Arijance i makedonijance, tj. duhoborce, i savatijance, i novacijance, koji se nazivaju i čistima, i četrnaestnike, tj. srijednike, i apolinarijevce primamo pomazujući ih svetim mirom, nakon što napismeno prokunu svoju herezu i sve ostale hereze koje ne naučavaju onako kako naučava Sveta Božja, Katolička i Apostolska Crkva.
Najprije, kada žele biti privedeni pravoj vjeri, trebaju postiti deset ili petnaest dana i ne propuštati večernje, jutarnje i podnevne molitve, učeći se psalmima kao i oglašeni, i tada neka se udostoje pravovjerne vjere.
Svećenik postavlja svakoga od njih pred svetu krstionicu govoreći mu ovako:
„Reci: Neka bude proklet taj heretik i njegove zapovijedi i oni kojima je po volji i koji mudruju po njegovu. Odričem ih se i svakoga heretičkog nauka, i vjerujem u Svetu i istobitnu Trojicu prema izlaganju Svetih Otaca koji utvrdiše riječ istine.“
Onaj koji pristupa odgovara na svako pitanje.
Dalje ga svećenik pita tri puta: „Vjeruješ li u Svetu i istobitnu Trojicu?“ On odgovara: „Vjerujem.“
I prignuvši glavu onoga koji pristupa, svećenik se moli govoreći:
„Bože, Spasitelju naš, koji želiš da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine, primi i slugu Tvoga ime, koji se jedva probudio od laži i želi pristupiti spoznaji istine. Ti si rekao: ‘I druge ovce imam koje nisu od ovoga tora i njih mi valja privesti, i čut će glas moj i bit će jedno stado i jedan pastir.’ Napasaj i njega na slavu svoga istinitoga poznanja, prema izlaganju tvojih svetih i slavnih Apostola, i udostoji ga pečata Božanskoga mira i Pričesti časnoga Tijela Tvoga i Krvi, i pokaži ga savršenim slugom svojim. Neka se i on pridruži stadu Tvome, na slavu i hvalu veličanstva Tvoga, jer je Tvoje kraljevstvo i sila i slava, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda.“
I pomazuje ga svetim mirom kao i novoprosvijećene, čineći na njemu isto pridruženje, tj.: „Pečat dara Duha Svetoga.“
Poslije toga svećenik se opet moli:
„Bože, Bože naš, koji si udostojao savršenim pokazati slugu Tvoga ime, koji je u Tebi radi pravovjerne vjere i pečata Svetoga mira Tvoga! Ti, Vladaru svih, koji su u Tebi, istinitu vjeru u njemu sačuvaj, uzrasti ga u pravdi i u svim darovima koji su u Tebi.“
Potom se pridružuje zajednici i prima zapovijed da tih sedam dana ne jede mesa niti umiva lice, nego neka kao novokršteni prebiva, i neka se osmoga dana umije.
Nestorijancima i eutihijancima pripada napismeno proklinjati svoju herezu: Nestorija, Eutiha, Dioskora, one koji mudruju po njihovu nauku i sve ranije proklete hereze, i onda ih pridružiti svetoj zajednici.
Eunomijance, koji se krste samo jednim uranjanjem, i montaniste, zvane frigima, i manihejce, i sabelijance, koji naučavaju sionočinstvo i čine druga zla, kao i sve takve hereze, tj. one od njih koji se žele obratiti istini, primamo kao Helene.
„Neka bude proklet Mamant, koji je Manihej, Kumvrik sa svojim zapovijedima i sa svime što je izložio i napisao, i sa svima koji su mu poslušni; i, kao što ranije rekoh, sa svime što je od njega izloženo u pet knjiga koje je nazvao Živo Evanđelje, a koje mrtvima čini, i Riznica života, koja je riznica smrti. Treća je Knjiga tajni, koju su oni oteli radi kvarenja Zakona i Proroka, i Čudesna djela, i takozvanih Sedam Agapijevih besjeda.
