol u vrijeme careva Marcijana i Valentinijana. U svemu ostalom su pravovjerni. Zbog privrženosti prema Dioskoru Aleksandrijskom bijahu izopćeni od Kalcedonskog sabora. Kao zagovornici Eutihova učenja, oni se protive Saboru, i mnoštvo poniženja Saboru priredišе. Njih smo prethodno u ovoj knjizi dovoljno razotkrili, pokazavši ih kao zavodnike i umišljeno mudre. Njihove su vođe Teodozije iz Aleksandrije, od kojega su teodozijanci, i Jakov iz Sirije, od kojega su jakoviti. Njihovi pomoćnici, zaštitnici i pobornici jesu Sever Antiohijski, propalica, i Ivan Trobožac, koji se potrudio oko ispraznih stvari, koji se odriču tajne općeg spasenja. Napisali su mnogo toga protiv bogonadahnutog učenja Otaca Kalcedonskog sabora, mnoge sablazni postaviše na put onima koji ginu u pogubnoj herezi. Svojim učenjem o naravima iskrivljuju svu tajnu Božjeg plana spasenja.
4. Netljenočajatelji (aftartodoketi), koji su sljedbenici julijana halikarnaškog i gajana aleksandrijskog. Još ih nazivaju gajanijevcima. Od svih drugih najsličniji su severovoj herezi. Sve u čemu se razlikuju jest to da drugačije od njih govore o pitanju sjedinjenja. Ispovijedaju da je tijelo gospodnje od časa svoga nastanka neraspadljivo, i ispovijedaju da gospodin strasti koje je trpio – mislim na glad, žeđ i napor – nije trpio na način na koji ih mi trpimo. Mi trpimo po sili prirode, a krist je, kažu, trpio dobrovoljno, ne robujući zakonu prirode.5. Nerazumnici  koji se zovu i temistijanci, bezbožno ispovijedaju da krist nije znao dan suda, i strah mu pripisuju. Dio su hereze teodozijevaca. Temistije, koji je bio začetnik njihove hereze, ispovijedao je u kristu jednu složenu narav.6. Barsanufiti, koji se još zovu i mučenici, isto mudruju kao gajanijevci i teodozijanci, ali imaju i nešto više od njih. Brašno prinose na službi, govoreći da se ono prinosi od dioskora, i doticanjem brašna vrhovima prstiju jedu ga, primajući ga umjesto otajstva. Prosfore uopće ne prave. Ostavljajući "pričešće dioskorovo", kako je rečeno, uzimaju ga dok se malo-pomalo ne razdijeli, i to im biva umjesto pričesti.7. Molitelji, koji se još nazivaju sluge, jesu uzdržnici i monasi. U svemu ostalom pravovjerni su, osim što se okupljaju zajedno sa ženama crnorizicama u samostanima, te pjesme bogu prinose uz neko veselje i plesanje, oponašajući tako radost onih koji su se, u vrijeme mojsija, izbavili iz propasti egipatske prošavši kroz crveno more.8. Razumoborci, koji se protive svakom znanju u kršćanstvu kada im se kaže da onaj tko traži mudrost u božanskome pismu čini nešto značajno. Bog od kršćana, tvrde, ne traži ništa osim dobrih djela. Dobro je u jednostavnosti djelovati, i zapovijedi razumnoga djelovanja ne treba ispitivati.9. Oni koji se okreću suncu, koji za bilje – takozvane suncokrete koji se kreću za sunčevim zrakama – kažu da ta kretanja imaju neku božansku silu koja djeluje u njima. Zbog toga ih poštuju, ne razumijevajući da je u njihovoj prirodi neko kretanje slično mjesečevu.10. Smrtnodušnici drže da je čovjekova duša slična životinjskoj, i govore da ona propada zajedno s tijelom.11. Oni koji ne kleče  jesu oni koji ni u koje vrijeme svojih molitava neće da saviju koljena, nego se svagda stojeći mole.
