Tijela se, u skladu s prirodom, hrane materijalnom hranom te rastu i razvijaju se do određene dobi, mjere i vremena, dok duša, koja se napaja i pomazuje srodnom riječju, duhovno uzrasta. I dok se smatra da je unutar tijela na zemlji, ona mnogo puta uzlijeće prema uzvišenim viđenjima i nalazi se unutar nebeskih krugova, ne trpeći nikakva ograničenja od prostora i vremena. U visinama govori i prebiva s presvijetlim silama, ne u sjenama, nego u naslađivanju istinskim dobrima. Dolikovalo je da, prema mjeri ovdašnjega, besmrtno od Stvoritelja naslijedi beskonačno, a smrtno raspadljivo. Stoga priliči neprestano težiti tome i vezivati težnje duše uz to, ne dopuštajući joj da, napustivši zapovijedi koje su joj bliske, prihvati neke tuđe. Na taj će način duša, prebivajući u riječima i djelima, snovima i viđenjima, stjecati ono što je božansko.
Razumjevši to u sebi, kao i ono što je nekoć rekao jedan od tuđinskih filozofa o svećnim zakonima, uzdajući se u njih, pronađoh i dar Božji, zapovijed razumnih i bogonosnih muževa, ispravljenje dobrovoljnih i nedobrovoljnih grijeha te pouzdano pravilo pobožnoga življenja koje vodi prema beskonačnom životu. Tako sam uspješno predao krasna pravila koja su na deset svetih sabora, u različita vremena, izložena radi utvrđenja spasonosne zapovijedi i dobre pouke svim ljudima, priredivši ih zajedno i smjestivši pod naziv svakoga sabora pravila koja mu pripadaju.
I ne samo to, nego i takozvana Pravila svetih apostola, premda ih neki zbog određenih razloga omalovažavaju kao sumnjiva.
Pronašavši također da ono što je zapovjeđeno na saboru u libijskom Kartagenu, održanom u vrijeme blažene uspomene Honorija i Arkadija, može donijeti veliku i mnogu korist životu, pridružih i to ovome trudu, premda se neka od tih pravila odnose na život i ustrojstvo tamošnjih mjesta, dok neka govore o onome što je uređeno kao opće i posebno, a što se može pokazati suprotnim već postojećim pravilima u drugim krajevima. Među takvima je, primjerice, i zapovijed da čitači i pjevači koji se uvode u kler, odnosno u svećenstvo, prije takvoga postavljenja moraju na svaki način uzdržavati se od svojih zakonitih žena s kojima su sjedinjeni. Kod nas to nije zapovjeđeno, nego ovisi o volji tih osoba, odnosno muža i žene pojedinačno, a to se uzdržavanje čini radi bogoljubivoga života ili neporočnoga sjedinjenja, čime se učvršćuje i bračna čast, što ne može izazvati nikakav pravedan prigovor.
Smatrao sam dobrim da se zajedno spomene i ono što su pobožno izrekli neki sveti oci, osobito u poslanicama, pitanjima i odgovorima, što na neki način može pružiti temelj pravilima. Nije mi nepoznato da su Bazilije Veliki i Grgur smatrali da se pravilima trebaju nazivati i poštovati i one poslanice koje nisu zapovjedili samo pojedinci, nego okupljeni oci zajedničkom voljom i trudom.
Takva učiteljska izlaganja shvaćam ili kao nešto što je onome ranije izrečenom na saborima bilo nužno i prikladno dodati radi jasnoće na nekim mjestima koja se ne smatraju lako razumljivima, ili kao obradu nekih predmeta koji dotad uopće nisu bili razrađeni, a koji se ni riječju ni smislom ne pojavljuju u napisanim saborskim pitanjima i poglavljima. Neki od takvih, koji su mogli rasuđivati o događajima na temelju pouzdanosti života i duhovne svjetlosti koja Božjim djelovanjem sjaji u prethodno spomenutima, donose ne samo bezgrešan nego i veoma pohvalan sud.
Složiviši snagu svega prikupljenoga u četrnaest naslova i razdijelivši svaki od tih naslova na različita poglavlja, te tako svakomu pitanju pridruživši odgovarajuću zapovijed, čime će se doći do naziva pravila, i označivši brojeve brojčanim oznakama, pregledno sam, koliko mi se čini i prema svojim mogućnostima, sastavio ovu zbirku. Razlog zbog kojega sam izloženo uredio na takav način — brojčanim oznakama, kako rekoh, a ne izlažući na čitanje početak svakoga poglavlja — jest taj što nisam želio da onaj koji bude imao potrebu za različitim pitanjima, zbog jednoga pravila ponovljenog više puta, osjeti zamor pri čitanju, niti da jedno pravilo koje se tiče mnogih poglavlja nužno skraćujem i razdvajam na više njih, kao što su činili neki u starini, čime bih na sebe navukao opravdanu optužbu za drskost.
