Sveti sabor u Gangri, koji je izložio pravila nakon Prvoga sabora u Nikeji
Gospodina prečasni suslužitelji u Armeniji: Euzebije, Elijan, Eugenije, Olimpije, Vitinik, Grgur, Filit, Papije, Eulalije, Ipatije, Projeriosije, Bazilije, Vasas, Eugenije, okupivši se na svetom Saboru u Gangri, u Gospodinu radujući se.
1. pravilo: Ako netko kudi zakoniti brak, i ženu koja je vjerna, pobožna i poštovana, mrzi ili prekorava zato što se sjedinjuje sa svojim mužem, govoreći da takvi ne mogu ući u Kraljevstvo nebesko, neka bude proklet.
2. pravilo: Ako netko optužuje onoga koji u pobožnosti i s vjerom jede meso bez krvi, koje nije žrtvovano idolima niti je udavljeno, govoreći da zbog jedenja mesa nema nade za spasenje, neka bude proklet.
3. pravilo: Ako netko uči roba da pod izgovorom pobožnosti ne radi za svoga gospodara, da napusti svoju službu i ode, i da ne služi svome gospodaru s ljubavlju i svakim poštovanjem, neka bude proklet.
4. pravilo: Ako netko rasuđuje i ne želi primiti Pričest od prezbitera koji ima zakonitu ženu, govoreći da, kad taj služi, nije dostojno od njega primiti Pričest, neka bude proklet.
5. pravilo: Ako netko uči da se dom Božji, to jest crkva, prezire i da se za nju ne mari, te da se u njoj ne okuplja u vrijeme molitve i pjevanja, neka bude proklet.
6. pravilo: Ako netko mimo Katoličke Crkve za sebe okuplja ljude i, ne mareći za Crkvu, želi činiti ono što je crkveno mimo prezbitera koje je postavio biskup, neka bude proklet.
7. pravilo: Ako netko hoće primati ili razdavati plodove koji se donose u crkvu izvan crkve, bez suglasnosti biskupa ili upravitelja kojima je to povjereno, neka bude proklet.
8. pravilo: Ako netko daje ili prima plodove donesene u crkvu, osim biskupa ili onoga kome je povjereno da uređuje dobročinstva, da daje i prima, neka bude proklet.
9. pravilo: Ako netko živi u djevičanstvu ili se uzdržava zato što mu je brak mrzak, pa se s gnušanjem udaljava od njega, a ne radi dobra i svetog djevičanskog života, neka bude proklet.
10. pravilo: Ako netko zbog prividnog uzdržavanja, a ne zbog istinskoga smirenja, nosi lošu odjeću ili se oblači u kostrijet, i misli da će zbog toga imati opravdanje, a osuđuje one koji s pobožnošću nose bračnu odjeću ili se odijevaju u drugu, opću ili običnu odjeću, neka bude proklet.
11. pravilo: Ako neka žena, smatrajući da to čini radi uzdržavanja, promijeni odjeću, te se umjesto uobičajene ženske odjeće oblači u mušku odjeću, neka bude prokleta.
12. pravilo: Ako neka žena ostavlja svoga muža i hoće otići gnušajući se braka, neka bude prokleta.
13. pravilo: Ako netko ostavlja svoju djecu i ne odgaja ih dok ne odrastu, i ne uči ih blagovjerju koliko priliči, nego se pod izgovorom uzdržavanja ne brine za njih, neka bude proklet.
14. pravilo: Ako djeca ostavljaju svoje roditelje, iako su vjernici, odlazeći pod izgovorom pobožnosti, i ne iskazuju odgovarajuće poštovanje svojim roditeljima, misleći da je njihova pobožnost časnija, neka budu prokleta.
15. pravilo: Ako neka žena pod izgovorom svoje pobožnosti ostriže svu kosu sa svoje glave, koju joj je Bog dao kao znak pokornosti mužu, kao ona koja ruši zapovijed o pokornosti, neka bude prokleta.
16. pravilo: Ako netko neće imati udjela s onima koji iz ljubavi i radi časti Gospodnje sazivaju braću oko trpeze, i ne želeći biti u zajednici s pozvanima prekorava one koji su ondje, neka bude proklet.
17. pravilo: Ako netko radi umišljenog uzdržavanja posti u nedjelju ili subotu, osim jedne Velike subote, neka bude proklet.
18. pravilo: Ako se netko od onih koji se uzdržavaju, osim zbog tjelesne nemoći, uzoholi i razrješava postove koji su predani zajednici i koje Crkva čuva, jer o sebi čvrsto misli da je savršen, neka bude proklet.
18. pravilo iz drugoga zakonika, s tumačenjem: Ako se netko od onih koji se uzdržavaju, osim zbog tjelesne nevolje, veoma uzoholi, te razrješava postove predane zajednici i čuvane od Crkve, imajući čvrsto mišljenje o sebi da je savršen, proklet je.
Tumačenje: Šezdeset četvrto Apostolsko pravilo potvrđuje: ako se neki klerik nađe da posti nedjeljni dan ili subotu, osim jedne, neka bude svrgnut; a laik neka se isključi. Opet, 69. pravilo tih Apostolskih pravila govori: zapovijeda se da se posti Četrdesetnica Pashe, srijeda i petak, osim što se tjelesno iznemoglima može ublažiti. Eustatije sa svojom družinom ruši predaju o postu jer, kako rekosmo, misle da su dostigli savršenstvo i da im post više nije potreban. Ono što Crkva čuva, to jest sabor vjernih, njima ne slijedi, osim ako netko, prema apostolskom pravilu, zbog tjelesne iznemoglosti ne može postiti.