12. Bogoznalci, koji se nazivaju i hulitelji, koji u nekim riječima i djelima gospodina našega boga uvijek pokušavaju pronaći nešto za osudu protiv njega, protiv njemu pripadajućih osoba i protiv božanskoga pisma, budući drznici i hulitelji.13. Kristorazdruživači govore da je gospodin naš isus krist nakon uskrsnuća iz mrtvih ostavio svoje tijelo s dušom na zemlji, i samo s božanstvom uzašao na nebo.14. Jezikomudraci slijede običaje neznabožaca, a inače su kršćani. Uvode gatanja o rođenju, sudbini, časti, prihvaćaju svu nauku o zvijezdama i tumačenje zvijezda, i svako bajanje, i bajanje s pticama, i znamenja, i tumačenja, predviđanja i vračanja, i ostale ovima slične basne bezbožnika, te dodaju i druge neznabožačke običaje. Također i slavljenje nekih helenskih blagdana i dana, zajedno s mjesecima i godinama, šire.15. Donatijani, od nekoga donata iz afrike nastade hereza koji im predade neku kost, da je drže u svojim rukama i nju prvo cjelivaju, a tek onda da sudjeluju u prinošenju svetinja, kada žele da ih prinose.16. Prijestupnici običaja jesu oni koji u običnom, tj. Djelatnom životu posrću, te neke zapovijedi koje su hvale dostojne kleveću, dok nešto što je poročno poštuju kao dobro.17. Krivotumači jesu oni koji neka poglavlja božanskoga pisma staroga i novoga zavjeta lažno iznose, te ih prema svome mišljenju preinačuju. Besramnose čak protive mnoštvu pouzdanih i besprijekornih kazivanja. Stradajući od nekog neznanja i nerasudljivosti, tako neiskusno utvrđuju i neke heretičke zapovijedi.18. Lambetijani, koji su od nekoga tko se zove lambetije. Oni svakome tko želi živjeti u zajedničkim obitavalištima dopuštaju da isproba način života kakav hoće, i tako da živi, i u koje god ruho hoće da se obuče. Ne priliči kršćanima, kažu, da išta čine na silu, jer je napisano: dobrovoljno ću žrtvovati tebi, i opet: i od svoje volje ispovijedat ću mu se. Dopuštaju, kako to neki govore, da se prirodnim strastima daje zadovoljenje i da im se ne protivi, jer to priroda tako traži. I još nešto slično mudruju, poput onih nazvanih arijancima.
OVO SU HEREZE DO VREMENA CARA HERAKLIJA.
OD HERAKLIJA DO DANAS OVE HEREZE IZRASTOŠE:
19. Jednovoljci potječu od Kira Aleksandrijskog, a učvršćeni bijahu od Sergija, patrijarha carigradskoga. Oni ispovijedaju dvije naravi u Kristu i jednu osobu, ali uče o jednoj volji i jednom djelovanju. Time obaraju dvije naravi, i vrlo su slični učenju Apolinarovu.20. Oni koji sebe ometaju, u svemu su ostalom pravovjerni. Besramnosu se od Katoličke Crkve i zajedništva radi neznatne stvari posve odsjekli, misleći da drže pravila zakona. Ni biskupi ni laici nemaju nad njima starješinstvo, već se kao stado bez znanja napasaju. Spotiču se o ono za što su druge optuživali. Javno žive sa ženama i priležnice imaju. Bave se kupovinom, prodajom i lihvarenjem, i kojekakvim drugim svjetovnim poslovima, i žive nerazumno. Djelima ruše ono što su se riječima trudili sagraditi, postajući prijestupnici zakona prema apostolskoj odredbi: Riječju štujući Boga, a djelima bivajući bezbožni. Monasi uvedeni u kler pratili su ih, užasavajući se, idući u svojoj jednostavnosti. Odgojenici njihove crkve poštuju crkvena pravila, napuštajući ono što su im zapovjedili njihovi biskupi i crkveni starješine. Sami djelo čuvaju, a dobrome poretku sve pretpostavljaju.21. I do danas ljude trese i obmanjuje ih jišmaelitsko služenje, tj. saracenska vjera. Onaj koji je preteča Antikristov izaći će od Jišmaela, koji se od Hagare rodi Abrahamu, pa se stoga Jišmaeliti nazivaju i hagarjanima. Saraceni se nazivaju prema "od Sare iznenada", budući da reče Hagar anđelu: "Sara me iznenada otpusti". Ovi su služili idolima i klanjali se Danici zvijezdi, i