Ondje gdje je postojala potreba za takvim spisima, dodao sam i građansko zakonodavstvo, odnosno carske odluke — i to malo i sažeto — uz srodna, odnosno odgovarajuća crkvena poglavlja, u zasebnom dijelu ovih knjiga. To je ukratko zaokruženo izlaganje načinjeno radi odgovarajućega crkvenog dobrog poretka iz carskih zapovijedi i tumačenja premudrih muževa, koje čitatelje istodobno potiče na podsjećanje i njihovo temeljito proučavanje.
Neka bi s Bogom, uz molitve i pomoć svetih, dovršivši započeti trud, ponajprije meni samome, ali i drugima, ono što je ovdje rečeno bilo na korist, uz nadu da nakon svega toga zadobijem plaću na nebesima.
Ranije navedeni predgovor imao je zadaću objediniti pravila od vremena kada se kršćanska propovijed apostolskim navještajem proširila po cijelome svijetu, pa sve do Petoga sabora. Što je obećano, na dostojan je način i učinjeno. Objedinjena su pravila toga Petoga sabora i pravila donesena prije njega. Pokazalo se da su i neki drugi od svetih muževa, nakon toga vremena, jedan po jedan uzdignuti na toliku visinu kreposti da je urednik i njihove vjerodostojne riječi primio, priveo ih jednakom poštovanju i zajedništvu s pravilima, ne odbacivši ni njihove trudove niti narušivši srodnost s postojećim spisima svetih pravila.
Budući da je u vremenu nakon Petoga sabora nastalo nemalo promjena u življenju, te kako su se sazivali novi sveti sabori iz različitih razloga, ne upropaštavajući djela drevnih muževa — što su mnogi mnogo puta činili pa se, ne mogavši vlastitim radom postati poznati, drznuše obogatiti i posrnuli krađom odnijeti mudrost iz tuđih riznica — mi se onih koji su nešto dobro započeli u životu i sramimo i pohvalu im prinosimo, te smatramo da ih upravo time poštujemo što ih slijedimo.
Čuvajući neotuđivima djela njihovih napora, čak ih i uvećavamo, sjedinjujući ono što je bilo poslije njih s prethodnim. I ono što njima nije dalo vrijeme koje je nedostajalo, takvim dodatkom mi, ne stvarajući štetu, koliko je do ovoga vremena pokazujemo cjelokupno njihovo trudoljublje, to jest djelo.
Zato i ove knjige u sebi imaju ono o čemu predgovor govori, po istome sadržaju i istome redoslijedu sadržaja kako su ljubomudro uredili oni koji su bili prije nas: i pravila Šestoga sveopćeg sabora, kao i Sedmoga sveopćeg sabora, koji nosi naziv drugi put sazvanoga u Nikeji, a koji razori ikonoboračko bezumlje utvrdivši nemalo pravila za sveto življenje, te pridružismo ono što je izrečeno na tome saboru.
Ovome smo dodali i pravila sabora održanoga u Carigradu, koji je nazvan Prvo-drugi sabor, a koji se podiže zbog neke zavisti i učini prečasnu crkvu Svetih apostola mjestom slušanja onoga što se događalo. Tu su i pravila sabora održanoga poslije njih, koji se sastao radi crkvenoga jedinstva te potvrdio i zapečatio Sabor u Nikeji i odbacio svaku heretičku i raskolničku zabludu; i ta pravila pridodasmo pravilima bratskih sabora. Tu su i neke zakonske odredbe koje su suglasne sa svetim pravilima. Ovaj je trud sjedinio prethodno spomenute knjige, ne smatrajući ih nedostojnima novoga izlaganja, te ih pridružio svetim riječima.
Ako netko želi saznati vrijeme u kojem uspjeh ovo okupiti, ono je, brojeno po tisućljećima, doseglo šesto, premašilo ga i, ne zaustavljajući tijek ni na tristotoj godini, stiglo do devedeset i prve godine; te pod zrakama sunca iznesoh priloženo djelo.
U LJETO 6391 OD POČETKA SVIJETA.