Proklinjem i samoga Agapija i sve njihove knjige i svaku molitvu koju oni govore, a naročito bajanje.
Kunem i proklinjem Zorada, i Vodana, i Skitana, koji su ranije bili manihejci; i još proklinjem Sisinija, nasljednika toga Mamanta, i Adana, koji se naziva i Adimant, a kojega je bezbožni Mamant slao u razne zemlje.
S ovima, i sa svima koji su prethodno navedeni, kunem i proklinjem i Jeraka, i Raklida, i Aftonija, i učitelje i životopisce toga bezakonog i nečistog Mamanta, i Tomu, i Zaru, i Gavrijamija.
I još proklinjem i Marciona, i Valentina, i Vasilida, i svakoga čovjeka koji se drzne na ijedan način huliti i govoriti protiv Staroga i Novoga Zavjeta.
I još proklinjem one koji ne prihvaćaju Mojsija i proroke i sve što su oni stvorili, tj. napisali.
I još proklinjem one koji se klanjaju suncu, i mjesecu, i svim zvijezdama kao bogovima.
Proklinjem svakoga čovjeka koji govori da postoje dva nerođena, međusobno suprotstavljena načela: jedno je, dakle, načelo zlo, a drugo dobro.
Proklinjem i one koji govore da je tijelo stvoreno od zloga načela, ili da je po naravi zlo, i proklinjem svakoga čovjeka koji ne ispovijeda da su nebo, zemlja, mora i sve što je u njima stvorenje Jedinoga Boga.
S ovima proklinjem i one koji niječu da smo slični prvome čovjeku, tj. Adamu, kojega je Bog stvorio od zemlje.
S ovima proklinjem i one koji basnoslove o stvarima, o tami, o takozvanom Saklu, i o Nevrodu, i o različitim nebesima i vijekovima.
Ispovijedam jednoga i istoga Boga Staroga i Novoga Zavjeta, i znam za one koji su zasjali u Starome ili Novome Zavjetu, pohvaljene kao svetitelji i prijatelji Božji, i za rođenje velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista, i za spasonosna stradanja, i za uskrsnuće od mrtvih, koje nije izmišljotina niti se dogodilo u mašti, nego se uistinu dogodilo, budući da je Krist istobitan i Ocu i nama.“
Onaj koji pristupa pravovjernoj vjeri treba najprije postiti dva tjedna i učiti iz Svetoga Evanđelja molitvu koju nam je predao Gospodin naš Isus Krist, tj. Oče naš, i sveti Simbol vjere, tj. Vjerujem u jednoga Boga...
Nakon toga svećenik, obukavši se u svećeničke odjeće, u nazočnosti drugih vjernih ljudi, poziva ovoga i postavlja ga pred svetu krstionicu, nepokrivene glave, i kaže mu: „Reci.“
I on, rekavši svoje ime, govori:
„Danas od Saracena pristupam kršćanskoj vjeri, bez ikakve nužde ili nevolje, ni zbog slasti ni zbog licemjerstva, nego od sve duše i čista i iskrena srca ljubeći Krista i njegovu vjeru. Odričem se sve saracenske vjere i proklinjem Muhameda, koji se naziva i Mahmet, kojega Saraceni poštuju kao apostola Božjega i proroka.“
I savjetuje ga i govori mu te riječi ili on sam, ili preko tumača ako taj ne razumije jezik, ili preko krštenih kumova ako je dijete.
I opet mu svećenik govori ono što slijedi, i tako biva odgovor na isti način, a sve se završava kletvom.
Ljudi govore: „Gospodine, smiluj se“, a biskup molitvu i sve po redu, kao što je ranije napisano.
Nakon „Amen“ čini nad njim znak križa  i otpušta, a drugoga dana pribraja ga oglašenima, i potom slijedi ostalo.