Afroditi, koju na svome jeziku nazvaše Havar, što znači Velika. Sve do vremena cara Heraklija javno su služili idolima. Od toga vremena pa nadalje izraste među njima lažni prorok zvani Muhamed. On je razgovarao sa Židovima i s kršćanima, tj. s arijancima i s nestorijancima, odasvud crpeći zlo. Od Židova uze jednoga Vladara; od arijanaca da su i Riječ i Duh stvoreni; od nestorijanaca štovanje čovjeka, i da poštuju Stari i Novi zavjet. Tako je, razgovarajući s nekim monahom arijancem, sastavio svoju herezu, i pod izlikom poučavanja pravovjerju, pridobio saracenski narod. Propovijedajući da su spisi s neba, od Boga spušteni na njega, predade im smijeha dostojnu vjeru kroz spise izložene u njegovim knjigama. Govori o jednome Bogu, tvorcu svega što postoji, koji niti je rođen niti je rodio. Za Krista kaže da je Riječ Božja i Duh Njegov, stvorenje i sluga, i da se od Marije, sestre Mojsijeve i Aronove, bezsjemeno rodio. Riječ Božja i Duh uđoše u Mariju i rodiše Isusa, koji je prorok i sluga Božji. I pošto Židovi bezakonje počiniše i poželješe da ga razapnu, uhvatiše i raspeše njegovu utvaru, a sam Krist niti bi raspet niti umre. Bog ga uze k Sebi na nebesa, budući da ga je On ljubio. I ovo govori, kako Krista, kada uziđe na nebo, Bog upita: "O Isuse, jesi li ti rekao da si sam Sin Božji i Bog?" I odgovarajući reče Isus: "Milostivi Gospodine moj! Ti znaš da ne rekoh, niti se sramim da budem tvoj sluga, nego ljudi i prijestupnici napisaše da rekoh tu riječ. I oklevetaše me, i zabludiše." Reče mu Bog, odgovarajući: "Znam da ti ne reče tu riječ."
I druge mnoge bajke pripovijeda u tom pismu, smijeha dostojne, a sve praznoslove kako je od Boga spušteno na njega. Mi kažemo: "Tko svjedoči da mu je pismo dao Bog? Ili, tko je od proroka prorekao da će ustati takav prorok?" I u nedoumici su. Jer Mojsije na Sinajskoj gori, pred licem svih ljudi, primi Zakon od Boga koji mu se javi u oblaku, i u ognju, i u mraku, i u buri. I zato što svi proroci od Mojsija i poslije počeše proricati o Kristovu dolasku, o tome da je Bog Krist i Sin Božji, kako će doći utjelovivši se, i biti razapet, umrijeti i uskrsnuti, i da je On sudac živima i mrtvima. I kažemo im i govorimo: "Zašto tako ne dođe vaš prorok, uz svjedočanstvo drugih o njemu, kad vas ondje uopće ne bijaše? Jer Mojsiju Bog dade Zakon dok su svi ljudi gledali kako se gora dimi, pa bi i tome o kome govorite tako dao spise." Odgovaraju, govoreći da Bog čini što hoće. "To i mi znamo", odgovaramo, "no pitamo kako siđe pismo na proroka vašega?" I odgovaraju: "Dok je spavao, siđe pismo na njega." Mi se podsmjevasmo, i rekosmo im: "Pa tako, budući da je spavajući primio pismo, nije osjetio silu, i time se ispuni javna priča." Opet ih zapitasmo: "Kako onome koji piše u pismu vašem: 'Ništa ne činiti ni primati bez svjedoka', ne rekoste: 'Pokaži ti prvo sebe nama svjedočanstvom da si prorok i da si od Boga izašao, i koje pismo za tebe svjedoči?'" A oni šutjeli su, srameći se. I o tome im slično rekosmo: "Budući da vam ne priliči uzeti ženu bez svjedoka, ni kupiti ni steći, niti vi sami hoćete uzeti magare ili stoku bez svjedoka, imate svjedoke i za ženu, i imanje, i magare i drugo, a samo jednu vjeru i pismo imate bez svjedoka! Jer odakle ima potvrdu onaj koji vam je vjeru predao? Ta, za njegova svjedoka nitko ne zna, a spavajući vjeru primi." Nas nazivaju dvobošcima jer, kažu, drugoga Boga uvodimo govoreći da postoji Sin Božji i Bog. Njima kažemo: "Ovako su predali proroci i Pismo, a vi usrdno prihvaćate proroke." Ako neki od njih rekoše da rđavo nazivamo Krista Sinom Božjim, da lažući na proroke dodasmo takvo nešto, dok drugi rekoše: "Židovi vas mrze, pa vas prevariše pišući kao od proroka, da