19. pravilo: Onaj koji zbog umišljenog uzdržavanja posti u nedjelju ili subotu, neka bude proklet.
20. pravilo: Ako se netko, zbog oholosti svojih pomisli, gnuša sabora koji bivaju u spomen svetih mučenika, ili službi i spomena koji tada bivaju, neka bude proklet.
Na ovom svetom Saboru sveti Oci okupili su se radi raznih crkvenih potreba. Raspravljali su i o nekom Eustatiju te pronašli mnoga njegova bezakonja, kao i bezakonja onih koji su bili s njim. Također su izložili ova pravila kako ne bismo pali u njihovu herezu, to jest masalijansku. Oni se nazivaju i “molitvenici”.
Oni odbacuju zakoniti brak i gnušaju se jedenja mesa. Također uče robove da napuštaju svoje gospodare i takve rado primaju. Ne brinu se za crkve i oltare, ni za okupljanja koja su u njima u vrijeme pjevanja. Okupljaju se zasebno, i u crkvicama koje su po njihovim domovima, poučavaju svojim molitvama i učenjima, i zajedno pjevaju. Bez dopuštenja biskupa i prezbitera vrše crkvene tajne, to jest obavljaju službe, i, jednostavno rečeno, prestupaju sva crkvena pravila. Imaju vlastite zakone; čak svaki od njih dodaje što god pomisli da bi oklevetao Crkvu, a na vlastitu propast.
Zbog takvih ovaj je Sabor osudio njihovu herezu i zapovjedio da se takvi izbace iz Crkve.
Ako netko odbacuje zakoniti brak ili osuđuje onoga koji jede meso, osim od udavljene životinje, ili od strvine, ili od onoga što je žrtvovano idolima; ili ako netko uči robove da pod izgovorom pobožnosti napuštaju svoje gospodare i ne brinu se o svojim dužnostima; ili po vlastitom rasuđivanju ne prihvaća božanske Tajne od prezbitera koji ima zakonitu ženu; ili ako oni koji dom Božji, a to je crkva, napuštaju tijekom pjevanja i odlaze, predajući sve nemaru, te se zasebno okupljaju i poučavaju; ili koji bez dopuštenja biskupa ili prezbitera, i ne obazirući se na njih, obavljaju crkvene Tajne, to jest vrše službe, jer smatraju svoju molitvu velikom i silnom; ili uče da plodove koji se od starine prinose Crkvi — koji se radi dobročinstva razdaju od strane biskupa i onih koje je on postavio da to uređuju — ne treba prinositi Crkvi, nego davati njima i onima koji su s njima, kao onima koji su sveti; ili ako djevičanstvo ne smatraju časnijim od braka radi dobrote i čistoće, nego se braka gnušaju i ohole se te uznose nad onima koji su u braku; ili ne dolaze, ako su pozvani na trpezu Gospodina radi, nakon crkvenog otpusta, to jest na kušanje kruha i vina, nego to odbijaju i ne zajedničare s ondje pozvanima zbog svoje oholosti; ili ponižavaju onoga koji se bogati pravednošću i uz dobročinstvo; ili se rugaju onima koji nose bračnu odjeću, a sami izmišljaju neku čudnu odjeću kao da smatraju da će se njome opravdati; ili ako neke žene nose mušku odjeću da bi se narugale običnoj ženskoj odjeći, i zbog toga misle da su čiste i pravedne; ili se udaljavaju od svojih muževa gnušajući se braka; ili oni koji ostavljaju svoju djecu i ne odgajaju ih i ne poučavaju ih koliko dolikuje pobožnosti, nego se pod izgovorom uzdržavanja ne brinu o njima; ili one koje potpuno odsijecaju svoju kosu umišljajući da je to radi pobožnosti; ili, opet, ako djeca ostavljaju svoje vjerujuće roditelje i odlaze, te im ne iskazuju poštovanje kakvo dolikuje roditeljima, smatrajući da će im zbog toga bogopoštovanje biti uzvišenije; ili ako netko prestupa postove koji su nam predani i općenito ono što je sveta Crkva ozakonila da se čuva; ili ako poste nedjeljom i subotom; ili ako se, kao oholi, gnušaju i kleveću spomene svetih mučenika i službe koje tada bivaju — ako se netko nađe da čini bilo što od gore spomenutoga i poštovanoga, da se uznosi nad njima i ponižava one koji žive jednostavno, te prestupa crkvene zakone i uvodi nešto novo iz vlastitog bezumlja, neka bude proklet.
Crkva pohvaljuje i djevičanstvo sa smirenoumljem, i prima uzdržavanje koje biva s blagovjerjem i čistoćom, i divi se napuštanju svjetovnih djela uz smirenoumlje. Ona poštuje čist bračni život, i ne osuđuje bogatstvo s pravednošću i dobročinstvom. Pohvaljuje jednostavnu i lošu odjeću koja se nosi samo radi tjelesnih potreba, bez licemjerja, dok se od loše i poderane odjeće nošene s licemjerjem odvraća. I zapovijeda da se dom Božji poštuje, i da se okupljanja koja su u njemu kao sveta i korisna ljube.
Crkva ne zatvara pobožnost u ljudske kuće, nego poštuje svako mjesto sazidano u Ime Božje, i prihvaća okupljanja u tim crkvama radi pjevanja, na opću korist svim ljudima. I naziva blaženima mnoga dobročinstva koja braća čine siromašnima po drevnoj predaji.
Okupljajući, dakle, sve to u jednu riječ: Crkva ljubi sve ono što je predano iz Božanskoga Pisma i apostolskom predajom.
Prošli smo, s Bogom, pravila svetih Otaca mjesnog sabora koji je bio u Gangri.