On, rekavši svoje ime, danas od Saracena pristupa kršćanskoj vjeri, ne zbog neke nužde, niti nevolje, lažne namjere ili licemjerja, nego od sve duše i čistoga i iskrenoga srca, ljubeći Krista i njegovu vjeru:
„Odričem se saracenske vjere i proklinjem Muhameda, koji se naziva i Mahmet, a kojega Saraceni poštuju kao Božjega apostola i proroka.
Proklinjem Aliju, Muhamedova zeta po kćeri, i Abu Bikerta, i Vikipera, i Omera, i Talhana, i Abu Bekra, i Sadikina, i Muaviju, i Zubejra, i Abu Rahmana, i Zaida, i Izita, i Saita, i Usmana, i sve ostale tajnike i pomoćnike Muhamedove.
Proklinjem Hatidžu, i Ajšu, i Zejnebu, i Umu Selmu, najuglednije i najčistije među Muhamedovim ženama, i Fatimu, njegovu kćer.
Proklinjem takozvani Kuran, koji je sve ono što je Muhamed napisao, koji laže govoreći kako je donesen od arkanđela Gabrijela, i sva njegova učenja i pouke, i tajna kazivanja, i tajne, i predaje, i hule.
Proklinjem Muhamedov raj, u kojemu će, kako govori, biti četiri rijeke: jedna čiste vode koja se ne muti, druga mlijeka koje ne mijenja svoju slatkoću, treća slatkoga vina, a četvrta cijeđenoga meda. I bit će dan koji će trajati pedeset tisuća godina.
Saraceni će u raju živjeti sa svojim ženama tjelesno i nečisto, u sjeni nekoga drveća koje se zove Sidri i Taleh; jest će mesa od ptica koje požele i svakojako voće, i pit će čistu vodu iz izvora i iz Zinge, vjernoga potoka koji se zove Salsavil. Vino će zahvaćati iz izvora koji se zove Stenim.
Visina muškaraca i žena dosezat će do nebesa, a sramni udovi četrdeset lakata, i oni će se nezasitno sjedinjavati pred Bogom, budući da Bog reče: ‘Ne sramite se.’
Proklinjem i anđele koje je Muhamed imenovao: Arota, Varota, Tzafa i Maruva, za koje praznoslovi da su od časnih Božjih anđela.
S njima proklinjem i proroke i apostole o kojima on basnoslovi, a to su: Hud, Zalet, Saleh, Soaip, Jedris, Dualipil i Lokman.
Proklinjem sva Muhamedova svjedočanstva, za koja se misli da ih je prevodio iz Staroga Zavjeta, kvareći ga i huleći, i iznoseći tisuću laži o Noi i Abrahamu, Izaku i Jakovu, Josipu i Jobu, Mojsiju i Aronu, Davidu i Salomonu, Iliji i Joni te Zahariji, ocu Ivana Preteče.
Još proklinjem i one koji poput pogana i neznalica izvode rodoslovlja o drugim Božjim stvorenjima i o suncu i mjesecu govore ono što nikako ne može biti.
Proklinjem i tajno saracensko učenje i Muhamedovo obećanje koje kaže da će on imati ključeve raja i da će unutra uvesti sedamdeset tisuća pravednih Saracena.
Grešnicima će suditi Bog i imat će oko vrata pričvršćene listove, pa će tako i oni ući u raj i zvat će se Muhamedovim pomilovanima.
Proklinjem zakon koji je ustanovio Muhamed o braku i razvodu braka, o očišćenju žena koje su počinile preljub, o broju žena i priležnica, i sve ostale nečiste zapovijedi o tome.
Proklinjem Muhamedovo huljenje koje kaže da Bog koga hoće obmanjuje, a koga hoće usmjerava prema dobru, i još da, kada Bog ne bi htio, ne bi bilo ratova među ljudima, nego da On sam čini što hoće, te da je On uzrok svakoga dobra i zla i da drži sudbinu i udio svih.
Proklinjem Muhamedove prazne riječi da je Gospodin naš Isus Krist rođen bez sjemena od Marije, sestre Mojsijeve i Aronove, od riječi Božje i duha.