vi propadnete", opet im kažemo: "Kako vi, koji kažete da je Krist Riječ Božja i Duh, klevećete nas kao dvobošce? Jer, Riječ i Duh nerazdvojni su od Onoga u kome jesu, a ako su u Bogu, kao što Riječ Njegova zaista i jest, i Bog je; ako je izvan Boga, Bog je, prema vašoj tvrdnji, bez riječi i bezdušan. Bježeći od drugoga Boga, niste li presjekli Boga?! Bolje bi bilo da imate i ispovijedate drugoga, negoli da Ga rasijecate, ili Ga uvodite kao kamen, ili drvo, ili nešto od neživih stvari. Kao što vi nas lažno klevećete, nazivajući nas dvobošcima, tako mi vas nazivamo presjecateljima Boga."Nas, koji se poklanjamo križu, Kristovoj i svetiteljskim ikonama, kleveću kao idolopoklonike? Kažemo im: "Kako se vi o Kamen trljate, prema riječi vašega Vahtana, i ljubite, cjelivate Kamen?" Neki od njih rekoše: "Abraham je ležao na njemu s Hagarom", drugi rekoše da je za nj vezao devu kada je htio žrtvovati Izaka. I njima odgovaramo: "Pismo govori da gora bijaše šumovita, i da je Abraham nacijepao drva od nje i stavio na Izaka, jer je magarce ostavio s momcima. Otkuda vama ta brbljarija, kad ondje nema ni šume, niti magarci onuda prolaze?" Srameći se, ipak rekoše: "To je Abrahamov kamen." Rekosmo im potom: "I ako je kamen Abrahamov, kako praznoslovite, jer je samo Abraham sa ženom ležao na njemu, i jer je za nj vezao devu, ne stidite li se cjelivajući ga? Umjesto toga, nas optužujete jer se klanjamo Kristovu Križu i njegovu obličju kojima se sila zlih duhova i đavolska obmana razaraju." Ovaj kamen o kojem govore jest glava Afroditina, kojoj su se klanjali, koju i Havar nazivahu. Na njemu su i do danas uklesani obrisi glave, koje će uočiti oni koji pažljivo promatraju.
Ovaj Muhamed mnoge koještarije, kao što rekosmo, napisa. Svakoj od njih naslov stavi, tako i spisu "Žene" u kome uzakonjuje da se javno mogu uzeti četiri žene, i priležnica, ako može, i tisuću, koliko ruka njegova obuhvati onih koje pristaju. Od četiri žene, koju hoće otpušta, koju drugu hoće uzima. Zbog ovakva povoda ustanovio je zakon: Muhamed imaše pomoćnika, tj. druga zvanog Zejd. On imaše ženu krasnu, koju poželje Muhamed. Kada su sjedili, reče im Muhamed: "On, Bog, mi tako zapovjedi da uzmem tvoju ženu." Zejd odgovori: "Poslanik si. Učini što ti je Bog rekao." Točnije od ovdje rečenoga, rekao mu je: "Bog mi zapovijedi da pustiš ženu svoju." On je pusti. Nakon nekoliko dana drugačije reče: "Bog mi je zapovjedio da ja nju uzmem." I tako, uzevši je, preljub počini s njom, postavljajući takav zakon: Onaj koji to hoće, neka otpusti ženu svoju. Ako se ona po otpuštanju vrati, neka je uzme drugi. Nije dostojno da je uzme ako ne legne s drugim. Ako brat otpusti ženu, neka je uzme njegov brat koji hoće. U tom spisu tako zapovijeda: "Obrađuj zemlju koju ti je dao Bog i uzimaj je", i sve tome slično, da ne izgovaram sve sramote poput njega.Opet, drugo pismo je "O devi Božjoj". U njemu govori kako bijaše deva od Boga koja je ispijala cijelu rijeku, i nije mogla prolaziti između dvije gore jer nije bilo dovoljno mjesta. Ljudi bijahu u tome mjestu: jedan dan oni piju vodu, a deva drugi dan. Pijući vodu ona ih je hranila, dajući im mlijeko umjesto vode. Ustadoše oni ljudi koji bijahu zli i ubiše devu. Ona bijaše rodila malu devu. Kad joj majka bijaše ubijena, mala zavapi k Bogu, i uze je Bog k sebi.Kažem im: "Odakle bijaše ta deva?" I kažu da bi od Boga. I kažem: "Sjedinjuje li se deva s drugom devom?" I kažu: "Ne." "Otkuda" – rekoh – "rodi malu? Vidim devu vašu bez oca i bez majke, i bez rodoslovlja. Rodivši, zlo postrada, no nema ni onoga tko nasilje nad njom počini. I mala deva se uznese. Prorok vaš, za koga kažete da mu je govorio Bog, zašto ne sazna za devu gdje