I još da je kao mlad pravio ptice od blata i, dahnuvši na njih, davao im život, te liječio slijepe i podizao mrtve, i da je, na molbu Apostola, zatražio od Boga, a On mu spustio s neba stol da ih nahrani.
I da nije istinski bio raspet niti umro kao čovjek, nego da je samo prividno od Židova to pretrpio.
I kada je bio upitan od Boga je li se u svijetu nazivao Bogom, on se odrekao govoreći: ‘Budući da Ti sve znaš, znaš da sebe nisam nazvao Bogom niti tvojim sinom. Tvoj sam sluga i ne sramim se tako se nazivati.’
Proklinjem Muhamedovo učenje koje govori da Krist nije Sin Božji, nego apostol i prorok, budući da je Bog rekao da nema sudruga i da će se svi koji Krista nazivaju sudrugom mučiti u Dolini ognjenoj.“
Proklinjem i Muhamedovo basnoslovlje koje govori da će biti Božji molitveni dom od Abrahama i Jišmaela na mjestu zvanom Vakha, koje se naziva i Meka, što znači mjesto strahopoštovanja, a zapovjeđeno je da ljudi, moleći se, okreću svoja lica prema toj strani, gdje god se nalazili.
Proklinjem i sam taj molitveni dom na mjestu koje se zove Meka, u kojemu, kako kažu, leži veliki kamen koji ima lik Afroditin. On se poštuje jer se na njemu Abraham sjedinio s Hagarom, ili je na njemu privezao devu kada je htio prinijeti Izaka na žrtvu. Onima koji tamo dolaze na molitvu zapovjeđeno je da jednu svoju ruku stave na kamen, a drugom pokriju svoje uho, i da se tako dugo vrte ukrug, sve dok ne padnu, pomračeni vrtoglavicom.
Proklinjem i samu tu Meku, i sve što je ondje ustanovljeno, i sedam kamenova koje su ondje Saraceni postavili protiv kršćana, i svaku njihovu molitvu, službu i običaj.
Proklinjem i Muhamedovo učenje o devi koju naziva Božjom svećenicom, a koju su ubili ljudi koji su ondje živjeli, zbog čega im je Bog postao neprijatelj.
Proklinjem i one koji se klanjaju jutarnjoj zvijezdi, koja je Danica i Afrodita, a koja se arapskim jezikom zove Havar, što znači velika.
Proklinjem sve Muhamedove zapovijedi u kojima se ruga kršćanima, nazivajući ih otpadnicima, sudruzima i mnogobošcima, i potiče Saracene da ih mrze, a klanje i rat protiv kršćana naziva Božjim putem, dok Saracene koji poginu u takvom ratu naziva sinovima Božjim i dostojnima Raja.
Proklinjem prljave i nečiste Muhamedove zapovijedi o molitvama, među kojima je i ona da, ako se ne nađe dovoljno vode, uzmu sitnu zemlju i njome operu lice i ruke.
Proklinjem Muhamedovo učenje o stvaranju čovjeka, koje govori da je čovjek sazdan od praha i kapi, od pijavice i smjese, te da su se, kada je bio sazdan, po Božjoj zapovijedi svi anđeli poklonili pred njim, a jedino se Sotona nije htio pokloniti.
I iznad svega ovoga proklinjem Muhamedova boga, za kojega govori da je on jedan Bog, utočište, koji nije rodio niti je rođen i kojemu nitko nije ravan.
Sve navedeno, i samoga Muhameda i njegova izmišljena boga, proklinjem i odričem ih se, i obećavam se istinitom i jedinom Kristu Bogu, i vjerujem u Oca i Sina i Svetoga Duha, u jednu i istobitnu Svetu i nerazdjeljivu Trojicu.
Ispovijedam naum Božjeg spasenja u tijelu i dolazak među ljude jednoga iz Trojice, jedinorođenoga Sina Božjega i Riječi, rođenoga od Oca prije svih vjekova, kroz kojega sve postade, i koji je uistinu postao pravi čovjek, ne odstupajući od svoga Božanstva.
Isti je On istiniti Bog i istiniti čovjek, nesmiješano, nepromjenjivo i neizmjenjivo, u jednoj osobi i u dvije naravi; On je dragovoljno postradao i bio raspet tijelom, pri čemu je Božanstvo nije stradalo, i bio je pokopan, i treći je dan uskrsnuo, i uzašao na nebo, i doći će u slavi suditi živima i mrtvima.
I u onu koja ga je tjelesno rodila, svetu Djevicu Mariju, koja je i nakon rođenja ostala Djevica, uistinu pravu Bogorodicu, također vjerujem i ispovijedam da je ona, po milosti, vladarica svega stvorenja; klanjam joj se i poštujem je.
I od kršćana tajno posvećeni kruh i vino, kojima se pri božanskim službama pričešćuju, poznajem, ispovijedam i vjerujem da su to uistinu Tijelo i Krv Gospodina Isusa Krista, koje On božanskom silom pretvara, misaono i nevidljivo, iznad svakoga naravnog uma, na način poznat jedino Njemu.
Tako i ja obećavam da ću se pričešćivati uistinu prisutnim Tijelom i Krvlju Njegovom, na posvećenje duše i tijela, na život vječni i nasljedstvo Kraljevstva Nebeskoga, koje primaju oni koji se pričešćuju sa savršenom vjerom.
I sveto Kristovo krštenje molim primiti čistom i iskrenom dušom i srcem i istinskom vjerom, i izjavljujem da se njime uistinu ostvaruje obilno očišćenje i preporod duše i tijela.
I časni križ istinitoga Krista, Boga našega, koji od tada više nije oruđe propadljivosti niti prokletstva, nego oslobođenja i života vječnoga, i znamen pobjede nad smrću i đavlom.
Također prihvaćam, poštujem i cjelivam časne ikone Onoga koji se u tijelu javio ljudima, Boga Riječi, i one koja ga je neizrecivo rodila, čiste Djevice i Bogomajke, i bogovidaca anđela i svih svetih, kao slike njihovih prauzora.
I te svete anđele koji su ugodili Bogu, kao i njegove vjerne sluge i ugodnike, poštujem i slavim iz časti prema Njemu.
I tako, od sve duše i srca, i iz istinite slobodne volje, pristupam kršćanskoj vjeri.
Ako sam ovo rekao licemjerno i lažno, a ne s vjerom cijele duše i srca koje ljubi Krista, neka budem zaklet i proklet, i neka moja duša bude sa Sotonom i demonima.“
„Vjerujem u jednoga Boga, Oca nerođenoga; i u jednoga Sina rođenoga, i u jednoga Duha Svetoga koji ishodi; u tri neshvatljive Hipostaze, razdijeljene brojem i hipostatskim svojstvima, a ne Božanstvom. Razdjeljuju se, a ne bivaju razdijeljene, i sjedinjuju se nesmiješano.
Otac je samohipostazni Otac, koji uvijek prebiva u Očinstvu. Nerođen, bespočetan, početak i uzrok svega. Jedino se nerođenošću razlikuje od Sina i Duha, i time što je Otac. Od Njega se rađa Sin prije svih vjekova, a Duh Sveti ishodi bezvremeno i bestjelesno.
Sjedinjeni su Otac, sjedinjeni Sin, sjedinjeni Duh.
Sin je samohipostazni Sin, istobitan i subespočetan Ocu Roditelju. Rođenjem se jedino razlikuje od Oca i Duha.
Duh je samohipostazni Duh Sveti, istobitan Ocu i Sinu i suvječan, dakle imajući sve Očevo i Sinovo osim nerođenosti i rođenja, ni po čemu se ne razlikujući osim po ishođenju.
Zajedničko je Trojici Božanstvo i svojstva božanske naravi; osobno svakome pripada: Ocu očinstvo, Sinu sinovstvo, Svetomu Duhu ishođenje.