pase, i tko mlijeko pije kojim ona doji? Ili je i ona nekako zapala u zlo i bila ubijena, ili je u Raj, kao vaš prethodnik, ušla? Od nje će vam biti mliječna rijeka, o kojoj praznoslovite: tri rijeke će u Raju poteći – vode, vina i mlijeka. Ako je vaš prethodnik deva izvan Raja, jasno je da će uvenuti od gladi i žeđi, ili će se drugi njezinim mlijekom naslađivati. Uzalud se vaš prorok ponosi umišljajući da je razgovarao s Bogom – tajnu o devi mu ne otkri. Ako je, opet, u Raju, ispit će vodu, te ćete presušiti pri bezvodnosti usred rajske hrane. A od rijeke vina ožednjet ćete – nema vode, ispila je svu deva. Pijući samo vino žeđat ćete i u pijanstvo pasti i usnuti. Glava će vas boljeti, i po ustajanju od sna, nasitivši se vina, zaboravit ćete rajske ljepote. Kako se vaš prorok ne dosjeti da će vam tako biti s hranom u raju? Ni o devi se ne pobrinu, gdje sada prebiva? No, ni vi njega ne upitaste o onome što vam o tri rijeke ispripovijeda praznoslovljem. Ali, mi vašu divnu devu, među dušama magaraca, gdje ćete i vi prebivati, kao stoku koja vam je prethodila, jasno objavljujemo, tamo gdje je tama najkrajnja i muka beskonačna, oganj koji šumi, crv neusnuli i bezdan demonski."
Opet reče Muhamed, u pismu "Trpeza", govoreći kako je Krist od Boga tražio trpezu, i dade mu se. Jer Bog, reče, govoraše Njemu: "Dadoh tebi i tvojima trpezu neraspadljivu." Pismo "Volovi" i neka druga poglavlja smijeha dostojna, koja sam zbog njihova mnoštva smatrao primjerenijim preskočiti.Postavio im je zakon da se, uz žene, obrezuju, da subotu ne slave, ni da se krštavaju. Da jedu ono što je zakonom određeno, a da se udaljuju od onoga što je zakonom zabranjeno. Svinjsko meso da ne jedu, i vino nikako da ne piju. Samo Jednomu Bogu da se klanjaju. Krista poštuju kao Riječ Božju, a ne kao Sina, kao od Duha Svetoga rođenoga, Riječ i Duh izgovoreni i u zrak razliveni. Shvaćaju to kao nehipostazno, i Roditelju neistobitno. Svetu Djevicu Mariju ne nazivaju Bogorodicom, nego Mojsijevom i Aronovom sestrom, takvo što praznoslove.Za sebe reče da će biti ključar rajski. Tako će i na Sudnji dan prvo Mojsije s Izraelcima istupiti, reče, i kao prijestupnici Zakona bit će vječnoj muci predani. Potom će Isus istupiti, reče, i odreći se pred Bogom da je sebe nazvao Sinom Božjim. Kršćani su se na to usudili i dodali ime Krist, i Bog, i Sin Božji, i propovijedali Riječ utjelovljenu i raspetu. I potom će, reče, on biti pozvan od Boga, i kao najveći štovatelj Božji i uzročnik bogoštovlja u svega naroda pohvaljen biti, te će zbog toga biti rajski ključar. I kada otvori Raj, ući će s njim bez riječi protivljenja i bez ispitivanja sedamdeset tisuća, koje može sa sobom uvesti. Ostalima će se suditi, kaže, i pravednici će se zasigurno hranom rajskom naslađivati. Oni koji se nađu kao grešnici, svezat će im se gramata o vrat, te će i oni u Raj ući, i nazivat će ih pomilovanima od Boga i Muhameda.Tri će rijeke biti u Raju: jedna meda, druga mlijeka, i treća vina. Svatko će slobodno piti i napojiti se iz koje hoće. Žene će biti s njima bezbrižno, čistit će im domove i u svemu udovoljavati. Židovi i kršćani bit će na oganj naloženi umjesto drva, samarijanci će smeće iznositi i njihov izmet iz Raja čistiti, da se Raj ne usmrdi. Svatko će na način na koji je ovdje živio, u bogatstvu ili siromaštvu, živjeti i ondje.Ovaj lažljivac učio je da je svakom dobru i zlu uzrok Bog, svemu što naiđe na čovjeka, pa i iskušenju zloga. Lažno govori da su od Boga razbojnici i vračari, i za one koje oni ugrаbe zlim djelima, i ubijeni, reče da je Bog zapisao da im tako bude i da je On htio da tako umru. I još štošta praznoslovio je, prokletnik i tuđinac vječnim dobrima, kao bezbožni hulitelj.