Niti se Otac pretvara u Sina ili u Duha, niti Duh u Sina ili u Oca. Razmišljamo o nepromjenjivim svojstvima istinitoga Boga.
Od Trojice se svaki pojedinačno poznaje i naziva. Bog savršen jest Otac, Bog savršen jest Sin, Bog savršen jest Duh Sveti, ali nisu tri boga — jedan je Bog, jer je jedno Božanstvo u tri Osobe, suvječnima, koja nisu razdijeljena ni po naravi ni po mjestu. Jer gdje je Otac, ondje su i Sin i Duh; i gdje je Sin, ondje su Otac i Duh; i gdje je Duh, ondje su Otac i Sin. I, jednostavno govoreći, Trojici se klanjamo u Jedinstvu, a Jedinstvu u Trojici.
I Jedinstvu trohipostaznom, i Trojici istobitnoj, jednake sile, jednake časti i suvječnoj.
Ispovijedamo jedno Božanstvo Svete Trojice, jednu narav, jednu bit, jednu silu, jednu vlast, jedno gospodstvo, jedno Kraljevstvo.
Samo Nju smatramo nerođenom, vječnom, bespočetnom, nestvorenom, nevidljivom, neopisivom, nepojmljivom, bezgraničnom, neizmjenjivom, nepromjenjivom, besmrtnom, neoskvrnjivom, nepostradalom, koja sve stvara i sve sadrži: nebesa i zemlju i more, i sve što je u njima vidljivo i nevidljivo, koja je sve iz nebića privela u postojanje.
Vjerujem da ne postoji nikakva zla bit, ni kraljevstvo, niti da je ono bespočetno, niti da je samo od sebe nastalo, niti da ga je Bog stvorio. Ali zlo je naše djelo i djelo lukavoga, koje je zbog naše nemarnosti došlo na nas, a ne od Stvoritelja.
Čovjek je bio stvoren na sliku Boga koji ga je stvorio, tj. kao onaj koji ima vlast nad sobom, koji svojom voljom bira bolju ili goru promjenu i prema tome svojevoljno pristupa.
Zavisti i prijevarom đavlovom bio je obmanut i svojevoljno je otišao u prijestup Božje zapovijedi koja mu je bila dana, te je istoga časa bio prognan iz prebogate slave i prebivanja u Raju. Podvrgnuo se smrti i raspadljivosti i postao sluga otpadniku.
Ali Bog Riječ nije prezreo njega koji je bio mučen. Zbog velikoga čovjekoljublja, po dobroj volji Oca i Duha, htio je spasiti svoje stvorenje.
Ne odvojivši se od Očevih njedara, sišao je i smjestio sebe kao Božje sjeme u čistu djevičansku utrobu, i primio tijelo, ne prethodno stvoreno, nego mu je udahnuo razumnu i umnu dušu.
Bog, utjelovljen, prošao je kroz rođenje neizrecivo i sačuvao netaknutim djevičanstvo one koja ga je rodila. Ne pretrpjevši ni smiješanje naravi, ni stapanje, ni promjenu, ostao je ono što je bio i postao ono što nije bio, primivši, uistinu primivši, obličje sluge, a ne prividno.
Po svemu osim po grijehu postao nam je sličan.
Za Njega, koji je vječan, znam da je u kratkom vremenu i stvoren i nestvoren, i stradalan i nestradalan, i smrtan i besmrtan — Njega, Boga i čovjeka, ne drugoga ili nekoga drugoga, nego jednoga te istoga prije utjelovljenja i nakon utjelovljenja; jednu složenu Hipostazu u dvije savršene naravi, i s dvjema naravnim voljama i djelovanjima, sjedinjenima međusobno u Hipostazi, neizmijenjenima i nesmiješanima, poznatoga kao Onoga koji svojevoljno hoće i djeluje kao čovjek ono što je ljudsko.
Ne podvrgava se zahtjevima naravi: svojevoljno se rodio, svojevoljno gladovao, svojevoljno bio žedan, svojevoljno se trudio, svojevoljno je umro, uistinu, a ne prividno.
Primivši sve prirodne i neporočne strasti čovještva, bezgrješni je bio raspet i okusio smrt, te uskrsnuo svojim vlastitim tijelom, ne iskusivši raspadljivost.
Ljudsku je bit učinio neraspadljivom i uskrsnuo je s njom u besmrtnost, te je, uznijevši je sa Sobom na nebesa, postavio s desne strane Oca.
Ponovno će doći u slavi suditi živima i mrtvima, na isti način na koji je uzašao, javljajući se sa svojim Tijelom onima koji su ga proboli, i uzvratit će im prema njihovim djelima.
Uskrsnut će mrtvi i ustati oni koji su u grobovima; oni koji su činili dobro u pravovjernoj vjeri otići će u život vječni, a oni koji su činili zlo i odrekli se vjere otići će u muku vječnu.
S ovim ispovijedam jedno krštenje vodom i Duhom, koje preporađa i čisti od tjelesne i duhovne nečistoće.
Pristupajući Prečistim Tajnama, vjerujem da su one uistinu Tijelo i Krv Boga Riječi, koji je za nas raspet, a koji ih daje vjernima za hranu i piće, na otpuštenje grijeha.
I prihvaćam sve crkvene pisane predaje.
Cjelivam i klanjam se prečistoj slici čovječjega tijela Boga Riječi, pomazanoj Božanstvom i postaloj nepromjenjivom, tako da, pomazani vjerom, smatramo da gledamo samoga Boga Riječ, koji se javio u tijelu, koji je živio s ljudima i vidljivim tijelom za mene ostvario spasenje.“
Klanjam se drvetu Časnoga Križa zbog Onoga koji je na njemu raspet za nas, i svakom prikazu Životvornoga Križa, svetim i časnim posudama, božanskim crkvama i svetim mjestima, i svetim knjigama Onoga koji je radi nas izvolio prebivati u rukotvorenim crkvama i koji je čovjekoljubivo uredio da se Njegove božanske riječi zapišu materijalnim slovima.
Klanjam se i časnom prikazu Presvete Bogorodice i svim časnim ikonama Božjih ugodnika, iz ljubavi prema Bogu, čijoj se naravi jedino klanjamo, uzdižući duhovne oči prema Praliku, a ne zaustavljajući misli samo na obojenoj materiji.
Klanjam se i poštujem moći svih svetih, jer su od Boga primile posvećenu i iscjeljujuću milost.
Tako mislim, tako vjerujem. U ovo sam se krstio i u ovome prebivam.
Od svih heretika i njihovih istomišljenika, i od svake njihove hereze, bježim, proklinjem ih i mrzim.
Primam i cjelivam svete i sveopće sabore: Prvi, u nikeji, s 318 svetih blaženih Otaca; i u Carigradu 150 svetih Otaca; i Treći, koji je prvi bio u Efezu, s 218 svetih Otaca; Četvrti u Kalcedonu, sa 630 svetih Otaca; Peti u Carigradu, sa 165 svetih Otaca; Šesti ponovno u Carigradu, sa 170 svetih Otaca; i Sedmi sveti sabor, koji je po drugi put bio u nikeji, u vrijeme cara Konstantina i njegove majke Irene, sa 367 svetih Otaca.
Prihvaćam i sve svete sabore okupljene u različita vremena i na različitim mjestima radi utvrđivanja bogopoštovanja i evanđeoskoga života, koje Katolička i Apostolska Crkva prihvaća. Odričem se onih kojih se ona odriče i proklinjem one koje ona proklinje.
Slava Tebi, Trojedina i bespočetna, istobitna i nerazdjeljiva Trojice, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, smiluj nam se. Amen.
Završiše se ove bogonadahnute knjige Nomokanona, pomoću Svete Trojice i silom Životvornoga Križa, i molitvama Prečasne Vladarice naše Bogorodice i svih svetih. Amen.